Iako nam se u prvi mah činilo da broj neće biti važan, ipak, kako su se Igre u Tokiju bližile kraju osjetilo se da Hrvatska pati od premalog broja momčadskih sportova. Premda smo na to na određeni način navikli, ove je godine to ipak bilo puno izraženije nego na nekim drugim Igrama. Ili nas je, kako se voli reći, sreća napustila ili nismo bili dovoljno dobri. U svakom slučaju na sve se strane tragalo kako objasniti potop svih naših momčadskih selekcija uključujući i jedinu koja je bila tamo. Vaterpolska.
Košarka drmala Sloveniju
Pojedinačni sport nas je odveo u gornju polovicu država koje su osvajale medalje, a 26. mjesto u ukupnom zbroju potvrdit će da nam se pojedinačni sport, unatoč svemu, dobro drži. Za razliku od momčadskog. No, koliko smo se navikli na momčadi pokazat će i rezultati braće Sinković, koje će neki svrstati u momčad ili rezultat dva teniska para, također svrstana u momčad.
U prvom tjednu Igara se to još i nije toliko primijetilo, ali u drugom, pogotovo od sredine tjedna kad su se počele igrati završnice ekipnog sporta, lagat ćemo ako nećemo priznati da smo osjetili stanovitu prazninu.
Kako god okrenete, momčad je uvijek momčad i to je vidljivo u svim državama nastalim raspadom Jugoslavije pa i u Sloveniji, gdje je pojedinačni sport na vrhu svih rang-lista. Ipak, četvrtak je bio Dan D za sve Slovence. Premda su imali dvije velike, velike medalje u biciklizmu, iako imaju Tadeja Pogačara i Primoža Rogliča, košarka je bila sport koji je drmao Slovenijom. Netko će reći, nije košarka već Luka Dončić, ali i Luka Dončić je košarka.
Podatak da je najveću gledanost od čak 62% ukupnog pučanstva imao košarkaški obračun Slovenaca s Francuzima možda neće reći golu istinu, ali će nas dovesti posve blizu. Pogotovo nakon onakve dramatične završnice i pobjede Francuza s poenom razlike nakon što je Batum blokirao potencijalno pobjedničko polaganje Prepeliča.
Tri francuska finala
Baš je možda u tom danu ta priča o momčadskom/ekipnom sportu došla do punog izražaja jer su u tom danu Francuzi ostvarili tri velika finala - košarkaši, rukometaši i odbojkaši. Nisu pritom bili jedini, bilo je još zemalja kojima je to uspjelo, Srbija je također kombinirano s vaterpolistima, košarkašicama i odbojkašicama došla do tri velike završnice.
Zašto smo mi toliko dramatično posrnuli i ostali u čekaonici pitanje je koje će ostati za neka druga vremena. Ali siguran sam da će kod nas sve biti pogurnuto u neke “dodatne analize”. Ako je tako u politici, zašto ne bi bilo i u sportu.
Ako ćemo biti iskreni, pojedinačni sport, ma koliko velik, u dobrom dijelu je hrvatskoj javnosti služio kao utjeha za neke veće momčadske rezultate koji su narasli na nogometašima i onda se preselili u neke druge vode.
Rukometaša nije bilo, a to je za stanoviti dio hrvatske javnosti bila tragedija. No, umjesto kukanja i još i danas raspravljanja tko nas je i kako prevario na kvalifikacijskom olimpijskom turniru, možda bi bilo bolje analizirati kako smo uspjeli ispasti od Portugala. Makar i mjesecima kasnije.
Osam je veliki uspjeh
Košarkaši su teška i prilično ranjiva priča. U nekim ljepšim vremenima košarka je možda bila i najveći, ali svakako i najdraži hrvatski sport, a ovo što se danas događa je nemoguće objasniti, a i kako bi čovjek objasnio da su nas Brazilci i Nijemci pomeli u našoj Spaladium Areni i zatvorili vrata Tokija i prije nego što su se odškrinula.
I za kraj su ostali vaterpolisti koji su bili milimetar do ispadanja i na kvalifikacijskom turniru, a kad im se to nije dogodilo tamo, onda im se sve to dogodilo u Japanu. Daleko je to od one reprezentacije koju je predvodio Sandro Sukno, ali nažalost, preranim prestankom njegove karijere na određeni način nestao je i hrvatski vaterpolo iz vrha, a to se dobro vidjelo u Tokiju. Bojim se samo da ne bude gore.
U ovakvoj situaciji osvojiti osam medalja je veliki uspjeh, sjajan uspjeh, pogotovo za neke sportove koje smo unatoč svih velikih rezultata spremni podcjenjivati. Veslanje pogotovo, ali i tenis, taekwondo, jedrenje i gimnastiku. A danas su takva vremena, sve što ti se ponudi moraš uzeti i biti sretan da smo i bez momčadi pri vrhu svjetskog poretka.