Hrvatski sport i sportaši istinsko su čudo. Toliko smo puta čuli ovu i slične rečenice da je već pomalo počela zvučati izlizano, kao pretjerivanje nacije koja vječno pleše na rubu između euforije i tragedije. No, kad samo brzinski bacite pogled na elitu koja se na Štefanje okupila na tradicionalnoj svečanosti Sportskih novosti, 67. izboru najboljih sportaša godine, mora vam još jednom proći kroz glavu ista misao. Koliko god zvučala kao floskula.
I bivši i budući
Ovogodišnji glavni laureati i dobitnici posebnih priznanja za pothvat godine sami su nakrcali toliki broj medalja i trofeja da se teško ne zapitati kako je to moguće u zemlji koja ima stanovnika kao pola Londona. Od kraljice Sandre koja je u kraljici sportova osvojila sve što se moglo, i sve to barem po dvaput, do Valenta i Martina Sinkovića, koji na sličan način vladaju veslačkom stazom na kojoj su uzeli sva moguća zlata, pa kad im je to postalo dosadno, promijenili su disciplinu i opet došli na vrh. Od braće Fantela koji su, tek što su zajedno uskočili u brod, odjedrili do svjetskog trona, do čudesnih tenisača koji su već drugi put ugurali Hrvatsku u elitni krug zemalja koje su osvajala prestižni Davis Cup.
Od često zanemarenih samostreličarki koje su privatizirale europski i svjetski vrh do novog dečka Marina Ranteša u friškoj olimpijskoj disciplini, BMX-u. Dečka koji je ovaj put primio nagradu za fair-play, ali kao osvajač Svjetskog kupa svakako pripada i u ovaj dio priče o nevjerojatnom nizu ovogodišnjih hrvatskih uspjeha.
I, kao šećer na kraju, Luka Modrić i nogometaši na čelu s izbornikom Zlatkom Dalićem, čudo za sva vremena. Luka koji je s Real Madridom četiri puta osvojio Ligu prvaka prije nego što je poveo i Hrvatsku sve do finala Svjetskog prvenstva. I osvojio sve individualne nagrade koje je mogao - najbolji igrač SP-a, najbolji igrač u izboru UEFA-e i FIFA-e, Zlatna lopta... I najbolji hrvatski sportaš. U ovakvoj konkurenciji, i to je pothvat za pamćenje.
Svi su ovi spomenuti u srijedu bili u glavnim ulogama, ali i oko pozornice se okupilo društvo za strahopoštovanje. Deseci nekadašnjih i aktualnih sportskih velikana i još nekolicina onih koji bi to tek mogli postati. Poput talentiranog košarkaša Roka Prkačina, osvajača zlata na Europskom U-16 prvenstvu i najboljeg igrača istog natjecanja. Ili skijaškog dragulja Zrinke Ljutić, dvostruke pobjednice bivšeg Topolina, najjačeg dječjeg natjecanja, cure koja je u posljednjih 16 startova ostvarila jednako toliko pobjeda.
Bio je tu i trenerski mag Miroslav Ćiro Blažević, kao i njegov nekadašnji pomoćnik Branko Ivanković, koji je u godini na izmaku dogurao do finala azijske Lige prvaka. Baš kao i dvije godine prije naš srebrni izbornik Zlatko Dalić. Bio je tu i još jedan trenerski doajen - Mirko Novosel, čovjek koji je harao košarkaškim parketima.
A došao je samo dio
U posebno su jakom sastavu došli vaterpolisti. Perica Bukić je sam kroz karijeru skupio 40 medalja, u što su uključene i one najveće - dva olimpijska zlata. Do njega su sjedili tata i sin Šimenc, Zlatko i Dubravko, čije su obiteljske vitrine krcate trofejima, a nekoliko redova dalje i Tomislav Paškvalin, još jedan dvostruki olimpijski pobjednik.
Dolaskom su nas počastili i naša Zlatna kopačka iz 1998. Davor Šuker, i njegov suigrač iz brončane generacije Dario Šimić, pa Nikola Dragaš, Zoran Primorac, Filip Hrgović, Marijo Možnik, Damir Martin... Sve te silne medalje gotovo je nemoguće pobrojati, one najvažnije svi znamo, ali kad uračunamo i one iz juniorskog i kadetskog staža i sa svih natjecanja na kojima su sudjelovali, brojka se penje do nekoliko stotina. A u gostima nam je bio samo dio elite, kad bismo dodali i one koji su bili spriječeni, u koje bi visine otišla ta brojka...
Naši su sportaši tijekom povijesti doticali vrhove u nogometu i košarci, u rukometu i vaterpolu, u atletici, gimnastici i plivanju, u boksu i tenisu... Ma, nema gdje ih nije bilo. Nemojte zaboraviti, imamo olimpijsku medalju čak i u biatlonu! Zemlja od četiri milijuna (ili malo više) stanovnika. To stvarno jest čudo, koliko god zvučalo otrcano. Uostalom, nije bez razloga ugledna španjolska Marca nakon hrvatskog osvajanja Davis Cupa stavila naslov “Sportska hegemonija male velike zemlje”.