Šokiran sam. Ne mogu vjerovati da sam jednim udarcem nanio takve ozljede drugom dječaku , i to bitno višem i težem od sebe, dugogodišnjem sportašu. Nikada se prije nisam potukao, ja sam vrlo povučen, zbog toga sam prošle jeseni i počeo trenirati boks, da si dignem samopouzdanje, da malo očvrsnem.
Uvijek su me zezali da sam ‘ko curica’, a sad ovo.... Silno mi je žao, doista to nisam želio, nije mi bilo ni nakraj pameti.
Nadam se da će moj kolega ozdraviti i potpuno se oporaviti - kaže Mario, dječak kojem smo promijenili ime, a koji je Valentinu Celiniću, učeniku 1. razreda Graditeljsko-tehničke škole, u utorak, tijekom odmora, ispred škole u tučnjavi smrskao jagodičnu kost. Valentin je od utorka u bolnici, a u četvrtak je operiran te su mu ugrađene tri titanske pločice i vijci.
Sve zbog djevojke
Tučnjava je, kaže, izbila zbog Marijeve djevojke , koju ćemo zvati Tina. Mario i Tina, dodaje, hodaju već osam mjeseci. Lani su zajedno pohađali prvi razred srednje škole.
No, Tina je pala razred. Mario je krenuo u 2. razred, a Tina ponavlja 1. razred. U novom razredu u klupi sjedi s Valentinom Celinićem.
- Oni su tinejdžeri, hormoni im rade. Moj sin Mario i Tina znaju se posvađati, a čini mi se da je Valentin ponekad znao iskoristiti situaciju i zafrkavati ga, provocirati. Ja sam za to znala, moj sin i ja živimo sami, imamo samo jedno drugo i on mi se povjerava. Stalno sam mu govorila da ne odgovara na provokacije, da ih ignorira - priča Marijeva mama.
Počelo na odmoru
U utorak, tvrdi Mario, nekoliko odmora zaredom, Valentin ga je provocirao.
- Govorio mi je da je čuo da smo se posvađali te da će se on sada ubaciti, govorio prostote, što će on sada Tini raditi... I tada smo se dogovorili da ćemo sljedeći odmor izaći van i riješiti stvar. Nisam ga ja namamio, mi smo se dogovorili - tvrdi Mario.
Kad su izašli, tvrdi, Mario je predložio da pozovu Tinu i da vide što ona o svemu misli.
- Kad sam krenuo zvati Tinu, on me gurnuo. Ja sam odgurnuo njega natrag, a on je krenuo šakom na mene. Izmaknuo sam se i vratio mu udarac šakom. Ja sam se branio. Nakon tog udarca Valentin se obrušio na mene i srušio me na pod, udario na podu u glavu. Tada su se umiješali naši prijatelji i razdvojili nas - priča Mario.
Marija su odvukli, kaže, u školu i nije imao pojma da je Valentinu nanio tako teške tjelesne ozljede.
- Udario sam ga samo jednom, a nakon tog udarca on je nasrnuo na mene, nije pao na pod. Ne mogu si objasniti što se dogodilo, znam da je adrenalin radio i meni i njemu, ali da sam imao toliku snagu, da sam jednim udarcem mogao tako ozlijediti vršnjaka, to stvarno ne mogu vjerovati... - kaže Mario, ponavljajući kako bi dao sve da može vratiti vrijeme.
Uskoro je došla policija u školu i odvela ga u policijsku postaju.
Zbilo se nešto strašno
- Ja sam već bila u pidžami kad me nazvao sin i rekao: ‘Dogodilo se nešto strašno, možeš li doći po mene u policijsku stanicu’. Ostala sam bez daha, mislila sam da ću se onesvijestiti. Sjela sam u auto i otišla po njega. Sjedio je u stanici, zmazan, sa šljivom na čelu, a policajac ga je čuvao, nije smio sam ni na WC - kaže Marijeva mama. Sve je ispričao policiji u prisutnosti majke te je odbio liječnički pregled jer ga, kaže, tada ništa nije boljelo.
- I dalje nisam mogla vjerovati da se to dogodilo. Moj Mario... On je stvarno dobrica, miran dečko, živimo izvan grada, nema puno prijatelja, ne izlazi s dečkima, nikada nije bio u klubu.
Život nam se promijenio u jednoj sekundi... - priča uplakana Marijeva majka, koja je, kaže, još iste večeri počela nazivati bolnicu kako bi vidjela u kakvom je stanju drugi dječak. Tražila je i broj dječakovih roditelja kako bi im rekla da joj je žao, da Mario to nije želio, da ponudi svaku pomoć koju može ponuditi.
Sastanak u školi
- Ali roditelji su bili uzrujani, neugodni, vikali su na mene - kaže Marijeva mama.
Dan nakon tučnjave majka je otišla u školu na sastanak s ravnateljicom i pedagoginjom, gdje je saznala da su Valentinovi roditelji već bili u školi, da su vrlo isključivi i da ih ne zanima druga strana priče.
- Ja razumijem te roditelje, dijete im je teško ozlijeđeno, šokirani su, teško im je, ali ipak ne bi smjeli iznositi laži. Jer nije istina da je Mario izvukao njihova sina iz škole i napao ga, on se branio i za to imamo svjedoke. Ozlijeđeni dječak ne spori da je i on napadao Marija, oni su si nakon tučnjave slali poruke. Mario mu je rekao da ga boli vrat i rame, a dječak ga pita - ‘jesam li ti to ja učinio’. Moj sin odgovara - ‘pa da, na podu’. A ozlijeđeni dječak kaže - ‘sorry, žao mi je’ - priča Marijeva mama i pokazuje SMS poruke.
Istjerali me iz bolnice
U četvrtak, nakon što je Valentin operiran, otišla mu je, kaže, u bolnicu u posjet i odnijela čokoladu, što je dodatno isprovociralo Valentinove roditelje. Naprosto im u tom trenutku nije trebao susret s majkom dječaka koji je njihovu sinu odvalio pola lica.
- Ušla sam u sobu, pitala dječaka kako je i rekla mu da mu Mario šalje pozdrave. Majka me pogledala i rekla ‘dobar mu je pozdrav Mario poslao’. Ja sam izvadila čokoladu, a majka se iživcirala, počela vikati da joj ne treba ništa od nas i istjerala me van - priča Marijeva mama, koja tvrdi da nije istina da je u bolnicu došla sa sinom, kao što je to tvrdila Valentinova mama.
- Vjerujte mi, kamo sreće da ja ležim u onom bolničkom krevetu umjesto tog dječaka. Da mogu, ja bih se s njim mijenjala. Mogla je situacija biti i obrnuta, mogao je to biti moj sin... - kaže Marijeva mama.