Nema ni deset dana kada smo uoči sezone napisali da će ovo biti izuzetno teška sezona za Zagreb u Ligi prvaka, da će se u njoj događati puno toga nepredviđenog, da je situacija u sportu takva kakva jest i onda se, nažalost, odražava na sve. Zahtjevi su visoki, ulaganja u momčadski sport to definitivno ne prate kada je riječ o europskoj razini kojoj težimo, ali s kojom se nosimo sve teže i teže. I samo malo iza toga, dva velika potresa za početak.
Zagreb je nakon prvog kola Lige prvaka odlučio promijeniti trenera Slavka Golužu, dok je Lokomotiva, dvostruki prvak Hrvatske uzastopno poražena na gostovanju u Osijeku. I onda se oko toga pletu priče, nervoze, svi bi nešto htjeli, ali izlaz će iz ove situacije - kako god, ne promijeni li se nešto u temeljima - teško naći. Zato smo prije desetak dana napisali da se trebamo više i iskrenije veseliti svakom uspjehu, da nam treba puno više zajedništva, dok toga nema ni u tragovima. Svatko vuče na svoju stranu, svatko misli da baš on zna najbolje, da bi baš on bio rješenje svih problema.
Vrlo tanka crta
Zagreb nije želio smijeniti trenera, definitivno, jer nitko to ne želi nakon samo jednog kola Lige prvaka. Osim toga, treneri ne rastu na grani, stvaraju se vremenom i malo ih uspijeva dogurati do najviše razine. Za nju nije potrebno samo rukometno znanje, za nju je važno imati socijalne vještine, rada i vođenja dvadesetak ljudi koji onda to pretoče u rezultat na terenu. Zagreb je ocijenio da to nije dobio s Golužom i odlučio se na promjenu, ali da je razmišljao o njoj - nije, niti ima trenutno rješenje za daljnju priču.
To je vrlo tanka crta po kojoj treba plesati, jer su svi svjesni da Zagreb nema momčad za naslov prvaka Europe, ali da ima pristojnu momčad koja mora imati glavu i rep u svakom trenutku. Zagreb to protiv Kiela nije imao, nije izgledao kao momčad vrijedna Lige prvaka, dok je stvar vrlo jednostavna. Klub je taj koji bira trenera, klub je taj koji ga plaća i klub je taj koji ocjenjuje je li on ispunio dogovorene stvari. Nikom nije bilo ni na kraj pameti da će se tako nešto dogoditi, ali se dogodilo i nije novost kada je riječ o Zagrebu koji u svojim realnostima ipak dobro pliva svih proteklih godina.
Njima je sigurno najvažnije da problem koji su procijenili riješe za u najkraćem mogućem vremenu i da krenu dalje u očekivanju boljih dana za sport uopće. Zagrebu jednostavno treba rad, mir i disciplina koja će se vidjeti na terenu. Očito, nisu bili zadovoljni s time na početku Lige prvaka i osjećali su se vrlo neugodno pred EHF-om koji im je dao pozivnicu, pred ljudima koji su došli s nadom vidjeti konkurentnu utakmicu protiv Kiela. Oni će najbolje odgovoriti sljedećim potezima što mogu učiniti.
Bolna realnost
Lokomotiva je izgubila u Osijeku. U dvije godine rasuta je ekipa koju je Nenad Šoštarić stvarao godina. Rezultat je to tržišta koje klub ne može pratiti. Onda na to u Osijek odu bez Malec i Burić, imaju šansu za ne izgubiti, ali izgube, jer se radi o ekipi koja je nova, koja nema rutinu igranja takvih utakmica, jer su te igračice do jučer sjedile na klupi ili nisu igrale. I što sad? Ništa, raditi dalje i čekati, biti svjestan da će toga biti još. To je nažalost realnost s kojom je mnogima jako teško suočavati, koju mnogi pokušavaju izbjeći, ali to ide jako jako teško.
Za sve to, za sve takve situacije, treba puno više razumijevanja, nego kada je u pitanju sam sport, jer sve što se događa nije samo posljedica sporta. A kada je tako, kada nemaš top momčad, onda je disciplina ključna stvar da bi bio ozbiljan sam prema sebi. To je stvar kojoj svatko može i mora odgovoriti. I tu nema, ni "ali", ni "možda".
A kada smo kod Zagreba, Liga prvaka je tek počela, ništa još nije izgubljeno, da će biti teško to je sigurno, ali s normalnom slikom, ne onakvom kao protiv Kiela, sutra može biti sunčano.