Malo je toga što Ivan Dodig u karijeri nije osvojio. Kada govorimo o velikim, najvećim stvarima u tenisu i igri parova, 38-godišnji Međugorac ima skoro sve trofeje uz svoje ime. Jedan od rijetkih koji mu je izmicao jest onaj za pobjednika ATP Finalsa, prestižnog turnira kojim se spušta zastor na sezonu.
Danas Dodig kreće u novi pokušaj da se dohvati pehara namijenjenog za najbolje među najboljima. Bit će mu to već deveti nastup na ATP Finalsu, niti jedan tenisač parova u Torinu nema toliko iskustva na tom turniru (prvi sljedeći je Marcel Granollers s osam), ali začuđujuće će zvučati da je pri tome samo jednom stigao do finala.
Bilo je to 2014. godine, kada je bio u tandemu s Brazilcem Marcelom Melom.
Nikad nije kasno, ni s 38
Upravo je s brazilskim dvometrašem igrao polovicu od svojih dosadašnjih osam ATP Finalsa, no s druge strane, podatak da je Austin Krajicek, sadašnji mu kolega iz para, četvrti različiti tenisač s kojim je dospio na ovaj skup - jer izborio ga je i sa Španjolcem Marcelom Granollersom te dva puta sa Slovakom Filipom Polašekom - najbolje zapravo govori o Dodigovoj igračkoj kvaliteti.
Jer ide u korist teze da je “za uspjeh u parovima dovoljan Dodig i bilo tko s njim”. Uostalom, uspio je to s Polašekom, kojeg je doslovce vratio iz mirovine, pa i lani s Krajicekom iako nisu ni igrali skupa prva tri i pol mjeseca sezone.
I dok je zbog toga možda i još neobičnije kako do sada već nije uzeo barem jedan trofej, nikad, međutim, nije kasno, bez obzira što je Ivanu 38 na leđima.
U parovima se - dozvolili li zdravlje, a Dodig već godinama mora pod kontrolom držati leđa - može trajati bez problema i do preko 40, a u Torinu, uostalom, igra i Bopanna, 43-godišnjak, oba Gonzaleza, Maximo (40) i Santiago (40), Roger-Vasselin (39), Ram (39)... a svi su oni, eto, i dalje ponajbolji na svijetu.
Dodig je, međutim, baš najbolji na svijetu ove sezone, zajedno s partnerom Krajicekom. Njih dvojica, naime, predvode listu najboljih parova za 2023. te su u Torino stigli kao prvi nositelji.
Ovo im je drugi uzastopni plasman na ATP Finals, s time da su ga lani ulovili u posljednji čas. Imali su sprintersku završnicu sezone te na posljednja četiri turnira igrali uzastopna finala, dva puta bili i pobjednici, te se tako ukrcali na posljednji vlak za Torino.
U kojem su, nažalost, okončali nastup bez pobjede (0-3) u skupini.
Nema sumnje da sada žele te brojke obrnuti, pa onda, jasno, i otići do kraja. Imaju svako pravo nadati se takvom scenariju jer su u 2023. puno elegantnije brodili kroz sezonu i već na polovici praktički, osvajanjem Roland Garrosa, zakaparili nastup među elitom.
Ukupno su ove godine osvojili pet turnira, što je za našeg reprezentativca osobni rekord, odnosno najviše ikad u karijeri u samo jednoj sezoni, a također je prvi puta u istoj godini osvajao titule na tri različite podloge - beton, trava, zemlja.
Uz spomenuti Grand Slam trijumf u Parizu, tu je još cijenjeni Masters 1000 iz Monte Carla i tri jake “500-ice”: Rotterdam, Queen’s, Peking.
Sve to donijelo je Dodigu u rujnu, nakon polufinala US Opena, drugo mjesto na ATP ljestvici, što mu je i najbolji renking u karijeri, do sada je to bila četvrta pozicija još iz 2015. godine. Krajicek je, pak, broj 1 zahvaljujući tome što je proljetos igrao Sunshine Double (Indian Wells, Miami) dok je Ivan odmarao, upravo zbog lakše ozljede, pa je tu skupio bodove koji su ih razdvojili na ljestvici.
Uglavnom, Dodiga i Krajiceka, u svjetlu odlične sezone, moglo bi se smatrati i prvim favoritima ATP Finalsa, međutim konkurencija u parovima daleko je raspršenija i izjednačenija nego li što je to slučaj u pojedinačnom tenisu da bi se takvo što moglo tvrditi. Jer tu je pobjednike daleko teže predvidjeti.
