Od danas se sidro Barakuda nalazi u Kvarnerskom zaljevu! Naime, centarski tandem za nadolazeće razdoblje, a sasvim konkretno sljedeću godinu u kojoj nas čekaju SP u Fukuoki, te EP u Splitu čine dvojica Riječana - Josip Vrlić i Ivan Krapić.
Stasiti Vrla i dalje će davati težinu reprezentaciji na 2 metra. Ne mislimo pritom samo na 130 kg, već na njegov značaj u igri. Ostanak u reprezentaciji dogovorio je u petak s izbornikom Tuckom.
Uz njega će biti povratnik Ivan Krapić (32). Neki su možda zaboravili, ali kada smo zadnji put bili svjetski prvaci, bilo je to prije samo četiri godine u Budimpešti, tandem su činili Lončar i upravo Krapić. Baš kao i na OI u Rio de Janeiru, kada je osvojeno srebro.
"Je, vraćam se. Čuo sam se prije nekoliko dana s Tuckom koji me pitao jesam li zainteresiran, motiviran za povratak. To uopće za mene nije bilo dvojbeno", iz Pariza će, gdje igra sada drugu sezonu u prvoligašu Noisy-le-Secu, Ivan Krapić.
Popularni će se Krapo već za tjedan pojaviti na pripremama reprezentacije i sparingu s Talijanima u Imperiji.
"Budući da to nije službeni termin reprezentacije, odmah sam pitao u klubu bi li me pustili i nisu radili nikakve probleme, iako taj tjedan igramo utakmice u Francuskom prvenstvu. Baš mi je drago da sam se vratio u reprezentaciju i jednako sam se veselio ovom sada pozivu kao i onom prvom, 2009. kada me zvao Rudić za Svjetsku ligu u Podgorici."
Krapo rekorder Primorja
Ivan Krapić je, što je manje poznati podatak, u povijesti najtrofejniji igrač Primorja, kluba u kojem je ponikao. U klubu čiju su povijest stvarali velikani poput Joba Kurtinija, Ćire Kovačića (člana Kuće slavnih), pa Zoran Roje, Igor Hinić, Damir Burić, najviše medalja ima Ivan Krapić. On je, naime, bio kapetan onog najjačeg Primorja u povijesti. Krapo je na Kantridi igrao 11 sezona, a osvojio 8 trofeja, od toga 6 kao kapetan.
U reprezentaciji ga zadnje najviše pamtimo sa svjetskim zlatom iz Budimpešte 2017.
"Nije to ni bilo tako davno, ali bio sam ja i kasnije u momčadi. Godinu kasnije sam opet pozvan na pripreme, ali sam se ozlijedio i slijedila mi je operacija ramena. Nakon toga, 2019. vratio sam se u momčad i osvojio srebro u Svjetskoj ligi, koji tjedan uoči Svjetskog prvenstva u Koreji. Ono beogradsko finale sa Srbima po prolomu oblaka, to mi je bilo zadnje. Zato jer sam u zimu 2019., uoči EP u Budimpešti 2020., opet bio ozlijeđen. Od tada se više nisam pojavljivao, a i otišao sam u Francusku, pa kako se veli “daleko od očiju, daleko od srca”, ha, ha."
Doduše, nije bilo kasnije baš ni puno vaterpola, a osim toga dvojac Lončar - Vrlić bilo je teško i za istisnuti iz momčadi.
"Ma da, to apsolutno. Evo, ja ću otvoreno reći da su po meni i dan-danas trojica najboljih centara na svijetu Duško Pijetlović i naši Luka Lončar i Josip Vrlić."
Krapić je Primorje EB napustio 2016. kada je na godinu dana preselio u napuljsku Acquachiaru iz koje je 2017. stigao u Jadran i ondje igrao tri godine, ali i imao nevjerojatnu količini pehova.
