ZAGREB - Phaidonov Atlas arhitekture 21. stoljeća veličine je školskog imenika, ali tri puta deblji i teži: ima 6,6 kilograma. Izdanje, koje se odnedavno može nabaviti i u hrvatskim knjižarama, košta tisuću kuna i pokazuje isto toliko najzanimljivijih i po ocjenama skupine urednika najboljih arhitektonskih građevina iz cijelog svijeta. Na 800 stranica pokriveno je 89 zemalja, a najviše projekata je iz Europe te Kine, trenutačno najvećeg gradilišta na svijetu.
Slično Timesovu Atlasu
Autori su ovu knjigu tiskali brzo nakon uspjeha njihova rasprodana Atlasa za suvremenu svjetsku arhitekturu, a nisu čekali ni deset godina, vjerojatno kako ih netko ne bi preduhitrio. Izdanje tako obuhvaća razdoblje od samo devet godina, od 2000. do danas. Činjenica je da su nove tehnologije u arhitekturi posljednjih desetak godina dopustile ono što je prije bilo dopušteno samo u mašti, pa danas sve vezano uz arhitekturu graniči sa spektaklom i dobro se prodaje, što je Phaidon, koji se ubraja u najveće svjetske izdavače, smatrao trenutkom vrijednim iskoristiti. Ispred svake je cjeline grafikonom prikazano trenutno brojčano stanje kao predviđen rast broja stanovnika u pojedinim zemljama do 2030. godine, u čemu ponovno predvodi Kina. O tome koliko će kvalitetne arhitekture u pojedinim zemljama biti u budućnosti, autori prosuđuju i na temelju broja studenata arhitekture podijeljenih s ukupnim brojem stanovnika. Ne bježi se ni od činjenice da gradnja troši polovicu svjetske energije.
- Phaidonov Atlas arhitekture 21. stoljeća golema je knjiga koja po formatu podsjeća na kultni Timesov Atlas svijeta, čije je prvo izdanje izašlo još davne 1895. - tvrdi kritičar arhitekture Maroje Mrduljaš.
Arhitektura i turizam
- Knjige i časopisi iz područja arhitekture i dizajna publiciraju se u sve većem broju, pokazujući veliki interes publike za ta područja. Riječ je o fenomenu sve većeg porasta potrošnje kulture koja je očita i u tzv. kulturnom turizmu i velikoj posjećenosti izložbi koje priređuju vodeći svjetski muzeji i institucije poput Guggenheima, s franšizama od Las Vegasa do Berlina. I sama suvremena arhitektura postala je predmet turističkih hodočašća pa se više ne posjećuju samo tradicionalna odredišta poput crkvi, muzeja, biblioteka ili gradskih vijećnica nego pozornost šire javnosti izazivaju i sadržaji kao što su bivši tankovi za plin preuređeni u stambene zgrade u Beču ili nizozemska ambasada u Berlinu, koja je morala ograničiti opseg turističkih obilazaka zbog prevelike posjećenosti.
Svakako, u posljednjih petnaestak godina arhitektura postaje sve popularnija i u nju se do tekuće ekonomske krize investiralo sve veće budžete, što su svesrdno podupirali i specijalizirani i trendovski mediji. U takvoj situaciji se velike nakladničke kuće poput Phaidona ili Taschena natječu tko će publicirati monumentalniju knjigu neke arhitektonske zvijezde ili, pak, popularizirati najnovija zbivanja na globalnoj arhitektonskoj sceni - objašnjava Mrduljaš.
Najbolji gosti projektanti
Teško je naći neke općenite zaključke u ovakvom pregledu, no autori su uvjereni da u pravilu najbolje projekte rade stranci koji gostuju u određenoj zemlji s obzirom na to da daju sasvim novi pogled na arhitekturu i više im je dopušten eksperiment, ali u suradnji s lokalnim stanovništvom, kako bi stekli bolji uvid u lokalni kontekst. Budući da smo tek nedavno prvi put otvorili vrata strancu (J. L. Mateu u Šibeniku), trebali bi ovo mišljenje uzeti u obzir.
