PEKING - Čovječanstvo živi iznad mogućnosti koje pruža Zemlja, a nastavi li se trošenje prirodnih resursa sadašnjim tempom, 2050. godine ljudi će trebati barem dva planeta - izjavio je prije nekoliko dana u Pekingu James Leape, generalni direktor Svjetske zaklade za zaštitu prirode (WWF), tijekom predstavljanja WWF-ove publikacije "Izvještaj o živom planetu 2006." (Living Planet Report 2006.").
Najnovije izdanje "Izvještaja o živom planetu", koji WWF objavljuje svake dvije godine, pokazuje da se potrošnja planetarnih resursa svake godine ubrzano povećava tako da sada godišnje potrošimo 25 posto više resursa nego što su Zemljini biološki kapaciteti. Drugim riječima, ljudi za 12 mjeseci potroše resurse za koje Zemlji treba 15 mjeseci da ih proizvede.
"Zemljin regenerativni sustav ne može više izdržati takve zahtjeve. Ljudi pretvaraju resurse u otpad brže nego što priroda može otpad ponovno pretvoriti u resurse", piše, među ostalim, u "Izvještaju o živom planetu".
- Čovječanstvo više ne živi od kamata, nego je počelo trošiti ekološku glavnicu našeg planeta - upozorio je dr. Matis Wackernagel, izvršni direktor Global Footprint Network iz Oaklanda, organizacije koja je pomagala WWF-u u sastavljanju izvještaja.
Biološka raznolikost
WWF-ova publikacija zasniva se na cijelom nizu različitih podataka koji se koriste kako bi se formulirala dva indikatora "Zemljina blagostanja": indeks živoga planeta i ekološki otisak. Indeks živoga planeta služi kao mjera za bioraznolikost, a zasniva se na praćenju više od 3600 populacija unutar 1300 vrsta koje žive na kopnu i moru.
- Broj populacija koje žive na kopnu, u moru i riječnim ekosustavima smanjio se od 1970. godine 30 posto, što je nezapamćeno u povijesti čovječanstva - izjavio je jedan od autora izvještaja, Jonathan Loh iz Zoološkog društva u Londonu.
Naglasio je kako je smanjenje populacija različitih vrsta još izraženije u tropskim krajevima jer je tamo pritisak ljudi na prirodne resurse još dramatičniji. Primjerice, brojnost tropskih populacija smanjila se u prosjeku 55 posto od 1970. do 2003. godine. Dramatično smanjenje tropskih populacija posljedica je krčenja tropskih šuma i pretvaranja tla u obradivu zemlju i pašnjake između 1950. i 1990. godine. U posljednja dva desetljeća, pak, najbrže se krčilo tropske šume u jugoistočnoj Aziji.
Ekološki otisak služi kao mjera za ljudski pritisak na prirodne resurse, a to je površina zemlje potrebna za proizvodnju hrane, energije i drugih dobara, potrebnih da bi se održao sadašnji način života. Istraživanja pokazuju da se ekološki otisak od 1961. do 2003. godine utrostručio.
Primjerice, 1961. godine na Zemlji je živjelo više od tri milijarde ljudi, a globalni ekološki otisak bio je 4,5 milijardi hektara. Godine 2003. na Zemlji je živjelo 6,3 milijarde ljudi, pri čemu je globalni ekološki otisak iznosio 14,1 milijardu hektara. Prema UN-ovim demografskim predviđanjima, do 2050. godine na Zemlji će živjeti devet milijardi ljudi, a nastavi li se sadašnji neodrživi način života, naš planet neće imati dovoljan kapacitet za zadovoljavanje čovjekovih potreba.
Na osnovi dostupnih podataka (najsvježiji se odnose na 2003. godinu), najveći ekološki otisak imaju Ujedinjeni Arapski Emirati (11,9 hektara po stanovniku), a na drugome je mjestu SAD (9,6 hektara po stanovniku). Slijede Finska i Kanada (7,6 hektara po stanovniku), a Hrvatska je na pristojnom 43. mjestu te svojevsrne "liste rasipnosti" ili neodrživog načina života s ekološkim otiskom od 2,9 hektara po stanovniku.