"Te tri godine su stvarno bile obilježene ozljedama. Prvo mi je u zimu 2017. pukla tetiva u ramenu, pa ljeto 2018. dislocirano rame. Pa mi je u reprezentaciji puknuo bubnjić u utakmici protiv Srbije u Splitu, a nakon toga još tromboza. Zimu poslije toga mi pukne pectoralis (veliki prsni mišić) i to na nekoj gluposti u utakmici. Tek odlaskom u Francusku prošle godine konačno se sve stabiliziralo. Nemam više nikakvih tegoba."
Hrvati na cijeni u Francuskoj
Krapić je iz Jadrana 2020. preselio u Noisy-le-Sec, a to je klub iz praktički predgrađa Pariza.
"Metroom, recimo, imam do strogog središta Pariza samo četiri postaje, 15 minute! To je ništa. Automobilom bi to bio pakao jer kao svaki velik grad, gužve su abnormalne. Sam Pariz me, pak, oduševio, fantastičan grad. Oduševljavam se i dan-danas, svaki put kada odem u centar. Prije se nije moglo, ali sada sam počeo obilaziti ovdašnje muzeje. To se mora vidjeti. Imam namjeru ići i na nogomet, gledati Messija u PSG-u, ali i rukomet, PSG također. Ponuda je šarolika i prebogata."
Osjeća li se duh olimpizma u Parizu koji će Igre ugostiti za manje od tri godine?
"O, pa kako da ne. Apsolutno. Osjeća se duh olimpijskih igara na svakom koraku, postavljene su sve oznake, nakon Tokija su upriličili veliku svečanost kod Trijumfalnih vrata. Ne sumnjam da će te Igre ovdje biti spektakularne, na top-razini. Francuzi su velika sportska nacija, ali u Parizu 2024. to žele baš na najsnažniji način svima iskazati."
Krapiću je suigrač u klubu Noisy-le-Sec, koji je ljetos preuzeo sponzorsko ime (Cercle 93) još jedan Hrvat, Šibenčanin Antonio Petković. Godinama već prvi ili drugi na ljestvici strijelaca Francuskog prvenstva. Hrvatskih vaterpolista ima izrazito puno baš u Francuskoj, u svakom klubu, i najbrojnija smo strana nacija u tamošnjoj ligi.
"Da, i to čak i ove sezone kada su odlučili ograničiti broj stranaca na četiri po momčadi. Hrvatski vaterpolisti jesu ondje na cijeni jer su od početka, prvi koji su dolazili ostavili sjajan dojam i samo utirali put sve većem broju."
Uostalom, jednog su Hrvata čak i naturalizirali u svoju reprezentaciju, Zagrepčanina Davida Babića. Kada je Krapić govorio o svojoj opijenosti Parizom, kakav bi onda tek osjećaj bio ondje zaigrati za Hrvatsku na OI...
"Daleko od toga da to ne bih volio, ali puno je još do tada. Ne gledam tako dugoročno, unaprijed. Sljedeća godina je dosta naporna, zahtjevna, a što se reprezentacije tiče, rekao sam to i Tucku, mene u ovim godinama, a imam 32, jedino zanima da Hrvatska pobjeđuje, ostvaruje ciljeve i osvaja medalje. Hoću li ja u tomu sudjelovati 2 ili 32 minute, vjerujte mi, apsolutno je svejedno", naglašava Ivan Krapić.
U Francuskoj se promijenio
Koliko ste se promijenili, igrački u ovih malo više od godinu dana u Francuskoj?
"U biti, čak i jesam. Iskreno, ova nova pravila meni idu na ruku. Zbog puno energije koje unosim u duele, a ta pravila dosta štite napadače, braniče se isključuju kada treba i ne treba. To maksimalno koristim. Nadalje, imam u klubu trenera iz Srbije, Stefana Ćirića, koji centre doživljavaju malo drukčije u obrambenom dijelu. Zato mi je bilo malo zahtjevnije prilagoditi se tomu prošle sezone, ali sad sam već “pohvatao” te akcije. To je dimenzija više. Nikada nije kasno za naučiti nešto novo, imao 20 ili 30 godina. Uvijek možeš vidjeti nešto novo od trenera, suigrača", iz Pariza će Ivan Krapić, jedna od dvojice riječkih sidara hrvatske vrste.