Ne sjećam se ničega... Ne znam što se dogodilo, pustite me na miru - ponavljala je Danijela Mutnjaković plačući dok su je prošli tjedan privodili u pritvor. Krhka zgodna plavuša iz Stare Gradiške optužena je za dvostruko čedomorstvo. Za dva tjedna proslavit će 25. rođendan, u požeškom ženskom zatvoru gdje čeka suđenje. Liječnici iz novogradiške bolnice kažu da je u teškoj depresiji, izrazito potištena i u "krajnje uzbuđenom" stanju.
Neodgovorena pitanja
U maloj sredini poput Stare Gradiške vijest o ubojstvu dvoje tek rođene djece izazvala je nevjericu i odjednom ništa više nije jasno. Danijela je sa suprugom Krešimirom živjela u stanu od 45 kvadrata, u jednoj od nekoliko oronulih zgrada koje su godinama služile kao stanovi zatvorskih čuvara. Bila je povučena, zatvorena, ali to nije bilo neobično tmurnom gradu koji zovu kolodvorom za izbjeglice. Nitko drugi tamo ne živi, samo ljudi kojima je on tek usputna stanica do nekog boljeg rješenja. Nekoliko kružno postavljenih stambenih zgrada na ledini uz napušteni zatvor cijela je Stara Gradiška. Nema nijedne obiteljske kuće, vrta, crkve, trga ili institucije, ničega što mjesto čini mjestom. Liječnica dolazi na dva sata dnevno, socijalna radnica jednom tjedno. Na samom ulazu u naselje samo su neugledna, ružičasta birtija i mala novosagrađena škola. Nitko ne ostaje u Staroj Gradiški graditi život. Stanovnici se rijetko zbližavaju. Njihovi dani prolaze u nejasnom čekanju, kombiniranju, samo rijetki rade.
Žene vrijeme provode u parku okruženom zgradama, najčešće s djecom. Danijela je bila jedna od njih.
- Ovako bi sjedile u parku i pričale o svakodnevnim stvarima. Ona se stvarno nikad nije ozbiljno žalila na brak, osim onih uobičajenih stvari oko financija, teške situacije, bračnih čarki. Sad se priča da ju je tukao, ali mislim da to nije istina - rekla je jedna od susjeda. Tvrdi da Danijela nikad nije imala modrice, niti se kroz tanke zidove iz njezina stana čula ozbiljna svađa ili tučnjava. No, u dokonom dnevnom tračanju u parku Krešimir se u pričama susjeda nije spominjao kao simpatičan čovjek. - Ona je stalno bila kod kuće. Znale smo komentirati da ta žena nikad nigdje ne ide. Bila je s djecom 24 sata na dan. On je, pak, imao bogat život. Stalno je bio negdje: na poslu, nogometu, terenu, školovanju - dodala je susjeda.
Iako je bila tajnovita čak i prema mjerilima otuđenih stanovnika Stare Gradiške, nitko ni danas ne pokazuje veliko zanimanje za ono što se zaista događalo u Danijelinu životu
Staru Gradišku čini nekoliko stambenih zgrada i nema nijedne obiteljske kuće, vrta, trga ili institucije, ničega što mjesto čini mjestom
Danijela Mutnjaković je nakon prvoga čedomorstva jednoj susjedi rekla kako zna da je ljudi sumnjičavo gledaju, ali da ne znaju kroz što je prošla
Danijelina majka tvrdi da su imale dobar odnos, ali Danijela je navodno priznala poznanici da ju je majka zlostavljala
Ljudi se pitaju kako je njihova pomalo distancirana, ali pristojna i draga susjeda mogla učiniti to što je učinila. Kako je moguće da je tako brižna majka ubila dijete još prije dvije godine, a da ništa nisu primijetili. Kako je moguće da je to učinila sama, da čak ni suprug ništa nije znao? Postavljaju si i krajnja pitanja: jesu li doista živjeli pokraj monstruma ili je možda on živio s nesretnom ženom kojoj se pomračio um?
- Bez ikakve patetike, na osnovi prakse, mogu reći da su žene koje počine čedomorstvo najčešće žrtve. Tek u vrlo malom broju slučajeva riječ je o psihopatima, osobama koje su to hladno i racionalno pripremile i isplanirale - objasnio je dr. Miroslav Goreta, šef Centra za forenzičnu psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče. Može se očekivati da se će na odjelu vrhunskog stručnjaka, koji je vještačio gotovo sve počiniteljice čedomorstava u posljednjih nekoliko godina, vještačiti i slučaj Danijele Mutnjaković. No, dr. Goreta nije htio komentirati taj slučaj.