- Kada bi svaki stanovnik svijeta živio kao Amerikanci, trebali bismo imati pet planeta kapaciteta Zemlje da bismo održavali taj način života - upozorio je James Leape u Pekingu, osvrnuvši se i na zemlju domaćina koja posljednjih godina bilježi fantastičan gospodarski rast.
Ekološka rasipnost
S ekološkim otiskom od 1,6 hektara po stanovniku, Kina je svrstana na 69. mjesto i trenutačno spada u red "ekološki umjereno rasipnih zemalja". Ipak, o budućem razvoju Kine, ali i Indije te još nekoliko zemalja koje se ubrzano razvijaju, uvelike ovisi budućnost cijelog čovječanstva.
- Može li Kina skokovito napredovati na rasipnome modelu koji je Zapad apsolvirao ili će definirati novi put razvoja, koji je bolji i za ljude i za planet - upitao je Jonathan Loh.
Zabrinjavajuće zvuči podatak da je najbrže rastuća komponenta unutar ekološkog otiska emisija ugljičnog dioksida u atmosferu kao rezultat korištenja fosilnih goriva. Od 1961. godine udio ugljičnog dioksida u ekološkom otisku porastao je čak devet puta, pa danas čini gotovo polovicu ekološkog otiska.
- Način na koji generiramo i koristimo energiju daje najveći doprinos našem ekološkom otisku - napomenuo je James Leape. Naglasio je također da je došlo vrijeme za vitalne promjene.
- Dobra je vijest da možemo promijeniti sadašnji način života.
Naime, već imamo tehnologije koje mogu ublažiti naš ekološki otisak, uključujući mnoge tehnologije koje mogu znatno smanjiti emisiju ugljičnog dioksida koji dovodi do klimatskih promjena - zaključio je James Leape.
Matis Wackernagel:
Čovječanstvo više ne živi od kamata, nego je počelo trošiti ekološku glavnicu našeg planeta. Ipak, promjenom sadašnjeg načina života možemo poboljšati situaciju
James Leape:
Mi smo u ozbiljnom ekološkom dugu jer konzumiramo resurse brže nego što ih Zemlja uspijeva nadomjestiti. Posljedice toga su predvidive i pogubne za čovječanstvo
Tanja Rudež
Najnovije izdanje "Izvještaja o živom planetu", koji WWF objavljuje svake dvije godine, pokazuje da se potrošnja planetarnih resursa svake godine ubrzano povećava tako da sada godišnje potrošimo 25 posto više resursa nego što su Zemljini biološki kapaciteti. Drugim riječima, ljudi za 12 mjeseci potroše resurse za koje Zemlji treba 15 mjeseci da ih proizvede.
"Zemljin regenerativni sustav ne može više izdržati takve zahtjeve. Ljudi pretvaraju resurse u otpad brže nego što priroda može otpad ponovno pretvoriti u resurse", piše, među ostalim, u "Izvještaju o živom planetu".
- Čovječanstvo više ne živi od kamata, nego je počelo trošiti ekološku glavnicu našeg planeta - upozorio je dr. Matis Wackernagel, izvršni direktor Global Footprint Network iz Oaklanda, organizacije koja je pomagala WWF-u u sastavljanju izvještaja.
Biološka raznolikost
WWF-ova publikacija zasniva se na cijelom nizu različitih podataka koji se koriste kako bi se formulirala dva indikatora "Zemljina blagostanja": indeks živoga planeta i ekološki otisak. Indeks živoga planeta služi kao mjera za bioraznolikost, a zasniva se na praćenju više od 3600 populacija unutar 1300 vrsta koje žive na kopnu i moru.
- Broj populacija koje žive na kopnu, u moru i riječnim ekosustavima smanjio se od 1970. godine 30 posto, što je nezapamćeno u povijesti čovječanstva - izjavio je jedan od autora izvještaja, Jonathan Loh iz Zoološkog društva u Londonu.
