Neobična ograda niknula je prošle godine u Bencekovićevoj ulici, na Kajzerici . Pojavila se jednog jutra ispred Salona za šišanje i uređivanje pasa Vau i ogradila dio ceste, stvorivši tako pred kućom na broju dva svojevrsno prednje dvorište.
Susjedi su u čudu promatrali ogradu, a onda su počeli nazivati sve moguće službe za koje su smatrali da mogu vlasnicima narediti da ogradu uklone. Na teren su nekoliko puta izašli policajci i komunalni redari, no ograda je ostala na svom mjestu. S pravom, tvrde vlasnici.
Zemljište na broju dva pripada Allenu i Lidiji Božić. Lidija u prizemlju kuće ima salon Vau, u kojem radi, a obitelj živi na katu. U trenutku kad smo došli u salon, Lidija je upravo šišala psa. Čuvši zašto smo došli, samo je uzdahnula. Tvrdi da, od dana kad su počeli postavljati ogradu, susjedi nemaju mira i rade sve što mogu kako bi ih natjerali da je uklone.
Nitko od njih nije niti pomislio da su Božići u pravu te da je sporna ograda na njihovom zemljištu. Samo su ih počeli maltretirati slanjem raznih službi, jer ograda smeta njihovim estetskim kriterijima. Drugih razloga ne može biti, tvrde Božićevi, jer ograda ne smeta vozačima.
- Ne znam što točno smeta ljudima koji nam stalno šalju policiju! Druge kuće i garaže su na cesti, a mi smo jedini čija kuća nije na državnom, jer ni milimetra nismo ušli na tuđe zemljište. Sve službe koje su dosad izašle na teren utvrdile su da je zemljište naše i da smo u pravu što smo ogradili ono što nam pripada. Problem je zapravo nastao još 1990. godine, kada su ceste u ovom dijelu Kajzerice asfaltirane.
Tada nam nije smetalo što su asfaltirali naše zemljište, ali s vremenom nas je to počelo iritirati. Prošle godine shvatili smo da to nema smisla. Odlučili smo ograditi svoje zemljište i sve smo obavili u skladu sa zakonom. Pa nije ovo Teksas; da smo digli ogradu na državnom ili gradskom zemljištu, u roku od tri dana bi nam je uklonili i platili bismo ogromnu kaznu. Činjenica što ograda godinu dana stoji pokazuje da smo u pravu - tvrde Lidija i Allen.
Kažu da su prije podizanja ograde konzultirali inspektora, koji im je rekao “ogradite svoje zemljište”. Allen je tražio i mišljenje gradskih službenika, koji su mu rekli kako nisu zainteresirani za otkup zemlje te da slobodno može podići ogradu, a oni će nakon toga drugačije regulirati promet. Tada je obitelj platila tri tisuće kuna geodetu, a on im je na katastru ovjerio da su kvadrati ceste i zakonski njihovi. Nakon toga su zahtjev za podizanje ograde predali na općinu. Tek nakon njihova odobrenja, tvrde, podigli su ogradu. Kuća u kojoj žive sagrađena je 1932. godine, i uvijek je sve bilo po zakonu.
- Policija nam je u posljednjih godinu dana sedam puta bila u kući, a i komunalci su izašli na teren da provjere o čemu se radi. Čak su nam iz Grada došli pogledati ogradu i, nakon što smo im pokazali papire, rekli su da je sve u redu. Tada su utvrdili da moraju pomaknuti stupiće s ceste koji se nalaze na našoj čestici. Nikome nije jasno kako to da je cesta uopće sagrađena na našoj zemlji, ali tu ništa ne možemo napraviti. Mnogi nas pitaju zašto se ne nagodimo s gradom. Ali ovdje je riječ o lokalnoj cesti, koja nije od tolike važnosti da nas izvlaste, a grad nema interesa za otkup našeg zemljišta - kaže Allen.
Tvrdi da službe više ne žele izlaziti na teren, jer svi već dobro znaju kako je obitelj Božić legalno podigla ogradu na svojem zemljištu. Čim čuju o čemu se radi, objašnjavaju Božićevi, službenici ljudima objašnjavaju da su u prijašnjim intervencijama utvrdili kako je sve legalno. No, to očito ne predstavlja nikakav problem njihovim susjedima, koji i dalje neprestano i uporno alarmiraju gradske službe.
(...)