- Delikt čedomorstva najčešće je posljedica očajne životne pozicije u kojoj su se te žene našle i koja rođenjem djeteta postaje još gora - rekao je ističući da govori isključivo načelno.
Kad ti majka pije
Danijela Mutnjaković s roditeljima je i dvije sestre do 1992. živjela u rodnoj Banja Luci. Kao ratne izbjeglice došli su u selo Ratkovac nedaleko od Slavonskog Broda. Osim rata, kažu oni koji ponešto znaju o njoj, traume joj je donijela i vlastita obitelj.
- Danijela je bila zatvorena i rijetko je pričala o sebi. No, jednom kad sam pričala o svojim obiteljskim problemima i ocu kroničnom alkoholičaru, Danijela mi se gorko nasmijala i rekla: kad ti pije otac, još nekako, ali kad ti pije majka, nikako - navela je jedna od susjeda. - Ispričala nam je kako je više puta spavala vani, bila zaključana u WC-u i pretučena. Bio je to rijetki trenutak kad nam je Danijela povjerila nešto iz svoje privatnosti.
Danijelina majka, koja navodno pati od kroničnog alkoholizma, tvrdi da je bila bliska s kćeri. Danijelini susjedi, pak, svjedoče da su tu ženu prvi put vidjeli tek sada kad daje izjave na televizji, dijeli slike na kojima su njena unučad ili kći na vjenčanju i priča o "krasnom djetinjstvu koje je pružila svojoj djeci".
Bijeg od obitelji
Nitko ne može potvrditi ni da je Danijela imala blisku prijateljicu. Kao tinejdžerica je radila kafiću Kod Klarića, nedaleko od svog doma. - Nije bila iz imućne obitelji i počela je raditi vrlo rano, sa 16 godina, što ovdje i nije uobičajeno. Radila je već kao srednjoškolka, i to prvo u disku As, a zatim kod mene - rekao je vlasnik kafića. - Nikad joj nisu dolazile nikakve prijateljice i uvijek se družila samo s dečkom, sadašnjim mužem. Počeli su hodati veoma rano. Bila je odlična i vrijedna radnica koju bih svakako rado zadržao, no ostala je trudna i otišla. Poslije više nije radila - napomenuo je vlasnik kafića.
Danijela je prvi put zatrudnjela kad je imala manje od 18 godina. Otad je jedna trudnoća slijedila drugu. Prva je bila neplanirana. Vrlo mlada, neudana i trudna. To je u sredini gdje je živjela, bila velika sramota za Danijelu. No, s tek godinu dana starijim policajcem Krešimirom Mutnjakovićem već je dulje hodala i rani brak bio je izvjestan. Danas, kad se stvari iz njezina života pomalo otkrivaju, čini se da je imala i jači motiv od bijega od sramote - bijeg od obitelji. Mnogi su komentirali da je samo u trudnoći i braku vidjela šansu da pobjegne od nje. No, danas im se čini da ni u braku nije našla sreću.
Da nešto ozbiljno nije u redu, Danijeline su susjede shvatile prije dvije godine kad se u naselju pojavila policija. Počelo se pričati da je Danijela rodila, a nigdje nema djeteta. Policajci su cijeli dan pretraživali naselje, park i stan, micali stvari. Nisu našli ništa što bi upućivalo na zločin. Danijela je tih dana posjetila ginekologa i prijavila da je imala spontani pobačaj. Liječnik je posumnjao da je bila u višem stupnju trudnoće nego što je tvrdila, ali nije mislio da je već bila u fazi poroda. Stoga je policiji prijavio mogući protupravni prekid trudnoće, a ne čedomorstvo. Navodno je smatrao da je Danijela bila otprilike u petome mjesecu trudnoće i da je sama izazvala pobačaj. U tom razdoblju plod je još dovoljno malen da je to moguće relativno jednostavno učiniti. Kako ga nije našla, policija je počela tražiti sukrivca. Prvoosumnjičeni je bio Danijelin suprug Krešimir, njihov kolega policajac, ali imao je alibi.
