U Hrvatskoj od zatajivanja srca boluje 80 do 100 tisuća ljudi. Nakon srčanog i moždanog udara, od svih kardiovaskularnih bolesti zatajivanje srca uzima najviše života. Unatoč tome nedovoljno je prepoznato u javnosti pa je pod stručnim pokroviteljstvom Hrvatskog kardiološkog društva i Hrvatske kuće srca pokrenuta edukativna kampanja pod motom "Nemoj da zataji", kojom se želi ukazati na važnost sprečavanja razvoja zatajivanja srca te ranog prepoznavanja simptoma i stanja koja do njega mogu dovesti. O zatajivanju srca razgovarali smo s prof. dr. sc. Majom Čikeš, dr. med., kardiologinjom iz Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb
Što upućuje na zatajivanje srca i kako do njega može doći? Koji su simptomi alarm da trebamo provjeriti zdravlje srca?
- Zatajivanje srca čest je sindrom koji najčešće nastaje kao posljedica oslabljene pumpne funkcije srca, što dovodi do smanjene opskrbe tijela krvlju, kisikom i ostalim hranjivim tvarima. Srce bolesnika sa srčanim zatajivanjem teško ispunjava potrebe organizma u fizičkom opterećenju, pa se zato bolest očituje tegobama poput otežanog disanja (zaduhe) i/ili zamora, osobito u naporu, te oticanja nogu. Nadalje, neki bolesnici primjećuju i zaduhu u mirovanju, imaju osjećaj gušenja tijekom noći, primjećuju da im je teško spavati na ravnome, zbog nedostatka zraka spavaju na više jastuka. Ostali simptomi mogu biti gubitak apetita te oscilacije u tjelesnoj težini, koje se mogu očitovati i kao gubitak tjelesne mase, ali i višak kilograma (osobito ako se dogodi u nekoliko dana), u prvom redu zbog zadržavanja tekućine u organizmu. Zatajivanje srca najčešće nastaje kao posljedica bolesti koronarnih arterija (krvnih žila koje hrane srčani mišić). Najčešća od tih bolesti je srčani udar, tj. infarkt miokarda.
Što još može uzrokovati zatajivanje srca? Koji su najčešći faktori rizika, tj. koji ljudi imaju povećan rizik od zatajivanja srca?
- Osim srčanog udara, i sve ostale bolesti srca mogu dovesti do zatajivanja srca. Bolesti srčanih zalistaka (najčešće je to aortna stenoza, tj. suženje aortnog zalistka i mitralna insuficijencija, tj. propuštanje mitralnog zalistka), sve bolesti srčanog mišića (kardiomiopatije), uključujući i one koje nastaju kao posljedica toksičnog oštećenja miokarda (npr. uzrokovano unosom alkohola, nekim oblicima kemoterapije itd.), različiti poremećaji srčanog ritma, prirođene bolesti srca te ostale bolesti (npr. arterijska hipertenzija, šećerna bolest, bolesti bubrega, štitnjače itd.) česti su uzroci ili čimbenici rizika za zatajivanje srca. Ti komorbiditeti često dodatno pridonose nepovoljnijem tijeku bolesti.
Može li infekcija koronavirusom dovesti do zatajivanja srca?
- Svakako! Danas znamo da bolest povezana s koronavirusom, među ostalim, uzrokuje pojačano zgrušavanje u krvnim žilama, a upravo je to mehanizam razvoja srčanog (ali i moždanog) udara i plućne embolije, koja također može dovesti do zatajivanja srca. Osim srčanog udara, infekcija koronavirusom može uzrokovati i miokarditis - upalu srčanog mišića.
Kako razlikovati infarkt i zatajivanje srca? Prate li ih i različiti simptomi? Je li jednako važna brza kardiološka intervencija?
- Česta je zabluda da su infarkt (srčani udar) i zatajivanje srca sinonimi, no to nije točno. Međutim, u većine bolesnika usko su povezani - infarkt je najčešći uzrok zatajivanja srca. Iz gledišta bolesnika, najvažnija je razlika u simptomima: u većine bolesnika infarkt je obilježen snažnom, tupom boli ili pritiskom u prsima koja traje dulje od 15 minuta, a može i ne mora se širiti u lijevu ruku i/ili vrat. Infarkt je akutna bolest koja zahtijeva iznimno brzo prepoznavanje i zbrinjavanje bolesnika, a tipično se u akutnoj fazi zbrinjava postavljanjem stenta u krvne žile srca. Zatajivanje srca odlikuje se umorom i zaduhom, osobito u naporu. Većinom je to kronična bolest koja se s vremenom može pogoršavati, no u nekih bolesnika javlja se u akutnom obliku: u nekih bolesnika s vrlo izraženom, naglo nastalom zaduhom (to stanje nazivamo plućnim edemom), a u drugih vrlo niskim krvnim tlakom, nesvjesticom, smanjenim mokrenjem i ostalim parametrima koje određujemo u bolničkim uvjetima (kardiogeni šok). U oba navedena oblika akutnog zatajivanja srca također je važna brza kardiološka intervencija, odnosno intenzivna kardiološka skrb.