Naglasio je kako je smanjenje populacija različitih vrsta još izraženije u tropskim krajevima jer je tamo pritisak ljudi na prirodne resurse još dramatičniji. Primjerice, brojnost tropskih populacija smanjila se u prosjeku 55 posto od 1970. do 2003. godine. Dramatično smanjenje tropskih populacija posljedica je krčenja tropskih šuma i pretvaranja tla u obradivu zemlju i pašnjake između 1950. i 1990. godine. U posljednja dva desetljeća, pak, najbrže se krčilo tropske šume u jugoistočnoj Aziji.
Ekološki otisak služi kao mjera za ljudski pritisak na prirodne resurse, a to je površina zemlje potrebna za proizvodnju hrane, energije i drugih dobara, potrebnih da bi se održao sadašnji način života. Istraživanja pokazuju da se ekološki otisak od 1961. do 2003. godine utrostručio.
Primjerice, 1961. godine na Zemlji je živjelo više od tri milijarde ljudi, a globalni ekološki otisak bio je 4,5 milijardi hektara. Godine 2003. na Zemlji je živjelo 6,3 milijarde ljudi, pri čemu je globalni ekološki otisak iznosio 14,1 milijardu hektara. Prema UN-ovim demografskim predviđanjima, do 2050. godine na Zemlji će živjeti devet milijardi ljudi, a nastavi li se sadašnji neodrživi način života, naš planet neće imati dovoljan kapacitet za zadovoljavanje čovjekovih potreba.
Na osnovi dostupnih podataka (najsvježiji se odnose na 2003. godinu), najveći ekološki otisak imaju Ujedinjeni Arapski Emirati (11,9 hektara po stanovniku), a na drugome je mjestu SAD (9,6 hektara po stanovniku). Slijede Finska i Kanada (7,6 hektara po stanovniku), a Hrvatska je na pristojnom 43. mjestu te svojevsrne "liste rasipnosti" ili neodrživog načina života s ekološkim otiskom od 2,9 hektara po stanovniku.
- Kada bi svaki stanovnik svijeta živio kao Amerikanci, trebali bismo imati pet planeta kapaciteta Zemlje da bismo održavali taj način života - upozorio je James Leape u Pekingu, osvrnuvši se i na zemlju domaćina koja posljednjih godina bilježi fantastičan gospodarski rast.
Ekološka rasipnost
S ekološkim otiskom od 1,6 hektara po stanovniku, Kina je svrstana na 69. mjesto i trenutačno spada u red "ekološki umjereno rasipnih zemalja". Ipak, o budućem razvoju Kine, ali i Indije te još nekoliko zemalja koje se ubrzano razvijaju, uvelike ovisi budućnost cijelog čovječanstva.
- Može li Kina skokovito napredovati na rasipnome modelu koji je Zapad apsolvirao ili će definirati novi put razvoja, koji je bolji i za ljude i za planet - upitao je Jonathan Loh.
Zabrinjavajuće zvuči podatak da je najbrže rastuća komponenta unutar ekološkog otiska emisija ugljičnog dioksida u atmosferu kao rezultat korištenja fosilnih goriva. Od 1961. godine udio ugljičnog dioksida u ekološkom otisku porastao je čak devet puta, pa danas čini gotovo polovicu ekološkog otiska.
- Način na koji generiramo i koristimo energiju daje najveći doprinos našem ekološkom otisku - napomenuo je James Leape. Naglasio je također da je došlo vrijeme za vitalne promjene.
- Dobra je vijest da možemo promijeniti sadašnji način života.
Naime, već imamo tehnologije koje mogu ublažiti naš ekološki otisak, uključujući mnoge tehnologije koje mogu znatno smanjiti emisiju ugljičnog dioksida koji dovodi do klimatskih promjena - zaključio je James Leape.
Matis Wackernagel:
Čovječanstvo više ne živi od kamata, nego je počelo trošiti ekološku glavnicu našeg planeta. Ipak, promjenom sadašnjeg načina života možemo poboljšati situaciju
James Leape:
Mi smo u ozbiljnom ekološkom dugu jer konzumiramo resurse brže nego što ih Zemlja uspijeva nadomjestiti. Posljedice toga su predvidive i pogubne za čovječanstvo
|
|
Tanja Rudež