Užasna otkrića
Tvrdio je da nije niti znao da mu je supruga trudna. Policajci koji su ga ispitivali iskusni su profesionalci, a prošao je poligraf. Policija je morala zaključiti da je, što god se dogodilo, Danijela to učinila sama, a to je značilo da nema kaznenog djela. Naime, kazneno djelo protupravnog prekida trudnoće postoji kako bi se druge osobe, prvenstveno ginekologe, spriječilo u obavljanju nezakonitog pobačaja u visokoj trudnoći. Ženu koja to sama učini, ne može se kazneno goniti. Istraga je tako ostala blokirana, a po naselju se sve glasnije pričalo: što je bilo s djetetom, gdje je bio suprug, zataškava li se strašni zločin jer je Krešimir policajac... Na kraju je prevladalo mišljenje da on sigurno nije suučesnik jer se doznalo što mu je zapravo alibi - u vrijeme čedomorstva bio je kod ljubavnice, 200 kilometara daleko od Stare Gradiške.
- Jasno je da joj je bilo teško: ona nezaposlena, s dvoje djece i ponovno trudna, a muž ima drugu. No, nikad nije pričala o tom 'spontanom pobačaju'. Zbog depresije se mjesec dana liječila kod psihijatra. Jednom smo o tome razgovarale. Tiho je rekla da joj je bilo veoma teško nastaviti živjeti ovdje, da je svi gledaju ispod oka i optužuju, a da 'nitko ne zna kakvo je sra... imala'. To je bilo sve što je ikad rekla - dodale su susjede. Što se događalo u njihovu domu, znaju samo supružnici. Danijela nikad majci nije dopustila ni da načne rzgovor o tome.
Ubrzo nakon toga Danijela je rodila treću kćerkicu koja sada ima godinu i pol. Ona i Krešimir zamijenili su stan za veći u susjednoj zgradi. Spremali su se za preseljenje. Već su bili izvjesili svoje prezime na novi stan. Činilo se da se stvari polako vraćaju u normalan tijek. No, tada se u Staroj Gradiški ponovno pojavila policija. Priča se nastavila odmatati. Danijela je ponovno tvrdila da je imala spontani pobačaj, 15. rujna. Taj se dan suprug vratio iz noćne smjene jer ga je još oko podneva najstarija kći nazvala i rekla da je "mama bolesna". Kad je ušao u stan, zatekao je Danijelu svu krvavu, s djetešcem pokraj sebe. Odmah je pozvao Hitnu pomoć. Danijelu je primio isti ginekolog kod kojega je bila i prije dvije godine. Ovaj put bilo mu je jasno da sigurno nije riječ o pobačaju. Žena koju je imao pred sobom upravo je rodila. Ponovno je nazvao policiju. Uslijedio je novi šok. Policajci su u stanu Mutnjakovićevih pronašli mrtvo tijelo tek rođene djevojčice, teške gotovo tri kilograma. Bilo je skriveno u stroju za pranje rublja. Novo otkriće bilo je još strašnije. U plastičnoj kutiji u stanu bilo je tjelešce još jedne bebe, ono koje prije dvije godine nisu mogli pronaći. Otvorilo se mnogo pitanja: odakle se tijelo stvorilo tamo gdje je pronađeno, je li moglo pune dvije godine ostati neprimijećeno u stanu punom djece... Druga istraga možda će donijeti odgovore. Danijela je odvedena na psihijatriju.
- Jadnica. Nismo ni primijetili da je trudna. Malo se udebljala i mi dečki komentirali smo da nam se i najzgodnija susjeda počela debljati, ali trbuh nismo primijetili. I dalje je normalno brinula o djeci i izlazila. Ništa čudno nije se događalo - izjavio je susjed.
Ni njezin porod nitko nije čuo, čak ni stariji susjed u stanu ispod njihova, koji je, kažu, stalno kod kuće i uvijek čuje i najmanji zvuk iz njihova stana.
Krešimirova uloga
Ponovno se povela istraga i o Krešimiru koji je ovaj put bio kod kuće. Nije ustanovljena krivnja. Danijela je optužena za dva čedomorstva. Obnovile su se sumnje o Krešimirovoj ulozi u tragedijama i mogućnosti da lokalna policija štiti svog djelatnika.
Upućeni na to odmahuju glavom. Mutnjaković je najobičniji policajac koji je radio u udaljenoj postaji, nije imao novca i nikakvu moć. Kažu da se nitko u ovako osjetljivoj situaciji ne bi izložio zbog njega. Nije prekoračio brzinu pa da mu oproste jer im je kolega, komentiraju. Usto, s njim su navodno razgovarali najiskusniji inspektori i psiholozi.