Suradnik iz Hrvatske na Phaidonovu projektu bio je urednik Časopisa Oris Andrija Rusan, koji navodi da je na zamolbu urednika Atlasa poslao 20 radova, kako kaže, trudeći se pružiti najobjektivniji mogući pristup. Od predloženih 20, urednici izdanja izabrali su njih polovicu, dakle deset projekata. Što je, opet, puno više nego prošli put, kada su u Atlasu bila samo dva projekta: javni zahod iz Dubrovnika Nenada Fabijanića i Most branitelja u Rijeci 3LHD-a.
U novom su Atlasu iz zgrada POS-a u Krapinskim Toplicama čije su autorice Iva Letilović i Morana Vlahović, dva vrtića u Zagrebu: vrtić u Retkovcu studija njiric+arhitekti i na Jarunu Vinka Penezića i Krešimira Rogine, zatim kuća J2 arhitekata 3LHD-a u Zagrebu, koja je prošle godine, prema portalu World architecture newsa, uvrštena među šest najljepših kuća na svijetu.
Pokazana je i nagrađivana dvorana Bale istih autora, zatim Helena Paver Njirić i njezini projekti POS u Rovinju i Memorijalni muzej u Jasenovcu, sa staklenim panoima koji nose imena žrtava kao podsjetnici na krhkost ljudskog života. Pokazana su i dva rada Rusan arhitekata: zgrada Lumenarta u Puli i groblje u Požegi, potom obiteljska kuća Dimov na zapadnom dijelu Brača, u Bobovišću, koju potpisuje skupina arhitekata 312 Arhitektonska radionica. Iz Hrvatske su izabrani kvalitetni projekti, koji govore o specifičnoj arhitektonskoj estetici srednje i mlađe generacije, no među adutima hrvatske arhitekture za novo stoljeće svakako i nedostaje nekoliko projekata. Među njima su, nedvojbeno, Osnovna škola na Krku čiji su autori Saša Randić i Idis Turato (u užoj konkurenciji za Mies van de Rohe nagradu) te hvaljena Gimnazija u Koprivnici Studija UP.
Srbija ima dva projekta
Usporedbe radi, iz Austrije je pokazano 25 projekata (među njima je i vinarija Stevena Holla), a iz Srbije samo dva, po desetak je projekata iz Slovenije, Češke i Poljske. Prikaz hrvatske arhitekture točan je i zato što ukazuje na dvije karakteristične pojave u našoj suvremenoj arhitekturi: to su zgrade poticane stanogradnje i vrtići. Program poticane stanogradnje bio je prije svega prigoda mladim autorima u Hrvatskoj da se afirmiraju, pa je dobni prosjek autora prvih većih realizacija gotovo preko noći prešao sa 40-godišnjih autora na 30-godišnjake. Kada su napravile POS u Krapinskim Toplicama, autoricama Ivi Letilović i Morani Vlahović nije bilo niti 30 godina, dok je velika količina natječaja preko Udruženja arhitekata za izgradnju obrazovnih ustanova kao posljedicu imala iznimno kvalitetne projekte dječjih vrtića koje su radili pobjednici na natječajima, dakle kvalitetni arhitekti.
O problemu prikazivanja hrvatske arhitekture Maroje Mrduljaš dodaje: - Phaidonovi urednici su nastojali održati konzistentan kriterij pri odabiru projekata, no u njihovoj selekciji postoje dva problema. Prvi se odnosi na sklonost da u obzir uzimaju projekte samo zbog toga jer se formalno uklapaju u tekuće trendove, a drugi je ograničeni uvid u specifičnosti lokalnih sredina kojima su dali onoliko prostora koliko se to uklapa u jedan globalizirani pogled ‘odozgo’. U konačnici je bilo neizbježno da se gotovo svaka arhitektonska regionalna ili nacionalna scena ili škola može osjećati donekle zakinutom, što svakako vrijedi za Hrvatsku, ali i za Sloveniju i Austriju, koje su nam bliske.
