Pjesma naših rukometašica iz autobusa nakon pobjede nad Mađarskom već je obišla sve društvene mreže. Eto, propjevale su i one na koje bi malo tko stavio neku okladu prija polaska na Euro u Dansku.
Jedna od glavnih “pjevačica” u Koldingu nedvojbeno je bila Ćamila Mičijević. Dugo smo je čekali, dugo smo uopće čekali neku vanjsku igračicu tih gabarita. Koliko nam znači jasno se vidjelo protiv Mađarske protiv koje je bila centralna igračica obrane, protiv koje je u napadu razbila tremu reprezentacije koja šest godina nije pobijedila na Euru. Nije to bilo lako, a činilo se kao rutina.
I žene imaju Mostarku
Eto, i ženska reprezentacija ima svoju Mostarku, nakon što muška ima Marina Marića i Igora Karačića. Izgleda bez Hercegovine ne ide. Ćamila je imala nešto drugačiji put od ostalih naših igračica, nije išla ni kroz Lokomotivu, ni kroz Podravku, nego je uočena po visini odmah iz Zameta, u kojem je odrasla nakon mostarskih klubova Zrinskog i Katarine, krenula put Mađarske. Četiri godine se zadržala u Dunajvarosu.
Igrala je dobro, no 2018. priču je presjekla ozljeda koljena. Duga stanka, pa povratak i na prvoj utakmici nova ozljeda koljena, nova stanka, pa je tako skoro dvije sezone nije bilo kako treba. Inače, bila je drugi strijelac mađarske lige koju danas drže najboljom u Europi i ove godine je dobila poziv iznimno jakog francuskog Metza i zaputila se tamo, vrlo brzo nakon ozljede.
I uklopila se, igra kod trenera Mayonnadea koji će danas protiv Ćamile i naših ostalih cura voditi Nizozemke. Cura koja svojom vedrinom okuplja, koja zrači drugačije, jer je sa 194 cm visine ipak malo drugačija od ostalih.
Trebale ranije prelomiti
- Jako smo sretne zbog pobjede nad Mađarskom. Ovo je bila naša najbolja utakmica posljednjih godina. Pobijedila je ekipa, stvarno smo dale sve od sebe. Trebale smo i ranije prelomiti utakmicu, ali eto svega pomalo ovih godina ostavilo je traga i trebalo nam je malo sigurnosti. Želja i volja su nas pogurale i uspjele smo.
Jeste li to očekivali iskreno od sebe i od cura?
- Pa iskreno - jesam, jer znala sam da možemo, da nam treba trenutak da to pokažemo, da se i nama neke stvari vrate. Zato mi je drago da smo uspjele. A što se mene tiče, nisam sumnjala. Radim dobro, Mayonnade je trener kojeg je EHF proglasio najboljim u Ligi prvakinja prošle godine, imam u Metzu svoju rolu, minute, sigurnost. Inače nisam od nekog velikog straha. Mislim da je bilo dobro, ali kažem sve smo bile dobre, jer drugačije to ne bi išlo.
Dvije teške ozljede koljena, operacije, kako je bilo igrati s tim nakon dugo vremena?
- Kada je okruženje ovako uvijek je lakše. Da je bilo treme, bilo je, ali se trema pretvorila u nešto pozitivno i izvukla maksimum iz nas svih, pa i iz mene. Imala sam ogromnu želju, tim više jer sam igrala u Mađarskoj četiri godine gdje mi je stvarno bilo dobro, pa sam željela pokazati se u najboljem svjetlu. Ozljeda? Bilo i prošlo, ne volim se vraćati na to. Uostalom, ne mogu se više izvlačiti na ozljedu. Na meni je da se konačno pokažem ili da me nema.
Danas su na redu svjetske prvakinje Nizozemke. Savršen izazov nakon tako sjajne pobjede nad Mađarskoj?
- Iskreno, nismo razmišljali još o njima, idemo pomalo i važno da smo prvi korak uspješno odradile. Svjetski prvak je veliki izazov, naravno, i s voljom i karakterom iskazanim u prvoj utakmici, ne sumnjam da se i njima možemo suprotstaviti.
Lijepo za čuti. Dodali bismo da bi s ovakvom Ćamilom, a bez Polman i Groot, Abbing i ostalo nizozemsko društvo mogli imati problema s Hrvatskom koliko god to čudno i nevjerojatno zvuči na prvu. Nitko nije vjerovao ni za Mađarsku...