- Ili je nevin, ili je genijalni monstrum koji je prevario najbolje ljude u policiji - rekao je dobro upućeni izvor. Mutnjaković nije suspendiran niti uklonjen s posla. Uzeo je bolovanje i s djecom je kod svojih roditelja u Gornjoj Varoši. O djevojčicama brine njegova majka. Ne dopušta govoriti protiv Danijele. Krešimir ljubazno odbija novinare i šokiran je agresivnim nastupom medija od kojega nisu pošteđena ni djeca. Djevojčice misle da je mama u bolnici i da će uskoro stići kući. Tata, baka i djed pokušavaju ih zaštititi od vijesti, novinara koji kampiraju u dvorištu i medija koji prikazuju njihove slike. Zakon za ono što je napravila Danijela predviđa kaznu od jedne do sedam godina. Utvrdi li se da je bila neubrojiva, mogla bi biti i oslobođena. Danijela Mutnjaković konačno će morati ispričati priču o sebi i svom životu.
A. Primorac;K. Turčin
Neodgovorena pitanja
U maloj sredini poput Stare Gradiške vijest o ubojstvu dvoje tek rođene djece izazvala je nevjericu i odjednom ništa više nije jasno. Danijela je sa suprugom Krešimirom živjela u stanu od 45 kvadrata, u jednoj od nekoliko oronulih zgrada koje su godinama služile kao stanovi zatvorskih čuvara. Bila je povučena, zatvorena, ali to nije bilo neobično tmurnom gradu koji zovu kolodvorom za izbjeglice. Nitko drugi tamo ne živi, samo ljudi kojima je on tek usputna stanica do nekog boljeg rješenja. Nekoliko kružno postavljenih stambenih zgrada na ledini uz napušteni zatvor cijela je Stara Gradiška. Nema nijedne obiteljske kuće, vrta, crkve, trga ili institucije, ničega što mjesto čini mjestom. Liječnica dolazi na dva sata dnevno, socijalna radnica jednom tjedno. Na samom ulazu u naselje samo su neugledna, ružičasta birtija i mala novosagrađena škola. Nitko ne ostaje u Staroj Gradiški graditi život. Stanovnici se rijetko zbližavaju. Njihovi dani prolaze u nejasnom čekanju, kombiniranju, samo rijetki rade.
Žene vrijeme provode u parku okruženom zgradama, najčešće s djecom. Danijela je bila jedna od njih.
- Ovako bi sjedile u parku i pričale o svakodnevnim stvarima. Ona se stvarno nikad nije ozbiljno žalila na brak, osim onih uobičajenih stvari oko financija, teške situacije, bračnih čarki. Sad se priča da ju je tukao, ali mislim da to nije istina - rekla je jedna od susjeda. Tvrdi da Danijela nikad nije imala modrice, niti se kroz tanke zidove iz njezina stana čula ozbiljna svađa ili tučnjava. No, u dokonom dnevnom tračanju u parku Krešimir se u pričama susjeda nije spominjao kao simpatičan čovjek. - Ona je stalno bila kod kuće. Znale smo komentirati da ta žena nikad nigdje ne ide. Bila je s djecom 24 sata na dan. On je, pak, imao bogat život. Stalno je bio negdje: na poslu, nogometu, terenu, školovanju - dodala je susjeda.
Iako je bila tajnovita čak i prema mjerilima otuđenih stanovnika Stare Gradiške, nitko ni danas ne pokazuje veliko zanimanje za ono što se zaista događalo u Danijelinu životu
Staru Gradišku čini nekoliko stambenih zgrada i nema nijedne obiteljske kuće, vrta, trga ili institucije, ničega što mjesto čini mjestom
Danijela Mutnjaković je nakon prvoga čedomorstva jednoj susjedi rekla kako zna da je ljudi sumnjičavo gledaju, ali da ne znaju kroz što je prošla
Danijelina majka tvrdi da su imale dobar odnos, ali Danijela je navodno priznala poznanici da ju je majka zlostavljala
|
|
|
|
- Bez ikakve patetike, na osnovi prakse, mogu reći da su žene koje počine čedomorstvo najčešće žrtve. Tek u vrlo malom broju slučajeva riječ je o psihopatima, osobama koje su to hladno i racionalno pripremile i isplanirale - objasnio je dr. Miroslav Goreta, šef Centra za forenzičnu psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče. Može se očekivati da se će na odjelu vrhunskog stručnjaka, koji je vještačio gotovo sve počiniteljice čedomorstava u posljednjih nekoliko godina, vještačiti i slučaj Danijele Mutnjaković. No, dr. Goreta nije htio komentirati taj slučaj.
