Osim gušenja, osjećaja stezanja, pritiska u prsima i umora, kašalj, osobito noću, i zaduha bili su nepodnošljivi 40-godišnjoj Margareti Gmajnić, kojoj je astma dijagnosticirana prije skoro dva desetljeća. Nekako u to vrijeme dijagnosticiran joj je i dijabetes tipa 1, a u međuvremenu i osteoporoza te staračka mrena kao posljedica uzimanja terapije za astmu, koja u kombinaciji sa šećernom bolesti dovodi do ranijeg razvoja popratnih stanja. No, unazad sedam godina ova ekonomistica uzima biološku terapiju za astmu koja joj je drastično promijenila život nabolje.
- Moja kvaliteta života sada je 300 posto bolja nego prije sedam godina i na staroj terapiji. Fizički mogu znatno više, a kašalj je gotovo nestao. Šest godina sam kašljala bez prekida, danju i noću, najgore je bilo noću. Nemaš zraka, a bila sam i u fazi da nisam mogla govoriti, kapacitet pluća bio je 30 posto. Stalni uteg na leđima bila je i misao da će se nešto dogoditi, ali nemjerljivo je i neopisivo koliko toga sada mogu napraviti. Primjerice, mogu se uspeti stepenicama, što je ranije bilo nemoguće - kaže Margareta Gmajnić. Unazad sedam godina i dijabetes bolje kontrolira jer ima inzulinsku pumpu, a i uz nju joj je puno lakše živjeti s ovom bolesti.
Vidljivo poboljšanje
- U djetinjstvu sam imala kronične bronhitise i to je u jednom trenutku eksplodiralo. Simptomi su se jako pogoršali, kašalj i gušenje su bili najgori. U bolnici je moja bolest odmah okarakterizirana kao teška astma i počela sam uzimati terapiju. Nije pokazala rezultat i počela sam s biološkom terapijom, koja se daje oboljelima od teške astme kada nijedan drugi lijek ne djeluje ili bolest napreduje, a i nuspojave liječenja. Bila sam među prvima koji su dobili biološku terapiju za astmu i odmah sam osjetila poboljšanje. Terapija se primjenjuje u injekcijama, jednom ili dvaput mjesečno, kao što je moja terapija sada. Nisam se bojala nuspojava, više sam nuspojava imala od lijekova koje sam uzimala za astmu prije biološke terapije. Dobila sam tešku osteoporozu i zaradila pet fraktura stopala zbog terapije kortikosteroidima, što je osnovna terapija u liječenju astme. No, velike količine kortikosteroida imaju nepovoljan učinak na kosti i to se meni dogodilo. Zato unutar biološke terapije tražimo bolju kombinaciju kako bih se oslobodila kortikosteroida s obzirom na dijabetes i smanjila rizike za druge bolesti. Primjerice, već se suočavam s mrenom na oba oka i neuropatijom kojoj su kumovali dijabetes i kortikosteroidi. Sada sam tri mjeseca na četvrtom biološkom lijekom, a jedina sam i koja je primila dva biološka lijeka istovremeno. Osim frakture stopala, što se dodatno zakompliciralo zbog dijabetesa, umalo sam ostala i bez palca na nozi, dobila sam strije, imam probleme s kožom, ali još ne mogu bez kortikosteroida, no nadam se da će nova biološka terapija koju primam dati rezultat - kaže Margareta. Aktivna je koliko joj zdravlje dopušta, pazi na prehranu, no, nažalost, morala je u invalidsku mirovinu. Uza sve to zaradila je i koronu prošle jeseni, ali, srećom, bez posljedica.
- Od simptoma sam osjetila samo gubitak okusa i mirisa, drugih simptoma nisam imala. Među prvima sam se cijepila, u kontroliranim uvjetima, u prvom redu kako bih zaštitila starije roditelje. Iako sam ja u rizičnoj skupini, nije me bilo strah. Disciplinirana sam i pribrana, ne paničarim u takvim situacijama, a imam iskustva sa svojim bolestima i imam povjerenja u liječnike - kaže Margareta. Podržala je i rad novoosnovane udruge "Udah života" koja okuplja oboljele od astme i KOPB-a. Tajnica udruge i glavna sestra dnevne bolnice Zavoda za alergijske i opstruktivne bolesti pluća Klinike za plućne bolesti Jordanovac Ivana Rubil, dipl. m. s., kaže da će aktivnosti udruge biti usmjerene na podizanje svijesti o astmi i snižavanje kriterija za dobivanje biološke terapije.