Kao blockbuster
Atlas je reprezentativan u smislu podudarnosti s globalnom predodžbom o arhitektonskoj kvaliteti, kao što je i dovoljno širok i daje naznake raznolikih pristupa arhitekturi. Budući da postoje arhitektonski vodiči pojedinih svjetskih metropola koje pate od bitno tendencioznijih ili površnijih nedostataka nego Atlas arhitekture 21. stoljeća, može se reći da je riječ o izdavačkom projektu koji intrigira količinom prikazanog materijala, a arhitekturu prikazuje u zavodljivom svjetlu raširene i vibrantne kreativne industrije - zaključuje Mrduljaš.
Koliko inače ima smisla ovakvo enciklopedijsko prikazivanje, ponajprije je stvar osobnog ukusa. Iako je nekoliko kritičara otvorilo pitanje o nužnoj površnosti ovakvog načina prikazivanja arhitekture, izvan konteksta, koji nazivaju “sindromomom blockbustera božićne kulture” te “apoteozom globalizacijske arhitekture”, neki od najvećih arhitekata svijeta smatraju ovaj atlas relevantnim. Riječima je to najbolje opisao slavni Amerikanac Steven Holl, rekavši da je posebno uživao čitati o djelima arhitekata koje ne poznaje na mjestima na kojima nije nikada bio, što je i namjera ove vrste prikazivanja arhitekture.
Umjereni senzacionalizam
Inače, zgrada MIT-a u Massacutthesu Stevena Holla ubraja se među građevine ikone koje su uvrštene u ovaj projekt, tu pripadaju i Olimpijsko gnijezdo u Pekingu Herzoga i de Meurona, Novi muzej suvremene umjetnosti u New Yorku biroa SANAA, Knjižnica u Seattleu Rema Koolhaasa, kuće niza poznatih arhitekata smještene uz Kineski zid... Nadalje, zanimljiv je niz kultnih dućana u Japanu, među kojima se ubrajaju TOD-s Toyo Ita, Pradina zgrada Herzoga i de Meurona, dućan Nicolas Mimimoto Shigeru Bana...
No, iako građevine ikone ne izbjegavaju, autori i u tom senzacionalizmu ipak znaju pronaći pravu mjeru pa, primjerice, pokazuju samo dva projekta iz Dubaija - Autodrom i Privatnu kuću, unatoč brojnim narudžbama koje su donedavno, odnosno prije krize dolazile upravo s ove adrese, a teško je pronaći i puno projekata Zahe Hadid, arhitektice koju se, uz Franka Gehrya, najčešće optužuje za senzacionalizam.
Patricia Kiš
Slično Timesovu Atlasu
Autori su ovu knjigu tiskali brzo nakon uspjeha njihova rasprodana Atlasa za suvremenu svjetsku arhitekturu, a nisu čekali ni deset godina, vjerojatno kako ih netko ne bi preduhitrio. Izdanje tako obuhvaća razdoblje od samo devet godina, od 2000. do danas. Činjenica je da su nove tehnologije u arhitekturi posljednjih desetak godina dopustile ono što je prije bilo dopušteno samo u mašti, pa danas sve vezano uz arhitekturu graniči sa spektaklom i dobro se prodaje, što je Phaidon, koji se ubraja u najveće svjetske izdavače, smatrao trenutkom vrijednim iskoristiti. Ispred svake je cjeline grafikonom prikazano trenutno brojčano stanje kao predviđen rast broja stanovnika u pojedinim zemljama do 2030. godine, u čemu ponovno predvodi Kina. O tome koliko će kvalitetne arhitekture u pojedinim zemljama biti u budućnosti, autori prosuđuju i na temelju broja studenata arhitekture podijeljenih s ukupnim brojem stanovnika. Ne bježi se ni od činjenice da gradnja troši polovicu svjetske energije.
- Phaidonov Atlas arhitekture 21. stoljeća golema je knjiga koja po formatu podsjeća na kultni Timesov Atlas svijeta, čije je prvo izdanje izašlo još davne 1895. - tvrdi kritičar arhitekture Maroje Mrduljaš.