- Delikt čedomorstva najčešće je posljedica očajne životne pozicije u kojoj su se te žene našle i koja rođenjem djeteta postaje još gora - rekao je ističući da govori isključivo načelno.
Kad ti majka pije
Danijela Mutnjaković s roditeljima je i dvije sestre do 1992. živjela u rodnoj Banja Luci. Kao ratne izbjeglice došli su u selo Ratkovac nedaleko od Slavonskog Broda. Osim rata, kažu oni koji ponešto znaju o njoj, traume joj je donijela i vlastita obitelj.
- Danijela je bila zatvorena i rijetko je pričala o sebi. No, jednom kad sam pričala o svojim obiteljskim problemima i ocu kroničnom alkoholičaru, Danijela mi se gorko nasmijala i rekla: kad ti pije otac, još nekako, ali kad ti pije majka, nikako - navela je jedna od susjeda. - Ispričala nam je kako je više puta spavala vani, bila zaključana u WC-u i pretučena. Bio je to rijetki trenutak kad nam je Danijela povjerila nešto iz svoje privatnosti.
Danijelina majka, koja navodno pati od kroničnog alkoholizma, tvrdi da je bila bliska s kćeri. Danijelini susjedi, pak, svjedoče da su tu ženu prvi put vidjeli tek sada kad daje izjave na televizji, dijeli slike na kojima su njena unučad ili kći na vjenčanju i priča o "krasnom djetinjstvu koje je pružila svojoj djeci".
Bijeg od obitelji
Nitko ne može potvrditi ni da je Danijela imala blisku prijateljicu. Kao tinejdžerica je radila kafiću Kod Klarića, nedaleko od svog doma. - Nije bila iz imućne obitelji i počela je raditi vrlo rano, sa 16 godina, što ovdje i nije uobičajeno. Radila je već kao srednjoškolka, i to prvo u disku As, a zatim kod mene - rekao je vlasnik kafića. - Nikad joj nisu dolazile nikakve prijateljice i uvijek se družila samo s dečkom, sadašnjim mužem. Počeli su hodati veoma rano. Bila je odlična i vrijedna radnica koju bih svakako rado zadržao, no ostala je trudna i otišla. Poslije više nije radila - napomenuo je vlasnik kafića.
Danijela je prvi put zatrudnjela kad je imala manje od 18 godina. Otad je jedna trudnoća slijedila drugu. Prva je bila neplanirana. Vrlo mlada, neudana i trudna. To je u sredini gdje je živjela, bila velika sramota za Danijelu. No, s tek godinu dana starijim policajcem Krešimirom Mutnjakovićem već je dulje hodala i rani brak bio je izvjestan. Danas, kad se stvari iz njezina života pomalo otkrivaju, čini se da je imala i jači motiv od bijega od sramote - bijeg od obitelji. Mnogi su komentirali da je samo u trudnoći i braku vidjela šansu da pobjegne od nje. No, danas im se čini da ni u braku nije našla sreću.
Da nešto ozbiljno nije u redu, Danijeline su susjede shvatile prije dvije godine kad se u naselju pojavila policija. Počelo se pričati da je Danijela rodila, a nigdje nema djeteta. Policajci su cijeli dan pretraživali naselje, park i stan, micali stvari. Nisu našli ništa što bi upućivalo na zločin. Danijela je tih dana posjetila ginekologa i prijavila da je imala spontani pobačaj. Liječnik je posumnjao da je bila u višem stupnju trudnoće nego što je tvrdila, ali nije mislio da je već bila u fazi poroda. Stoga je policiji prijavio mogući protupravni prekid trudnoće, a ne čedomorstvo. Navodno je smatrao da je Danijela bila otprilike u petome mjesecu trudnoće i da je sama izazvala pobačaj. U tom razdoblju plod je još dovoljno malen da je to moguće relativno jednostavno učiniti. Kako ga nije našla, policija je počela tražiti sukrivca. Prvoosumnjičeni je bio Danijelin suprug Krešimir, njihov kolega policajac, ali imao je alibi.
