Sjećanje na DDR
Zastrašujuće priče iz prošlosti o rekorderima iz laboratorija, među kojima su mnogi bili i iz Kine, pa priče iz liječničkih krugova da se za prehranu i “razne dodatke” kineskih olimpijaca brine njemački tim što je svojedobno stvarao istočnonjemačke šampione, među kojima neki od njih i dandanas drže za sva vremena nedostižne svjetske rekorde, sve je to potaknulo sumnju u način na koji je mlađahna Kineskinja doslovce razbila konkurenciju. Plivački svijet vidno je uznemiren rezultatom jedne tinejdžerice
- Moramo biti jako oprezni kad govorimo o dopingu - rekao je John Leonard, direktor Svjetskog saveza plivačkih trenera. - Zasad ću samo reći da je Ye plivala nevjerojatno, u doslovnom smislu te riječi. Činjenica je da svaki put kad nam se netko u našem sportu učinio kao superžena, poslije se ispostavilo da je dopingirana. Njezinih zadnjih 100 metara podsjetilo me na neke stare istočnonjemačke prvake. Podsjetila me čudesno i na trostruku olimpijsku pobjednicu iz Atlante 1996., Irkinju Michelle Smith.
Čudesna Irkinja imala je tada 26 godina i doslovce je pomelala konkurenciju na 400 m mještovito, a trijumfirala je još na dvostruko kraćoj dionici, te na 400 m slobodno. No na tri zlata i jednu broncu iz Atlante dvije godine kasnije bačena je velika sumnja. Na jednom testu 1998. njezin je urin bio kontaminiran. Smith se “hranila” steroidima i kažnjena je sa čak četiri godine zabrane nastupa.
- Pobjednički performans mlade Kineskinje bio je čisti deja vu - rekao je Leonard.
Nesvjesna ograničenja
Jere Longman, izvjestitelj The New York Timesa iz Londona, koji je prije 14 godina pratio i slučaj kompromitirane olimpijske pobjednice Michelle Smith, u svom je londonskom izvješću napisao: “Ne postoji ništa što bi ukazivalo da je tzv. slučaj Ye nešto više od jedne izvanredne plivačice iz najmnogoljudnije zemlje na svijetu koja drži čak petinu svjetske populacije. To je priča o tinejdžerici koja se u svojim treninzima oslanja na najnovija znanstvena dostignuća i adolescentsku sigurnost koja je čini nesvjesnom vlastitih ograničenja.”
Opet, ostaje pitanje kako je mlada plivačica uspjela biti brža u zadnjih 50 metara od muškog pobjednika u istoj disciplini?
I na to ugledni plivački analitičar Longmen ima odgovor:
- Nadljudske olimpijske izvedbe nisu ništa novo. Prirodni adrenalin na startnoj liniji najvećeg natjecanja na svijetu nosi sportaša preko granica vlastitih mogućnosti i tako ruši njegove osobne i svjetske rekorde.
Mnogi se slažu da se u toj dobi mogu dogoditi doista nevjerojatne stvari. Ali... ne baš toliko nevjerojatne.
Antidopinška policija na samim je olimpijskim igrama ograničena u otkrivanju prevaranata jer su znanstveni laboratoriji, koje se zloupotrebljava za stvaranje rekordera, uvijek u debeloj prednosti pred sustavom kontrole. Neki liječnici tvrde, čak i do 7 godina! No upravo zato i svjetska plivačka organizacija Fina ima stroge protokole testiranja sportaša za vrijeme natjecanja, ali i izvan njih. Svaki je plivač dužan biti dostupan za antidopinško testiranje svaki dan u godini, i kad trenira, putuje ili je na godišnjem odmoru.
Porozne kontrole
Pretpostavlja se da bi takve rigorozne kontrole trebale biti dovoljne da se uhvati prijestupnike, no povijest nas uči da to nije tako. Baš je jedna druga mlada Kineskinja, Li Zhesi, kao 16-godišnja članica kineske štafete na 4x100 metara mješovito osvojila svjetsko zlato 2009., a evo nedavno je pala na dopinškom testu. Ili, priča o čudesnoj Irkinji iz Atlante koja se nakon suspezije više nikad nije pojavila na natjecanju.
No dok ništa nije dokazano, Ye je ponosna olimpijska pobjednica, u Londonu nagrađena za svoj talent i rad. Sve ostalo u ovom je trenutku čisto nagađanje.