Da nije lako biti rukometni trener ni u Finskoj dokazao je slučaj Borisa Dvoršeka. Trener koji je svojedobno doveo Zagreb do naslova pobjednika SEHA lige vodio je najbolji finski klub Cocks, ali nije uspio tamo se zadržati više od godinu dana. Opasni predsjednik Jari Viita odlučio je otpustiti našeg trenera, makar su razlozi ostali nepoznati. Nije finski običaj, ali eto - događa se.
- Pa i mene je iznenadilo, makar moram reći da nisam bio sretan u najjačem finskom klubu već duže vremena, ali nekako sam se nadao da je sve to samo prolazno.
Pozivi iz Italije i Njemačke
No, nije bilo.
- Nije, smijenjen sam nakon poraza u Europi od Gorenja, makar je prije utakmice rečeno da se ne očekuje previše, jer je Gorenje bolji sastav u ovom trenutku. To je realno. Na kraju je ispalo drugačije, bez objašnjenja nakon -5, ali nekako mislim da se već duže kuhalo tako nešto, da to nije razlog.
Ambicije su u pitanju?
- I ambicije i neke domaće struje. Predsjednik je izuzetno moćan, bogat, ima firmu za reciklažu i osnovna stvar je da teži da svi koji su u klubu rade kod njega. Želio je i želi to dignuti na višu razinu, ali on bi to puno brže nego li je realno. Evo, reći ću samo nekoliko detalja. Recimo, dogovorimo se da treba pomladiti momčad, uvedemo šest juniora od kojih četvorica igraju pola sata po utakmici i s tom momčadi smo bolji nego prošle sezone kada su s jačim sastavom bili treći u ligi. Sada su drugi, igraju finale, ali eto nije dobro. Mislim da je tu postojao i neki drugi dio priče, no dobro, događa se. Sve s razlazom nije išlo glatko, to me najviše razočaralo, ali je sve na kraju završilo korektno. Moram reći da nikad nisam radio u klubu s boljim uvjetima, ali da nikad nisam radio u klubu u kojem je tako loša atmosfera. Promašio sam klub definitivno, događa se.
I nije to bio jedini problem?
- Na to su se došli privatni, smrt bivše supruge nakon čega su kćeri ostale sa mnom, a trebalo ih je dovesti u Finsku pa sada vratiti doma. Onda smrt mog velikog prijatelja i najboljeg suradnika Zlatka Saračevića s kojim sam radio u Zagrebu, koja me silno potresla. Sve ti se nekako složi, odjednom ništa ne ide kako treba i treba to zaustaviti, jer ima i važnijih stvari u životu. Imao sam pozive iz Italije gdje sam radio prije i ostavio trag, pa iz Njemačke, ali sam procijenio da to nije za mene. Tako sam sada doma, vjerojatno do lipnja neću raditi ništa, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje.
Još jedan dobar trener na čekanju, no uvjereni smo da neće dugo biti. Posla je doma koliko ti srce želi, ako se želi raditi. Zaraditi? E, to je već malo teže...