Užasna otkrića
Tvrdio je da nije niti znao da mu je supruga trudna. Policajci koji su ga ispitivali iskusni su profesionalci, a prošao je poligraf. Policija je morala zaključiti da je, što god se dogodilo, Danijela to učinila sama, a to je značilo da nema kaznenog djela. Naime, kazneno djelo protupravnog prekida trudnoće postoji kako bi se druge osobe, prvenstveno ginekologe, spriječilo u obavljanju nezakonitog pobačaja u visokoj trudnoći. Ženu koja to sama učini, ne može se kazneno goniti. Istraga je tako ostala blokirana, a po naselju se sve glasnije pričalo: što je bilo s djetetom, gdje je bio suprug, zataškava li se strašni zločin jer je Krešimir policajac... Na kraju je prevladalo mišljenje da on sigurno nije suučesnik jer se doznalo što mu je zapravo alibi - u vrijeme čedomorstva bio je kod ljubavnice, 200 kilometara daleko od Stare Gradiške.
- Jasno je da joj je bilo teško: ona nezaposlena, s dvoje djece i ponovno trudna, a muž ima drugu. No, nikad nije pričala o tom 'spontanom pobačaju'. Zbog depresije se mjesec dana liječila kod psihijatra. Jednom smo o tome razgovarale. Tiho je rekla da joj je bilo veoma teško nastaviti živjeti ovdje, da je svi gledaju ispod oka i optužuju, a da 'nitko ne zna kakvo je sra... imala'. To je bilo sve što je ikad rekla - dodale su susjede. Što se događalo u njihovu domu, znaju samo supružnici. Danijela nikad majci nije dopustila ni da načne rzgovor o tome.
Ubrzo nakon toga Danijela je rodila treću kćerkicu koja sada ima godinu i pol. Ona i Krešimir zamijenili su stan za veći u susjednoj zgradi. Spremali su se za preseljenje. Već su bili izvjesili svoje prezime na novi stan. Činilo se da se stvari polako vraćaju u normalan tijek. No, tada se u Staroj Gradiški ponovno pojavila policija. Priča se nastavila odmatati. Danijela je ponovno tvrdila da je imala spontani pobačaj, 15. rujna. Taj se dan suprug vratio iz noćne smjene jer ga je još oko podneva najstarija kći nazvala i rekla da je "mama bolesna". Kad je ušao u stan, zatekao je Danijelu svu krvavu, s djetešcem pokraj sebe. Odmah je pozvao Hitnu pomoć. Danijelu je primio isti ginekolog kod kojega je bila i prije dvije godine. Ovaj put bilo mu je jasno da sigurno nije riječ o pobačaju. Žena koju je imao pred sobom upravo je rodila. Ponovno je nazvao policiju. Uslijedio je novi šok. Policajci su u stanu Mutnjakovićevih pronašli mrtvo tijelo tek rođene djevojčice, teške gotovo tri kilograma. Bilo je skriveno u stroju za pranje rublja. Novo otkriće bilo je još strašnije. U plastičnoj kutiji u stanu bilo je tjelešce još jedne bebe, ono koje prije dvije godine nisu mogli pronaći. Otvorilo se mnogo pitanja: odakle se tijelo stvorilo tamo gdje je pronađeno, je li moglo pune dvije godine ostati neprimijećeno u stanu punom djece... Druga istraga možda će donijeti odgovore. Danijela je odvedena na psihijatriju.
- Jadnica. Nismo ni primijetili da je trudna. Malo se udebljala i mi dečki komentirali smo da nam se i najzgodnija susjeda počela debljati, ali trbuh nismo primijetili. I dalje je normalno brinula o djeci i izlazila. Ništa čudno nije se događalo - izjavio je susjed.
Ni njezin porod nitko nije čuo, čak ni stariji susjed u stanu ispod njihova, koji je, kažu, stalno kod kuće i uvijek čuje i najmanji zvuk iz njihova stana.
Krešimirova uloga
Ponovno se povela istraga i o Krešimiru koji je ovaj put bio kod kuće. Nije ustanovljena krivnja. Danijela je optužena za dva čedomorstva. Obnovile su se sumnje o Krešimirovoj ulozi u tragedijama i mogućnosti da lokalna policija štiti svog djelatnika.