Primjerice, u singlu je na sva četiri Grand Slam finala zajednički faktor bio Novak Đoković (tri puta pobjednik), a u parovima su na četiri Grand Slama pobjednici bili četiri različita tandema.
Štoviše, u finalima je bilo osam različitih kombinacija, dakle niti jedan par nije uspio dohvatiti makar dva finala. Ne samo to, nego i kada bismo otišli i na polufinala, među mogućih ukupno 16 polufinalista na Grand Slamovima, bilo je čak 12 različitih parova.
Nadalje, primjerice, u singlu Novak Đoković čvrsto drži uzde i treba mu tek jedna pobjeda u Torinu kako bi na kraju godine još jednom bio broj 1 na ATP ljestvici, jer mu nitko osim Carlosa Alcaraza nije blizu niti ga ima mogućnost prestići, u parovima uoči starta ATP Finalsa čak je pet parova u kombinacijama za biti na vrhu ljestvice na koncu sezone.
Dodig i Krajicek su u najboljoj poziciji, ali do petog mjesta, na kojem su Granollers i Zeballos, dijeli ih 1200 bodova, a u Torinu je još 1500 maksimalno na raspolaganju.
I to je još jedan motiv za Ivana Dodiga za sljedećih tjedan dana. Nikada prije, naime, nije bio broj 1 na kraju sezone i nikada nije bio bliže da u tome uspije.
Od Hrvata taj je doseg ostvario Mate Pavić, 2021. godine kada je on bio i samostalno “jedinica” za kraj godine i s Nikolom Mektićem činio najbolji par sezone. Pavić je, da budemo temeljiti do kraja, bio “najbolji par sezone” i 2018. (s Austrijancem Oliverom Marachom) i 2020. (s Brazilcem Brunom Soaresom).
Nimalo bezazlena konkurencija
Dodig i Krajicek danas će imati čast otvoriti ovogodišnji ATP Finals, na teren će točno u podne protiv argentinskog para Maxima Gonzaleza i Andresa Moltenija, kojima će to biti debitantski nastup na završnom turniru sezone. No, budući da kombinirano imaju 75 godina dosta je iskustva u njima da bi ih to fasciniralo.
K tome, Gaučosi imaju i pobjedu u jedinom izravnom međusobnom okršaju protiv Hrvata i Amerikanca. Pobijedili su ih, naime, u polufinalu Cincinnatija, a konačnih 7:6 (6), 1:6, 15-13 dovoljno sugerira koliko je bilo gusto. I koliko bi gusto moglo biti i ovaj put.
Niti ostala dva para u konkurenciji u njihovoj Zelenoj skupini u Torinu nisu nikako bezazlena.
Štoviše, ždrijeb se namjestio tako da su u istoj skupini završila tri najtrofejnija para u 2023. budući da i M. Gonzalez i Molteni te Santiago Gonzalez, on je pak Meksikanac, i Francuz Edouard Roger-Vasselin također imaju po pet osvojenih turnira ove godine.
Preostali par, Granollers - Zeballos, samo je na jednoj tituli, ali zato su od svih bili najkonstantniji na Grand Slamovima s jednim finalom (Wimbledon) i još dva polufinala (Australian Open, Roland Garros).
Ništa lakše ne izgleda ni druga, Crvena skupina jer tamo su, pak, zajedno tri para koji su aktualni Grand Slam pobjednici - Koolhof, Skupski (Wimbledon), Ram, Salisbury (US Open), Hijikata, Kubler (Australian Open).
Ovi potonji, doduše, jedini su za koje se može i smije reći da su potpuni autsajderi u ovom društvu na vrhu.
Australci su, naime, potpuno orijentirani na svoje pojedinačne karijere, a na Australian Openu bili su sasvim “slučajni partneri”. No, imali su ludu sreću te otišli do kraja i osvojili turnir. Poslije toga, međutim, ostvarili su skor 3-7, izgubili u 1. kolu Roland Garrosa, 2. kolu Wimbledona, a US Open nisu čak ni igrali.
Tome usprkos, s bodovima iz Melbournea uspjeli su ostati unutar Top 20 najboljih parova (17. mjesto), pa kao Grand Slam pobjednici automatizmom su upali na ATP Finals.
Hoće li tu biti samo prolaznici ili će rekreirati čaroliju iz Melbourena za novu senzaciju, ostaje za vidjeti, no za nas je bitnije da “pole position” uoči današnjeg starta u Pala Alpitour areni imaju Ivan Dodig i Austin Krajicek.