Legenda i faca. Igračina. To je sve bio, ali i ostao u kolektivnoj rukometnoj memoriji nacije Patrik Ćavar. U biti, ne baš ni samo Hrvata jer Pako je ostavio divovski zlatni trag u ovom sportu i daleko izvan naših granica. U Barceloni, u velebnoj dvorani Blaugrana i dalje stoji upravo njegov dres iz doba kada je igrao za katalonskog diva. Na počasnom mjestu, onom koje je rezervirano za najbolje među najboljima.
Makar, sada i za ovu priliku nećemo u reminiscenciju Ćavarovih dosega, rukometnih vrijednosti i uspjeha. Prvo, oni su opće poznati, a drugo, rukometna top-tema u Hrvata ionako su aktualna zbivanja iz doline Nila. Odnosno, Doline kraljeva. Netko će ondje uskoro biti okrunjen, a netko je odlučio i abdicirati...
Kakvo je viđenje Patrika Ćavara o onome o čemu Hrvati pričaju od subote navečer, o ostavci izbornika Line Červara usred natjecanja?
- Mislim da je svakako kriv trenutak. Lino to nije trebao napraviti sada jer ipak Hrvatska još uvijek može završiti u četvrtfinalu - u startu će popularni Pako.
- Čuda se događaju. Pa, prisjetimo se nas, one Babićeve generacije koja je dobila Poljsku u Poljskoj, na EP, s divovskom gol-razlikom, a što se činilo nemogućom misijom. Dakle, jako je moguće da mi pobijedimo Dansku, a Argentina izgubi od Katara. Tako da Lino nije trebao sada dati ostavku već je treba pričekati kraj SP-a te onda s dojmovima i eventualnom ostavkom izaći u javnost. Druga stvar koju želim naglasiti je i da treba vidjeti hoće li se to, ostavka Červara, stvarno i dogoditi. Ako se ne varam, Červar je već dvaput davao ostavku. Jednom u Austriji i jednom na EP u Hrvatskoj, pa je onda povlačio ostavku i ostao izbornik. Međutim, svakako mislim da sada, na SP u Egiptu to nije trebao učiniti.
Možemo li onda govoriti o narušenoj atmosferi unutar momčadi, pomanjkanju povjerenja jednih u druge ondje, pa se zato Červar odlučio na ovakav drastičan potez?
- Razumijem na što mislite, ali... Vjerojatno se u Egiptu, u našoj momčadi događaju neke stvari za koje mi sada ni ne znamo. Možemo samo nagađati, špekulirati. Moj je dojam, naglašavam moj dojam, da tamo nešto nije kako treba, da je poremećena atmosfera. Ne mogu tvrditi, to je samo moja pretpostavka. Na takav me zaključak navode onako... neke postavke u igri, malo lica igrača, svega pomalo na čemu ja gradim ovakvu pretpostavku - veli Ćavar.
Je li se vama kada dogodilo da vam je usred nekog turnira trener digao od svega ruke i kako sportaš u takvom trenutku reagira? Je li to dovodi do potpune apatije i predaje, je li se osjećaju izdanima, povrijeđenima ili može iznjedriti inat pa da se “leti” po terenu, je li momčad može biti i homogenija...?
- Osobno se stvarno ne sjećam da mi je trener usred turnira dao ostavku, da sam imao takvu situaciju u karijeri. A ovo ostalo... Ne vjerujem da im može popraviti psihološko stanje. Kažem, Lino je to napravio u lošem trenutku, ali ipak u neku ga ruku i shvaćam. Bio je previše razočaran slabom igrom protiv Argentine, to ga je jako pogodilo, pa se odlučio na takvo što. Bio je prevruć, pod dojmom te utakmice. Da je prespavao možda bi ipak imao drukčiji nastup dan kasnije.
Idemo malo više o dosadašnjem dijelu SP. Dosad smo igrali odreda s momčadima izvan Europe i sa svima se... mučili. Iznimka možda Bahrein.
- Mislio sam da možda malo dizelaški krećemo, da hvatamo formu. Onda je bilo i dosta bolesnih, ozlijeđenih, pa problemi i organizatora samog SP u Egiptu. Zato sam mislio da ćemo se mi s vremenom dizati. Nakon Japana i Angole, ne baš sjajno, ali mislio sam da ćemo uhvatiti formu i ići na bolje. No, cijeli turnir mi imamo “crnih rupa”. One su normalne, ali ne smiju dugo trajati. Može 2-4 minute. Protiv Argentine smo u prvih 15 minuta dali 2 gola, to je nedopustivo. Prije te utakmice sam govorio da se neće pitati Argentinu, nego će se pitati nas. Tu sam pogriješio! Argentina je strahovito napredovala, nisam očekivao da ću gledati toliko brz, moderan rukomet, dobri vratari, puno rješenja, super motivirani... Baš pravi rukomet.
Je li onda dok ostali napreduju, mi stagniramo?
- Ne vjerujem da stagniramo. Ovo je SP malo i kaotično i u organizacijskom pogledu, možda je i to malo utjecalo. Jezgra ove naše momčadi je igrala sjajno prije godinu dana. Nisu oni za godinu dana zaboravili igrati rukomet. Nismo stagnirali, ali se poklopilo puno toga na i izvan terena da bi Hrvatska izgledala onako kako smo očekivali - naglašava Patrik Ćavar.
Jedan nam igrač, u njegovom pravom svjetlu, apsolutno nedostaje. Domagoj Duvnjak kao vođa.
- Duvnjak nije odigrao ni blizu kao prošle godine. Tada mu se niti jedan igrač nije mogao približiti onomu što je on odigrao tada. Odličan u obrani i napadu, asistirao, zabijao, preuzimao odgovornost, trošio se nemoguće. Baš junački. Sada nije na toj razini bio. Pretpostavljam da je tu i trag bolesti malo. Duvnjak je svakako vođa, ali nije bio pravi tu. Dodajmo ozljedu Cindrića, pa i Karačić koji je došao malo “načet”. Sve je to utjecalo.
Dobro, ali je li to onda mogući propust trenera? Nije li to Červar trebao otkriti tijekom priprema, pa neke stvari promijeniti? Ne igrače, ali taktiku, strategiju, kombinacije... Zato postoji trener.
- Ne vjerujem da je on baš imao puno prostora za neki manevar. Kad dođu “stani-pani” utakmice i trenuci, trebaju igrati najbolji igrači. Nema tu nikakve daljnje mudrosti. Ubacivao je on u igru i Jaganjca i Šarića i Martinovića, ali opet mislim da su vodeći igrači ti koji trebaju “povući” kada smo u minusu. Jer ipak ovi nabrojani, mladi igrači imaju talenta, ali nemaju dosta međunarodnog iskustva. O tomu se radi. Ne bih se složio da nam golmani nisu bili dobri. Evo, Pešić protiv Argentine, pa da ga nismo imali izgubili bismo 10 razlike! A i Šego je branio dobro dvije utakmice. Potrebno je malo više od dobrih vratara za napraviti dobar rezultat.