Spasonosna terapija
Pulmologinja Mirna Vergles, dr. med., iz KB-a Dubrava ističe da su inhalacijski kortikosteroidi osnovni lijek u liječenju astme. Oni svojim protuupalnim djelovanjem smanjuju podražljivost dišnog puta i omogućuju postizanje kontrole nad bolesti. Njima se dodaju lijekovi koji, kada se udahnu, prošire suženi dišni put i tako omoguće bolje strujanje zraka i olakšavaju tegobe. - No, manji postotak oboljelih ima takav oblik bolesti da usprkos svoj terapiji ne uspijevaju postići kontrolu nad bolesti. Oni stalno imaju simptome, ograničeni su u većini aktivnosti i gotovo im je nemoguće normalno živjeti i raditi. Imaju pogoršanja zbog kojih ne spavaju noću, guše se, često se javljaju u hitne službe i liječnicima obiteljske medicine. U tim situacijama primaju puno veće doze kortikosteroida, kada oni imaju i brojne nuspojave. Za tu najtežu skupinu bolesnika danas postoji bolji izbor. To je biološka terapija, čije je djelovanje usmjereno prema blokiranju tvari i molekula važnih za aktivnost bolesti. Jednom kada se te molekule blokiraju, astma se i kod ovih bolesnika dovodi pod nadzor. Za njihovo propisivanje najvažnija je ispravna i iscrpna obrada bolesnika kako bismo bili sigurni da je baš on kandidat za takav lijek - kaže dr. Vergles.
Astma je jedna od najčešćih kroničnih plućnih bolesti, a broj novodijagnosticiranih iz godine u godinu raste. - Još je uvijek rašireno razmišljanje o astmi kao tipičnoj bolesti dječje dobi. To je vjerojatno jedan od razloga zašto se dijagnoza astme u odrasloj dobi ponekad postavlja sa zakašnjenjem. Neovisno o dobi bolesnika postoje tipični simptomi kod kojih bi uvijek trebalo posumnjati na astmu - kašalj, vrlo često suh i nadražajni, nedostatak zraka koji se pogoršava u fizičkoj aktivnosti, noćna buđenja zbog poteškoća s disanjem te čujno disanje nalik na zviždanje. Uz ove simptome postoje pridruženi faktori u anamnezi koji astmu kao uzrok tegoba čine vjerojatnijom, npr. pridružene alergije na inhalacijske alergene, bolest sinusa i promjene na koži karakteristične za atopijski dermatitis - kaže dr. Vergles. Astmu karakterizira varijabilnost plućne funkcije i dijagnoza se postavlja testovima kojima se ta varijabilnost nastoji dokazati. To su testovi koji mjere plućnu funkciju i protok zraka kroz dišne puteve.
Dostupnost liječenja
- Najčešće izvođeni test, iako ne i jedini, jest spirometrija. Moguće ju je proširiti i bronhodilatacijskim testom. Riječ je o testu na kojem nakon izvedene spirometrije bolesnik udahne lijek koji širi dišne puteve te nakon kraćeg vremena ponovi spirometriju. Dva se nalaza uspoređuju kako bi se objektivizirala promjenjivost plućne funkcije. Testovi su većinom jeftini, bezbolni, brzi i relativno lagani za izvođenje. No, ponekad za bolesnike s tegobama dišnog sustava znaju biti izazov u izvođenju. Osim toga, zahtijevaju prisutnost vrlo educiranog medicinskog osoblja koje je upućeno u ispravnu tehniku izvođenja te uskoro specijaliziranih liječnika koji izvedenu pretragu znaju adekvatno očitati. To je ujedno jedan od razloga zbog kojega dijagnostički postupci nisu svima uvijek jednako dostupni. Simptomi kojima se astma najčešće prezentirati vrlo su slični za većinu respiratornih bolesti. Stoga je ponekad postavljanje ispravne dijagnoze izazov. Vrlo sličnu prezentaciju ima i kronična opstruktivna plućna bolest te se ponekad među ovom skupinom bolesnika za neko vrijeme otkriju bolesnici s astmom. Uz to, astmatičari se nalaze i među pacijentima koji zbog alergije kod nadležnog obiteljskog liječnika često primaju kortikosteroide, u tabletama ili injekcijama. Oni se znaju skrivati i u skupini pacijenata koji zbog ponavljajućih bronhitisa učestalo dobivaju antibiotik - ističe dr. Vergles.
Sve o tome čitajte u novom Doktoru u kući, na kioscima je od četvrtka, 2. lipnja.