Arhitektura i turizam
- Knjige i časopisi iz područja arhitekture i dizajna publiciraju se u sve većem broju, pokazujući veliki interes publike za ta područja. Riječ je o fenomenu sve većeg porasta potrošnje kulture koja je očita i u tzv. kulturnom turizmu i velikoj posjećenosti izložbi koje priređuju vodeći svjetski muzeji i institucije poput Guggenheima, s franšizama od Las Vegasa do Berlina. I sama suvremena arhitektura postala je predmet turističkih hodočašća pa se više ne posjećuju samo tradicionalna odredišta poput crkvi, muzeja, biblioteka ili gradskih vijećnica nego pozornost šire javnosti izazivaju i sadržaji kao što su bivši tankovi za plin preuređeni u stambene zgrade u Beču ili nizozemska ambasada u Berlinu, koja je morala ograničiti opseg turističkih obilazaka zbog prevelike posjećenosti.
Svakako, u posljednjih petnaestak godina arhitektura postaje sve popularnija i u nju se do tekuće ekonomske krize investiralo sve veće budžete, što su svesrdno podupirali i specijalizirani i trendovski mediji. U takvoj situaciji se velike nakladničke kuće poput Phaidona ili Taschena natječu tko će publicirati monumentalniju knjigu neke arhitektonske zvijezde ili, pak, popularizirati najnovija zbivanja na globalnoj arhitektonskoj sceni - objašnjava Mrduljaš.
Najbolji gosti projektanti
Teško je naći neke općenite zaključke u ovakvom pregledu, no autori su uvjereni da u pravilu najbolje projekte rade stranci koji gostuju u određenoj zemlji s obzirom na to da daju sasvim novi pogled na arhitekturu i više im je dopušten eksperiment, ali u suradnji s lokalnim stanovništvom, kako bi stekli bolji uvid u lokalni kontekst. Budući da smo tek nedavno prvi put otvorili vrata strancu (J. L. Mateu u Šibeniku), trebali bi ovo mišljenje uzeti u obzir.
Suradnik iz Hrvatske na Phaidonovu projektu bio je urednik Časopisa Oris Andrija Rusan, koji navodi da je na zamolbu urednika Atlasa poslao 20 radova, kako kaže, trudeći se pružiti najobjektivniji mogući pristup. Od predloženih 20, urednici izdanja izabrali su njih polovicu, dakle deset projekata. Što je, opet, puno više nego prošli put, kada su u Atlasu bila samo dva projekta: javni zahod iz Dubrovnika Nenada Fabijanića i Most branitelja u Rijeci 3LHD-a.
U novom su Atlasu iz zgrada POS-a u Krapinskim Toplicama čije su autorice Iva Letilović i Morana Vlahović, dva vrtića u Zagrebu: vrtić u Retkovcu studija njiric+arhitekti i na Jarunu Vinka Penezića i Krešimira Rogine, zatim kuća J2 arhitekata 3LHD-a u Zagrebu, koja je prošle godine, prema portalu World architecture newsa, uvrštena među šest najljepših kuća na svijetu.
Pokazana je i nagrađivana dvorana Bale istih autora, zatim Helena Paver Njirić i njezini projekti POS u Rovinju i Memorijalni muzej u Jasenovcu, sa staklenim panoima koji nose imena žrtava kao podsjetnici na krhkost ljudskog života. Pokazana su i dva rada Rusan arhitekata: zgrada Lumenarta u Puli i groblje u Požegi, potom obiteljska kuća Dimov na zapadnom dijelu Brača, u Bobovišću, koju potpisuje skupina arhitekata 312 Arhitektonska radionica. Iz Hrvatske su izabrani kvalitetni projekti, koji govore o specifičnoj arhitektonskoj estetici srednje i mlađe generacije, no među adutima hrvatske arhitekture za novo stoljeće svakako i nedostaje nekoliko projekata. Među njima su, nedvojbeno, Osnovna škola na Krku čiji su autori Saša Randić i Idis Turato (u užoj konkurenciji za Mies van de Rohe nagradu) te hvaljena Gimnazija u Koprivnici Studija UP.