Upućeni na to odmahuju glavom. Mutnjaković je najobičniji policajac koji je radio u udaljenoj postaji, nije imao novca i nikakvu moć. Kažu da se nitko u ovako osjetljivoj situaciji ne bi izložio zbog njega. Nije prekoračio brzinu pa da mu oproste jer im je kolega, komentiraju. Usto, s njim su navodno razgovarali najiskusniji inspektori i psiholozi.
- Ili je nevin, ili je genijalni monstrum koji je prevario najbolje ljude u policiji - rekao je dobro upućeni izvor. Mutnjaković nije suspendiran niti uklonjen s posla. Uzeo je bolovanje i s djecom je kod svojih roditelja u Gornjoj Varoši. O djevojčicama brine njegova majka. Ne dopušta govoriti protiv Danijele. Krešimir ljubazno odbija novinare i šokiran je agresivnim nastupom medija od kojega nisu pošteđena ni djeca. Djevojčice misle da je mama u bolnici i da će uskoro stići kući. Tata, baka i djed pokušavaju ih zaštititi od vijesti, novinara koji kampiraju u dvorištu i medija koji prikazuju njihove slike. Zakon za ono što je napravila Danijela predviđa kaznu od jedne do sedam godina. Utvrdi li se da je bila neubrojiva, mogla bi biti i oslobođena. Danijela Mutnjaković konačno će morati ispričati priču o sebi i svom životu.
- Čedomorke najčešće nisu u užem smislu psihički bolesne osobe, nego žene ili djevojke koje su ostale trudne u vrlo složenoj socijalnoj, obiteljskoj, financijskoj ili emotivnoj situaciji i koje trudnoća, koju nisu željele niti planirale, ozbiljno ugrožava - objasnio je prim. dr. sc. Miroslav Goreta, šef Centra za forenzičnu psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče, koji godišnje vještači oko pet do šest čedomorki.
- Primjerice, trudne su s partnerom koji ne želi dijete ili brak, ili je nasilan, ili su u vrlo teškoj financijskoj situaciji, ili u vrlo ranoj dobi i osjećaju neizmjerni strah od neprihvaćanja okoline. Svi ti faktori kod nekih žena, u kombinaciji s primarnim karakteristikama ličnosti, znaju izazvati na psihološkoj razini golem, neuobičajen otpor zbog čega te žene od samoga početka negiraju i poriču činjenicu trudnoće, i to do te mjere da se čak i fiziološki organizam tome prilagođava, odnosno nemaju ili imaju vrlo blage simptome trudnoće - dodao je psihijatar. - Na nesvjesnoj razini ona zna što se događa, ali postoje jaki obrambeni mehanizmi koji ne dopuštaju da ona to osvijesti.
Mnoge od njih kažu kako ih je i sam porod "iznenadio". Kod takvih žena pri samom porodu dolazi do svojevrsnog psihološkog šoka koji može dovesti i do počinjenja delikta. Sve te odgađane i poricane reakcije jednostavno 'eksplodiraju' samim činom poroda.
Mnoge se poslije ne sjećaju poroda, kažu da nisu osjetile bolove, ne sjećaju se kojeg je spola bilo dijete koje su rodile, ne mogu objasniti niti opisati zašto su počinile delikt - protumačio je psihijatar. U takvim situacijama, dodao je, vrlo su česti disocijativni poremećaji, odnosno dolazi do razdvajanja funkcija. Na primjer, na motoričkoj razini osoba naizgled normalno funkcionira i promatrač ne bi primijetio da se nešto neobično događa. Istodobno je kod nje došlo do odcjepljenja svijesti pa nije svjesna što čini. Često dođe i do odcjepljenja percepcije i pamćenja, pa se može dogoditi da se žene toga uopće ne sjećaju - rekao je vještak.
Najčešće forenzično vještačenje pokaže da su u tim trenucima bile smanjeno ubrojive i tada se predlaže intenzivna psihoterapija jer te žene nakon nekog vremena, kad osvijeste sve što su učinile, nerijetko padnu u tešku depresiju koja vode k suicidalnosti.
Praksa pokazuje da partneri tih žena najčešće imaju teže poremećaje ličnosti, a nije rijetkost da su upravo svojim reakcijama isprovocirali delikt. To se mnogima čini nevjerojatno, no važno je znati kako su naše ljudske sposobnosti da ne primijetimo ono što ne želimo vidjeti doslovce neograničene.
Partneri čedomorki najčešće imaju teže poremećaje ličnosti
|
A. Primorac;K. Turčin