Komentar Ratka Rudića
Dobro smo čak i otvorili utakmicu, te su mi naši igrači čak djelovali i nešto sigurnije. Do onog trenutka, to je sam kraj druge četvrtine kada su napravili takvu pogrešku gdje su Mađari dali spektakularan gol, takva je akcija naime bila. Dodavanje na 2 metra Erdelyju koji vraća na ista ta 2 metra uplivanom Angyalu, skoro odbojkom vraćeno i Angyal pogađa za 6:5. Nije sad pitanje primiti takav gol, nego takav pogodak daje veliku samopouzdanje suparniku. Već u sljedećem napadu Denes Varga iz vrlo velike udaljenosti daje novi gol. Od tog momenta smo mi de facto postali inferiorniji u igri. Naravno, mogu se primati golovi, ali ne na način da suparnika motiviraš. Da se osjećaju tako slobodno.
Po meni, Mađarska dotad čak i nije igrala, nije imala nešto posebno. Drugo, zatvorili smo naravno onu stranu gdje su njihovi ljevaci, a onda ti se otvori Manhercz. To je bio jedan od problema, ali kada vam jedan igrač postigne 7 golova gotovo na identičan način... to je veći problem. Sjećam se da se to dogodilo jednom u finalu ženskog turnira OI u Sydneyu, kada je ljevoruka Nizozemka dala Amerikankama 7 golova na isti način. U redu, primiš neke golove, ali previše je ovo. Puno smo golova primili iz vanjske linije i to je sve bilo u trenutku kada smo mi već počeli lagano padati. Došli smo jednom do izjednačenja, ali to smo brzo izgubili jer se vidjelo da su Mađari ipak i dalje agresivniji, aktivniji. Imali smo mi neke prilike, propuštene "zicere" za koje sad jedino ne znam je li ono razlog fizičke ili psihičke prirode, ali ključan je trenutak bio onaj s kraja druge četvrtine. Da smo to izbjegli, mislim da bi imali do kraja izjednačeni rezultat, a ovako je Mađarska dominirala, te smo ostali bez šanse. U potpunosti je Mađarska i kontrolirala igru, vrijeme.
Šteta jer smo ostali izvan borbe za medalju, a najgore je doista igrati sada ovo za 5. do 8. mjesta, utakmice koje nemaju nikakvog smisla. Da je barem za neki koeficijent, ali ne. Mislim da bi se poredak mogao izračunati i bez odigravanja utakmica. Iako, ostajem pri onome da je važno turnir završiti s pobjedom. Pa, ja sam kao hrvatski izbornik imao sličnu situaciju na OI u Pekingu 2008. Bilo je i nama teško odigrati, ali sam tražio ozbiljnost. To su sada utakmice u kojima čak trener dobiva informaciju više o svakom igraču. To pokazuje i snagu momčadi. Lako je biti čvrst, imati jedinstvo kada ideš na medalju, ali kada ne ideš, onda se pokazuje karakter svakog igrača. To je po meni i sportski. Naravno da je besmisleno igrati utakmice za 5. do 8. mjesta, ali ako ih već igraš za reprezentaciju, onda treba najozbiljnije moguće.
Gledao sam i sve ostale utakmice. Španjolci su imali vrlo težak posao s Amerikancima, odvojili su se tek u zadnjoj četvrtini, prilikom velike greške Amerikanaca pri izmjeni igrača, pa su dobili peterac i otišli na 2, pa 3 razlike. Dotad, vrlo izjednačeno. Očekivao sam malo više do Crne Gore, ali oni su potpuno izgubili mirnoću protiv Grka. Utakmica Italije i Srbije je bila zanimljiva zato što su sada veterani Prlainović, Filipović i Duško Pijetlović odigrali sjajno, a zaista me impresionirao vratar Branislav Mitrović koji je ispao nesavladiv. Realno, četiri najbolje momčadi su u polufinalu.