Drazen Aleksic / Cropix
ALILOVIĆ PORUČUJE

Cijeli bih turnir sjedio na klupi samo da gledam kako ostali vode Hrvatsku do postolja

Piše: Daniel VukušićObjavljeno: 10. srpanj 2012. 17:25

Osim po vratarskim kvalitetama, čuvar hrvatske reprezentativne rukometne mreže Mirko Alilović poznat je i po pozitivi koju generira. Humoru, smijehu. S kojim je započeo i razgovor za čitatelje SN.

Ovoga puta nije bilo zbog zadovoljstva. Smijeh je bio gorak, ali i glasan. Grmio je predvorjem porečkog Hotela Valamar Diamant.

- U četvrtak u Rijeci igramo od deset navečer? A-ha-ha-ha-ha-ha...!!! - valjao se Mirko po trosjedu u predvorju Diamanta.

- Što se Londona tiče, nije nas pomazio ždrijeb, al' su bar termini utakmica bili naklonjeni.

Venio Losert? Oporavljenik-stjegonoša...

- Zbog toga što je izabran da nosi zastavu svi smo u momčadi presretni. Čovjek ima dva olimpijska zlata, nastupit će na svojim četvrtim OI. Zaslužio je.

Sa zdravim Losertom, što imamo: dva prva vratara ili Alilovića i pričuvu Loserta?

- To je pitanje za izbornika, no mislim da je ta priča u konačnici nebitna. Možemo se rotirati, može se raditi što god se hoće. Moj je osobni stav, a vjerujem kako bi vam i svi ostali iz reprezentacije rekli isto, da je apsolutno svejedno tko će na parket samo da Hrvatska pobjeđuje. Evo, ja bih odmah potpisao da bih cijeli turnir sjedio na klupi, gledao kako ostali vode Hrvatsku do postolja, do medalje i... Uživao, bio jednako sretan kao da sam svaku utakmicu na golu od 1. do 60. minute.

Očekivanja javnosti?

- A ne znam ni sam što reći na tu temu, a da ne ispadne kritički. Bio sam svugdje po svijetu, vidio svašta, ali mi smo stvarno specifični po tom pitanju očekivanja i procjenjivanja. Mađari na EP budu sedmi, osmi. I tamošnja javnost, a ne zaboravimo kako je riječ o rukometnoj naciji čiji su klubovi stalno u Ligi prvaka, realno procijeni da se s obzirom na iznimnu konkurenciju i to može dogoditi. Čak i pohvale reprezentativce. A kod nas...

Što kod nas?

- Ako nije zlato - ne valja. Uđeš u finale, svi pričaju kako je to uspjeh, ali ako izgubiš - opet ne valja. Nisu mi dragi ti naši dvostruki kriteriji kad je rukomet u pitanju, nije to dobro. Neki se samo plasiraju na Olimpijadu pa je to super. A mi, primjerice, na OI dođemo do polufinala i...? Ispadne - neuspjeh?! U redu, navikli smo ljude na medalje i uspjehe, na određeni ih način i razmazili, ali bilo bi poštenije kad za nas ne bi vrijedio taj posve drukčiji kriterij nego za ostale naše sportove i sportaše.

U Londonu?

- Nadam se da će nam se rad vratiti kroz medalju. Medalje se kuju, a mi našu bogme kujemo nadugačko i naširoko!

Linker
03. svibanj 2024 21:15