Počelo je u Salt Lake Cityju 2002., nastavilo se u Torinu 2006. i Vancouveru 2010. i protegnulo do Sočija 2014. Zimske olimpijske igre s hrvatskim osvajačima medalja. Janica Kostelić šest, Ivica Kostelić četiri i Jakov Fak jedna medalja. Deset odličja u alpskom skijanju i jedno u biatlonu. Čak četiri olimpijska zlata, sva četiri s potpisom Janice Kostelić. Šest srebra od kojih su četiri Ivičina i dva Janičina i bronca Faka u biatlonu.
Salt Lake City i Janica Kostelić su priča koja se nije dogodila nikad prije i nikad poslije na ZOI. Jedina skijašica ili skijaš s četiri odličja na istim Igrama. Mikaela Shiffrin pokušat će u Pekingu doći do pet medalja i ovih dana u bezbroj tekstova svjetskih medija možete ponovo vidjeti ime Janice Kostelić i podsjetnik na ono što je napravila u američkoj državi Utah u veljači 2002. Ali tako je svake četiri godine u ovo vrijeme od te 2002. Janica i njezino čudo u Salt Lake Cityju koje je, ponekad i ne shvaćamo koliko smo privilegirani, i hrvatsko čudo.
Mikaela Shiffrin je dovoljno dobra u svih pet disciplina da bi bila kandidat za odličja u svih pet, ali treba to i napraviti, u nekoliko dana, iz utrke u utrku. Postoji razlog zašto je Janica jedina i jedinstvena i prije nego krenu utrke u Pekingu spremniji smo se kladiti da će to i ostati, nego da neće. Janica je i najuspješnija skijašica u povijesti ZOI s ukupno 6 medalja. Isti broj ih ima i Anja Pärson, ali Šveđanka ima samo jedno zlato, jedno srebro i četiri bronce. Jedini koji ima 4 olimpijska zlata kao i Janica veliki je Norvežanin Kjetil Andre Aamodt, a on je i najuspješniji kolekcionar olimpijskih odličja u alpskom skijanju s ukupno 8 odličja. Ivica Kostelić je jedini koji je uspio osvojiti četiri olimpijska srebra, i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.
Hrvatska će u Pekingu imati 11 sportaš(ic)a u četiri sporta, a kad je već jedno od nastojanja MOO izjednačiti broj sportaša i sportašica na Igrama onda je zgodno istaknuti kako je Hrvatska bolja od onoga što MOO želi postići. Mi na Igre šaljemo 7 sportašica i 4 sportaša. I svi su oni zaslužili svoje mjesto tamo, ali nakon Sočija 2014. ponovo imamo i argumente sanjati medalju.
Filip Zubčić je dovoljno dobar da popuni listu na kojoj su trenutačno samo tri imena - Janica Kostelić, Ivica Kostelić i Jakov Fak. I može to napraviti u obje discipline u kojima će startati - i u slalomu i u veleslalomu. Prvo penjanje na slalomsko postolje u Svjetskom kupu i sav trud uložen u treninge ove discipline daju mu argument u “rulet disciplini”, a bez obzira na to što treći veleslalomaš Svjetskog kupa posljednje dvije godine u ovoj sezoni nema bolji plasman od 7. mjesta to mu ne umanjuje šanse u veleslalomu. Jednostavno, toliko je dobar da to može. Zanimljivo je razmišljanje Vedrana Pavleka, direktora naših reprezentacija, koji smatra da mu je baš to što se nije penjao na postolja posljednjih mjeseci veći plus, nego minus. Biti favorit, onaj koji “mora” osvojiti medalju, teret je koji nije lako nositi, bez obzira koliko si jak u glavi. Filip ne mora, koliko god u Hrvatskoj ništa osim medalja nije dovoljno dobro, a nekad nisu dovoljno dobre ni one koje nisu zlatne. Ali može. I to je dovoljno.
Leoni Popović je koronavirus u najgorem trenutku zakomplicirao situaciju i tu sad više nije u pitanju ni koliko joj je uzeo, nego hoće li dobiti utrku s vremenom i uopće uspjeti skijati olimpijski slalom. Šteta, velika šteta, jer 24-godišnjakinja iz Mrkoplja je s dva Top 10 rezultata u Svjetskom kupu ovog siječnja pokazala da je došla dovoljno visoko da ni postolje više nije previsoko. Ona bi, objektivno, na toj poziciji bila iznenađenje, ali kad si 11. slalomašica u Svjetskom kupu to znači da si došao do pozicije s koje možeš itekako iznenaditi favoritkinje.
Ostali naši olimpijci nisu otišli po medalje, otišli su dati maksimum i pokazati najbolje od sebe, a kad među njima imate one koji su jako mladi, poput skijašice Zrinke Ljutić (2004. godište) i nordijke Tene Hadžić (2004.) onda sve što naprave u Pekingu može biti samo odličan temelj za ono što mogu napraviti na idućim Igrama.