Kako se liječi zatajivanje srca?
- Važno je naglasiti da je u svih bolesnika sa zatajivanjem srca nužno što bolje liječiti podležeću bolest, tj. što bolje nadzirati i liječiti komorbiditete. Bolesnike s kroničnim zatajivanjem srca sa smanjenom ejekcijskom frakcijom (ejekcijska frakcija lijeve klijetke - EF LK - ultrazvučni je parametar koji određuje udio krvi koju srce ispumpa u otkucaju), to jest EF LK manjom od 40%, možemo vrlo uspješno liječiti s nekoliko je skupina lijekova koji dokazano produljuju život ovim bolesnicima, ali i poboljšavaju kvalitetu života i smanjuju epizode akutnog zatajivanja srca. Nazivamo ih lijekovima koji modificiraju tijek bolesti. Tu ubrajamo slijedeće skupine lijekova: beta-blokatori (npr. karvedolol, bisoprolol, nebivolol, metoprolol, itd.); inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE-inhibitori) (npr ramipril, enalapril, perindopril, itd.) ili blokatori angiotenzinskih receptora (ARB) (npr. valsartan, kandesartan, losartan, itd.), te noviji predstavnik ove skupine sakubitril-valsartan; antagonisti mineralokortikoidnih receptora (MRA) (npr. spironolakton, eplerenon) te u najnovije vrijeme i inhibitori suprijenosnika natrija i glukoze 2 (SGLT2 inhibitori) (dapagliflozin). Uz navedene skupine lijekova, koriste se i diuretici henleove petlje (furosemid, torasemid). U bolesnika koji boluju od zatajivanja srca nužno je što bolje liječiti podležeću bolest, to jest što bolje nadzirati i liječiti komorbiditete. U konačnici, u nekih bolesnika bolest napreduje unatoč lijekovima, to nazivamo uznapredovalim zatajivanjem srca. Ovisno o dobi bolesnika, stanju ostalih organskih sustava i komorbiditetima, u tih bolesnika može se razmotriti transplantacija srca ili ugradnja srčane pumpe kao način liječenja njihove bolesti.
Kakav je ishod liječenja i zašto se zatajivanje srca smatra najčešćom zloćudnom bolesti današnjice?
- Zatajivanje srca smatra se najčešćom zloćudnom bolesti današnjice zbog svoje velike učestalosti, visoke stope hospitalizacija i smrtnosti, osobito ako se ne liječi adekvatno. Jedna od pet osoba razvit će zatajivanje srca tijekom života, a zatajivanje srca najčešći je uzrok hospitalizacija u bolesnika starijih od 65 godina - češće od hospitalizacija zbog infarkta i zbirno svih oblika karcinoma. Unutar pet godina od postavljanja dijagnoze zatajivanja srca 50 će posto bolesnika, nažalost, umrijeti. Međutim, na različite načine moguće je umanjiti ove nepovoljne ishode: smanjenje rizika povezanih sa zatajivanjem srca počinje već ranim intervencijama usmjerenim modifikaciji spomenutih rizičnih čimbenika za razvoj ove bolesti. Najnovija istraživanja pokazuju da sveobuhvatna primjena suvremenih lijekova u bolesnika s kroničnim zatajivanjem srca s reduciranim EFLK, koji uključuju beta-blokator, sakubitrilvalsartan, MRA i SGLT2 inhibitor, u usporedbi s ranije korištenim oblicima liječenja, dovodi do dodatnog produljenja života od 6,3 godine u bolesnika koji u trenutku primjene terapije imaju 55 godina. Čak i u slučaju potrebe za transplantacijom srca očekivano preživljenje nakon ovakvog zahvata u današnje doba prelazi 10 godina.
Što možemo učiniti da spriječimo zatajivanje srca?
- Prevencija počinje ranim intervencijama usmjerenim modifikaciji rizičnih čimbenika za razvoj zatajivanja srca, a to su: zdrava prehrana, održavanje normalne tjelesne težine, redovita tjelovježba, prestanak pušenja, smanjenje unosa alkohola te dobra regulacija krvnog tlaka, razine šećera i masnoća u krvi. Edukacija ljudi o ovim rizičnim čimbenicima može u tome puno pomoći.
Sponzorirani sadržaj