Srbija ima dva projekta
Usporedbe radi, iz Austrije je pokazano 25 projekata (među njima je i vinarija Stevena Holla), a iz Srbije samo dva, po desetak je projekata iz Slovenije, Češke i Poljske. Prikaz hrvatske arhitekture točan je i zato što ukazuje na dvije karakteristične pojave u našoj suvremenoj arhitekturi: to su zgrade poticane stanogradnje i vrtići. Program poticane stanogradnje bio je prije svega prigoda mladim autorima u Hrvatskoj da se afirmiraju, pa je dobni prosjek autora prvih većih realizacija gotovo preko noći prešao sa 40-godišnjih autora na 30-godišnjake. Kada su napravile POS u Krapinskim Toplicama, autoricama Ivi Letilović i Morani Vlahović nije bilo niti 30 godina, dok je velika količina natječaja preko Udruženja arhitekata za izgradnju obrazovnih ustanova kao posljedicu imala iznimno kvalitetne projekte dječjih vrtića koje su radili pobjednici na natječajima, dakle kvalitetni arhitekti.
O problemu prikazivanja hrvatske arhitekture Maroje Mrduljaš dodaje: - Phaidonovi urednici su nastojali održati konzistentan kriterij pri odabiru projekata, no u njihovoj selekciji postoje dva problema. Prvi se odnosi na sklonost da u obzir uzimaju projekte samo zbog toga jer se formalno uklapaju u tekuće trendove, a drugi je ograničeni uvid u specifičnosti lokalnih sredina kojima su dali onoliko prostora koliko se to uklapa u jedan globalizirani pogled ‘odozgo’. U konačnici je bilo neizbježno da se gotovo svaka arhitektonska regionalna ili nacionalna scena ili škola može osjećati donekle zakinutom, što svakako vrijedi za Hrvatsku, ali i za Sloveniju i Austriju, koje su nam bliske.
Kao blockbuster
Atlas je reprezentativan u smislu podudarnosti s globalnom predodžbom o arhitektonskoj kvaliteti, kao što je i dovoljno širok i daje naznake raznolikih pristupa arhitekturi. Budući da postoje arhitektonski vodiči pojedinih svjetskih metropola koje pate od bitno tendencioznijih ili površnijih nedostataka nego Atlas arhitekture 21. stoljeća, može se reći da je riječ o izdavačkom projektu koji intrigira količinom prikazanog materijala, a arhitekturu prikazuje u zavodljivom svjetlu raširene i vibrantne kreativne industrije - zaključuje Mrduljaš.
Koliko inače ima smisla ovakvo enciklopedijsko prikazivanje, ponajprije je stvar osobnog ukusa. Iako je nekoliko kritičara otvorilo pitanje o nužnoj površnosti ovakvog načina prikazivanja arhitekture, izvan konteksta, koji nazivaju “sindromomom blockbustera božićne kulture” te “apoteozom globalizacijske arhitekture”, neki od najvećih arhitekata svijeta smatraju ovaj atlas relevantnim. Riječima je to najbolje opisao slavni Amerikanac Steven Holl, rekavši da je posebno uživao čitati o djelima arhitekata koje ne poznaje na mjestima na kojima nije nikada bio, što je i namjera ove vrste prikazivanja arhitekture.
Umjereni senzacionalizam
Inače, zgrada MIT-a u Massacutthesu Stevena Holla ubraja se među građevine ikone koje su uvrštene u ovaj projekt, tu pripadaju i Olimpijsko gnijezdo u Pekingu Herzoga i de Meurona, Novi muzej suvremene umjetnosti u New Yorku biroa SANAA, Knjižnica u Seattleu Rema Koolhaasa, kuće niza poznatih arhitekata smještene uz Kineski zid... Nadalje, zanimljiv je niz kultnih dućana u Japanu, među kojima se ubrajaju TOD-s Toyo Ita, Pradina zgrada Herzoga i de Meurona, dućan Nicolas Mimimoto Shigeru Bana...
No, iako građevine ikone ne izbjegavaju, autori i u tom senzacionalizmu ipak znaju pronaći pravu mjeru pa, primjerice, pokazuju samo dva projekta iz Dubaija - Autodrom i Privatnu kuću, unatoč brojnim narudžbama koje su donedavno, odnosno prije krize dolazile upravo s ove adrese, a teško je pronaći i puno projekata Zahe Hadid, arhitektice koju se, uz Franka Gehrya, najčešće optužuje za senzacionalizam.
Patricia Kiš