Turbulentna je ova sezona za Donnu Vekić, velik je njezin dio zapravo provela na rehabilitaciji, oporavljajući se od ozljede i operacije desnog koljena. Na Australian Openu je na početku godine došla do osmine finala, ali već tada uz velike bolove, a dva tjedna kasnije završila je na operacijskom stolu u Bernu. Vratila se tek na Roland Garrosu i nakon toga odigrala još samo tri turnira, bez opipljivijeg rezultata, ali ni u takvim okolnostima propuštanje Olimpijskih igara u Tokiju nije dolazilo u obzir.
- Jako sam uzbuđena, baš se veselim. Većina tenisača je otputovala prije mene i jedva čekam da im se pridružim - pričala nam je Donna u ponedjeljak poslijepodne prije ukrcaja u zrakoplov.
To njezino putovanje se i dodatno odužilo jer u Frankfurtu nije uhvatila let za Tokio, ali neće joj to pokvariti raspoloženje. Nastup na olimpijskim igrama doista je nešto što je silno željela ostvariti. Sjećamo se da nam je prije dvije godine u jednom intervjuu u šali rekla kako se htjela ubiti nakon što se nije kvalificirala na OI u Rio de Janeiru.
- To je samo napola bila šala. Stvarno mi je teško palo to što se nisam kvalificirala i zato mi sada puno znači to što ću igrati u Tokiju. Iako sam bila ozlijeđena i malo je sve komplicirano što se tiče puta i restrikcija, pa se još, uz to, igra i bez publike i cijela situacija nije baš idealna, ja se svejedno veselim Igrama.
Mlađe ne razumijem
Kao mala je u rodnom Osijeku redovito pratila olimpijske igre i tu je razvila strast i želju da jednog dana i sama bude dio te priče.
- Naravno, nisam ih propuštala na televiziji, a najdraži sport za gledanje uvijek mi je bila gimnastika. Ne znam kakve će sada biti restrikcije, mislim da nećemo moći ići na druge sportove, ali svejedno ću sve pratiti. Ne bih izdvajala nijedan poseban događaj koji mi je ostao u sjećanju, jedino mogu istaknuti da sam uvijek posebno pratila Blanku Vlašić.
Kad je slušate s kakvim žarom priča o olimpijskim igrama, još vam je teže shvatiti brojne tenisačice i tenisače koji su otkazali nastup u Tokiju, premda nam je jasno da u ovom sportu OI nisu najvažnije natjecanje.
- Ni meni to nije jasno. Predstavljati svoju zemlju je nešto najviše što možeš postići, a kvalificirati se na olimpijske igre je najveće dostignuće u sportu. U redu, tenis nije najbitniji sport na olimpijskim igrama, ali svejedno, ako imaš tu priliku, ne vidim razlog da je propustiš, pogotovo se to odnosni na mlađe igrače koji nisu prije igrali na OI. U redu, starije donekle i razumijem, ali te mlađe nikako ne - iskrena je Donna.
Tenisače sve najavljene stroge mjere u Tokiju ne brinu toliko jer su već iskusili različite protokole i “balone” po turnirima diljem svijeta.
- Osim procedure po slijetanju u Tokio i višesatnog čekanja na aerodromu, ovo poslije nije ništa strašno. Pa, ni inače ne izlaziš nešto posebno izvan Olimpijskog sela, tako da mislim da mi to neće biti problem. Nama tenisačima je, recimo, i u Londonu bilo prilično kaotično što se tiče mjera, tako da smo stvarno navikli na sve.
Kakve su Donnine ambicije u Tokiju uzimajući u obzir da će, unatoč svim otkazima, turnir i dalje biti iznimno jak.
- Želje su uvijek velike, ciljevi su uvijek visoki. Nadam se da ću biti u šansi osvojiti medalju, ali vidjet ćemo kako će ispasti.
Darija će morati povući
Osim u pojedinačnoj konkurenciji, 25-godišnja Osječanka će se okušati i u paru s Darijom Jurak. Nismo je baš često gledali u parovima, a s Jurak je na najvišoj razini igrala samo jednom, na Roland Garrosu 2018. kad su prošle jedno kolo.
- Istina, ne igram parove često, tako da će Darija morati povući, a ja ću se držati odostraga, ha-ha. Oslonit ću se na servis i udarati malo jače, a ona će morati odraditi posao na mreži. Veselim se što ću igrati s njom. Nismo igrale puno zajedno, nismo ništa ni uspjele trenirati uoči Tokija, ali malo ćemo se sada uigravati prije početka i snaći ćemo se.
Je li u igri i nastup u miksu? Ždrijeb još uvijek nije napravljen, potencijalni parovi utvrđivat će se na licu mjesta?
- Miks je svakako u igri, ali morat ćemo vidjeti tamo kakva je situacija. Nisam sigurna kakvo je stanje s renkingom i tko s kim može igrati, tako da ćemo na licu mjesta odlučiti. Načelni plan je bio da igram s Ivanom Dodigom, ali kako kažem, ne znam točno kakva su pravila. Ako Darija bude imala priliku zaigrati, neka ona to preuzme.
Završne pripreme za Tokio odradila je u Malom Lošinju gdje se ovih dana okupilo dosta brojno tenisko društvo.
- Išla sam tamo ciljano zbog treninga na betonskoj podlozi na kakvoj će se igrati u Tokiju, ali da se poslije treninga mogu baciti u more, ha-ha. Lošinj je mali raj na zemlji, nadam se da ću se uskoro moći vratiti tamo. Bila je tamo i Ajla Tomljanović, a i Ivan Ljubičić ovaj je tjedan tamo otvorio svoju tenisku akademiju, tako da je bilo puno igrača i trenera i stvarno je bilo super za pripreme.
Koljeno je zasad u redu
Vratimo se pri kraju na spomenutu ozljedu. U kakvom je stanju koljeno danas i kako je podnijelo opterećenja na prethodnim turnirima?
- Trudim se da ide. I ide, ali polako. Roland Garros je zapravo bio čudo jer liječnici uopće nisu očekivali da ću moći igrati. Isto tako, trava je bila jako nezgodna za koljeno, ali sad sam trenirala nekoliko dana na betonu i zasad je u redu. Cijeli taj povratak je zapravo trajao puno kraće nego što su liječnici predviđali, ali puno duže od onoga kako sam ja to sebi zacrtala, naravno, ha-ha. Dobro je, jer je to moja prva ozbiljnija ozljeda, i prvo takvo iskustvo, ali ne bih to zaželjela nikome.
Odmah poslije Olimpijskih igara leti u SAD, čeka je američka turneja. Kakav si je cilj postavila do kraja sezone?
- Da završim u jednom komadu, ha-ha. Ova godina je takva kakva jest, ali ako ništa drugo, barem imam dobru startnu poziciju za sljedeću sezonu - uz osmijeh je zaključila Donna.