Azijska rukometna natjecanja postala su ozbiljni turniri. Japan je njihova nova senzacija, nakon što je to prije tri godine u kvalifikacijama za OI u Tokiju bio Bahrein. Japan je izborio nastup na OI u Parizu sjajnim rukometom koji je igrao na kvalifikacijskom turniru u Kataru.
E sad, svi znate za Katar i njihovu medalju na SP 2015. godine, o tome da su s Valerom Riverom daleko najmoćnija azijska selekcije godinama. Imaju sve, uzimaju bez problema domaćinstva najvažnijih turnira, ali nakon 2015. godine nešto ne štima. Na prošlim azijskim kvalifikacijama za OI u Tokiju izgubili su plasman kao domaćin od Bahreina, a sada ponovo makar su također bili domaćini nisu uspjeli. Nije uspio ni Bahrein koji ih ja tada pobijedio, premda je samo nešto malo ranije na Azijskim Igrama u Kini poredak na postolju bio Katar – Bahrein – Kuvajt. Japan nije bio na postolju, Japan je bio četvrti, ali onda…
Napravili senzaciju
Japan je prije tri godine bio na OI u Tokiju kao domaćin. Za tu priliku pripremao ih je Dagur Sigurdsson. I bili su korektni, makar Dagur s 11. mjestom nije bio presretan i znao je da može bolje. Zato je i ostao. Ako se sjetite u Burg Al Arabu 2021. na SP u Egiptu ti Japanci su u skupini odigrali egal s Hrvatskom, pobijedili Angolu, Bahrein i svijet je tada prvi puta skužio da postoje makar su odavno Francuzi išli tamo, nekada veliki Stoecklin, Volle, ne tako davno Abalo… Onda su došli na svoje OI, nisu uspjeli do četvrtfinala, ali su dobili Portugal, naš trn u oku. I nakon toga napravili novi reset. Dagur Sigurdsson islandski stručnjak koji je tamo od 2017. znao je zašto, a sada je to spoznao i ostatak rukometnog svijeta. Preskočili su SP u Švedskoj i Poljskoj, koncentrirali snage na put prema Parizu.
I onda su u Dohi napravili pothvat, ravan senzaciji. Naime, dvaput su svladali Bahrein, jednom Koreju, ostavili ih iza sebe, a istovremeno je Bahrein s puta maknuo Katar i Japan se našao na svojim drugim uzastopnim Olimpijskim Igrama makar to u takvom odnosu snaga nitko od njih nije očekivao u Kataru. A kada Japan kao tim izbori OI, to je za Japance praznik, jer olimpizam je tamo nešto posebno vrijedno. A onako usput, i rukometašice će igrati u kvalifikacijama za OI u Parizu.
Prepoznatljiv rukomet
Japan danas više nije nepoznanica. Svi znaju imena poput junaka prolaza na OI Kosukea Yatsushire malog paklenog srednjaka iz Vardara koji je već igrao u Wisli i Nimesu. Pa, krila Remi Doia lijevo i Hirokija Motokija desno, desnog beka Shinosukea Tokudu iz mađarskog Dabasa, lijevog beka Adama Baiga Francuza s japanskom putovnicom ili vratarski tandem Nakarmura – Sakai. Japan igra dobar rukomet, po mnogome specifičan s obzirom na njihove karakteristike, ali rukomet koji je prepoznatljiv i dokaz da se i s drugačijim može uspjeti uz kvalitetan rad, a Islanđanin Dagur Sigurdsson im ga je sigurno donio u proteklih šest godina. Zato je predsjednik Yasufumi Kanamaru javno zahvalio svima nakon pothvata koji su napravili u Dohi, a to je najveći doseg japanskog rukometa dosad u povijesti. I saznanje za svijet da u Aziji postoje ozbiljne reprezentacije poput Katara, Bahreina, Japana, Koreje, Kuvajta, Saudijske Arabije i da se to nikako ne smije podcijeniti. Ne moraš uvijek biti na vrhu, ali ako imaš cilj i znaš kako ići prema njemu, jednom će se ukazati prilika. Podsjeća li vas to na nekoga?
I zato malo pozitive, jer ne mora sve u sportu biti trauma. Japan je samo posljednji mali, ali idealan primjer za to. Premda sigurno neće biti olimpijski pobjednici u Parizu. Sumnjamo da je i to Dagur Sigurdsson upisao u svoje planove, makar jednom je bio na Islandu, pa jednom u Njemačkoj, jednom u Berlinu i stalno je bilo nešto. Čovjek radi svoj posao. Tako jednostavno, zar ne. E da barem…