Oh, la-la, Luka! Jučer je postao "Zvonimir Boban" ove generacije, desetka, potpuno je zasjenio Ardu Turana, bio je istinski lider hrvatske momčadi. Antologijski gol Luke Modrića ušao je knjigu nogometnih čuda ovog Europskog prvenstva. Gol koji stoji u istom redu kao i pogodak Dimitrija Payeta Rumunjima i Garetha Balea Slovacima. Okrunio je Modrićev volej dominaciju hrvatske reprezentacije, koja je u prvom činu ove ne baš spektakularne utakmice potpuno nadigrala Tursku iako je najbolju priliku imao turski centarfor Cenk Tosun u 29. minuti. Na sreću, Danijel Subašić bio je hladnokrvan, refleks nije zatajio...
U prvim minutama vidio sam da su hrvatski igrači inspirirani, ali je nervoza i konfuzija ubrzo pojela nadahnutost, igra obje momčadi postala je monotona, na trenutke čak i dosadna. Ako tražite razlog zašto je tako, treba ga tražiti u konzervativizmu našeg izbornika. Nije ušao u ring otvorenog garda, postavo je momčad ziheraški, bez rizika. Poziciju lijevog beka popunio je Ivanom Strinićem, zbog čega je patio Ivan Perišić, koji je morao krpati rupe u obrani i igrati napad. Iako je jedan od naših najboljih igrača, ni Ivan Perišić nije nadčovjek. Marcelo Brozović brzo je napustio poziciju na desnom boku, gurao se u sredinu, a pokazalo se da mu igra glavom nije specijalnost. Bio je u dvije prilike, niti jednu nije iskoristio.
Za Milana Badelja su rekli da je pouzdan i da rijetko gubi lopte. U našoj momčadi imao je najviše pogrešnih dodavanja. Međutim, sivi dojam pao je u vodu nakon Modrićeva gola za nogometne antologije, ne mogu mu se prestati diviti. Ovakav Luka je garancija da je spreman za najveće stvari. A momčad? Shvatimo ovo kao zagrijavanje za prave utakmice na turniru. Ova je bila samo važna.
U drugom poluvremenu na površinu su izronile sve kvalitete hrvatskih igrača, Turci nisu mogli doći do izražaja. Sjetio sam se riječi slovenskog izbornika Srečka Kataneca, koji je prognozirao - ovakva Turska nema izgleda protiv Hrvata. No, kada je Srna pogodio gredu, a koju minutu kasnije nije pogodio prazan gol, kada je i Perišićeva lopta također odsjela na gredi, počeo sam strahovati od "zalutalog metka".
Bojao sam se i Terimovih zadnjih 100 sekundi, jednom su nas skupo koštale. Ali, vrijedilo je vidjeti to drugo poluvrijeme, bila je to "ševa", Turci nikako nisu mogli otkriti gdje je lopta...
Ako tražite zaključak u jednoj rečenici, pobijedili smo jer je Luka Modrić odigrao veliku utakmicu. Njegov gol nas je odveo u drugi krug Europskog prvenstva, 99 posto smo unutra. Ključni igrač je također bio Luka Modrić.
I Vedran Ćorluka, kojem su doktori triput krpali glavu; turski centarfor ima tešku ruku. Ante Čačić je pobijedio Fatiha Terima, sretan ti imendan, Ante. Iako na idućim utakmicama treba biti hrabriji. Prva je najvažnija i najteža, unatoč razlici u kvaliteti. Sve je bilo na hrvatskoj strani, ali i vratnice i grede, sve je igralo za Turke. Međutim, ipak, nisu mogli protiv Luke Modrića.