Najbolja hrvatska gimnastičarka, Splićanka Ana Đerek, vikend je provela u Poreču, na sportskoj konferenciji i sajmu Sport Fest 2021., umjesto na Svjetskom prvenstvu. Očekivano i unaprijed dogovoreno, jer brojna su je natjecanja uoči i same Olimpijske igre u Tokiju dovoljno iscrpile. I psihički i fizički. "Natjecanja mi je preko glave, iskreno".
Uostalom, jednako je postupio i Tin Srbić.
Pogrešno postavljeno
- Počeo mi je i fakultet, ne moram odgađati termine jer sam u Japanu, pa je i to dobar razlog zbog kojeg sam ostala u Hrvatskoj - kaže nam Ana Đerek, koja je u Poreču odradila predavanje na temu "Tokio mojih snova".
Dvadesettrogodišnjoj Splićanki bilo je to drugo ostvarenje olimpijskih snova. U Riju je bila olimpijska debitantica, u Tokiju postala dvostruka olimpijka. Do sljedećih Igara manje je od tri godine, pa nema razloga da 2024. godine ne ostvari "olimpijski hat-trick".
- Uvijek sam željela biti olimpijka, i u Riju sam ispunila svoj najveći sportski san. Tokio doživljavam kao veliki dar, meni od sebe same. Pariz? Uh… Neću imati šest kvalifikacijskih natjecanja ili nekoliko utakmica, već samo Svjetsko prvenstvo uoči Igara.
Postoji tu još dvojbi…
- Ne znam u ovome trenutku niti hoću li se probati plasirati u Pariz. I u Hrvatskoj raste konkurencija, jer i Osijek i Zagreb i Čakovec imaju bolje uvjete od Splita. Za treniranje višeboja treba šest sati dnevno, a sada krećem na petu godinu studija na Filozofskom fakultetu, i uskoro ću početi razmišljati o poslu. Ne znam hoću li biti motivirana i što ću željeti u životu za godinu, dvije. Kada bismo u Hrvatskoj imali stipendije koje pokrivaju olimpijca sve do početka sljedećih Olimpijskih igara, u mojem slučaju bi to bilo od trenutka u kojem sam se kvalificirala za Tokio pa sve do OI u Parizu, onda bih imala veće izglede za nastup. Bilo bi mi lakše, i krivo mi je što stvari nisu tako postavljene. U današnjoj situaciji samo osvajači olimpijske medalje mogu živjeti od svog sporta. Od stipendije koju sada imam ne može se živjeti, i morat ću se zaposliti. A nemoguće je uskladiti radno vrijeme i treniranje gimnastičkog višeboja - objašnjava buduća učiteljica Ana Đerek.
Grad Split je, kad su u pitanju sportske stipendije, daleko ispod Zagreba, ali i drugih gradova…
- Puno je toga usmjereno u druge sportove, a možda se radi i o politici, ali u nju nisam upućena. Ne znam, ali mislim da se u Splitu zaista mogla napraviti nekakva gimnastička dvorana. U mojoj dvorani, koja ionako nije prikladna za gimnastiku, treniraju dva kluba, i moramo paziti na termine. Ne smijemo ih prekoračiti, a to je teško uskladiti s terminima na fakultetu. Ne vjerujem da ću za svoje karijere doživjeti novu dvoranu, iako ju gimnastičari u gradu Splitu zaslužuju.
Volim se "slikavati"
Kao dodatnu zaradu možda bi mogla iskoristiti i društvene mreže. Na Instagramu je vrlo aktivna, ima više od 24 tisuće "followera"…
- Volim Instagram, ali ne želim od toga zarađivati, niti se toliko tome posvetiti. Samo ponekad imam neku poslovnu objavu. Instagram mi je najvažniji kao dio moje kreativnosti. Volim se fotografirati na putovanjima, kada mi dođe da se "slikajem", i zadovoljna sam s time da mi ostane takav hobi. Uživam u ovome kakav je, ne mogu se zamisliti kao sportska influencerica, iako mi mnogi govore da bih trebala otići u takve vode. Dosta suradnji sam odbila jer želim trenirati i studirati, ali i imati privatni život. Instagram je posao. Treba osmisliti, fotografirati se, editirati... Mene najčešće slika prijateljica, uvijek mojim mobitelom. Ništa nije profesionalno. Osim toga, više se vidim kao učiteljica nego kao influencerica. Sada mi je super, ali ne vidim se kao osoba od 35 godina koja i dalje radi Instagram.