Ako ste do do sada bili zabrinuti zbog ovisnosti vašeg djeteta o slatkišima, čipsu ili Coca-coli, pripremite se na još jedan udarac. Posljednjih nekoliko godina raste o ovisnost o televiziji, računalu, računalnim igricama i internetu i, zanimljivo, ide baš u paketu s ovisnosti o grickalicama.
Tipičan je primjer dvanaesetogodišnjak koji dva-tri sata provodi u sobi na kompjutoru, gricka čips, jede čokoladu i pije colu, onda se premjesti u dnevni boravak i još dva sata gleda televiziju ili filmove na DVD-u, a vi mu nosite sendviče i sok, nakon čeka odlazi na spavanje pa još pola sata piše SMS poruke i u usta trpa gumene bombone.
U paketu s lošom hranom
Bi li dijete u pet sati sve to moglo strpati u sebe da trči po nasipu, vozi bicikl, igra nogomet ili se s vršnjacima naganja po parku? Ali, hrana ovdje nije glavni problem. Ona je samo popratna pojava petosatnog sjedenja i buljenja u kompjutor i TV. To jednostavno ide jedno s drugim. Većina je to iskusila, zar ne? No, ovakav način života svome djetetu ne smijete dopustiti! S time se jednoglasno slažu liječnici, psiholozi i psihijatri. Dr. sc. Enes Kušmić iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mlade u Zagrebu opisao je što se može dogodoti ako stvar izmakne kontroli.
- Kao voditelj dnevne bolnice, od ovisnosti o mašinama, kako to ja zovem, u posljednjih šest godina svake godine liječim 12 do 14 slučajeva, u predadolescenciji, od 10 do 14 godina, i većina ovisnika su dečki.
K nama ih roditelji dovedu kada je situacija ozbiljna i kad izbije incident. Djeca izrazitim bijesom reagiraju kada im roditelji, nakon upornog traženja da ugase kompjutor, to sami naprave ili ga odnesu iz sobe. U nastupu bijesa dijete razbija kompjutor, televizor ili mobitel i doslovno može demolirati stan. Kako bi se osvetilo roditeljima što mu oduzimaju tu mašinu, dijete se može i samoozlijediti nekim oštrim predmetom. I tada dolaze u našu Hitnu službu - priča dječji i adolescentski psihijatar.
Pred računalo na jedan sat
Zašto do toga dolazi, koji su simptomi te kako je moguće da roditelji ne primjećuju da dijete više vremena provodi u virtualnom nego u stvarnom svijetu?
- Djeca u kliniku dolaze zbog poremećaja u ponašanju i slabog školskog uspjeha. To je simptom ovisnosti jer djeca cijelu noć igraju igrice, ne mogu se probuditi za školu, dekoncentrirana su, markiraju i izbjegavaju školu. Ako, osim ovoga, dijete ignorira što ga opominjete da se nakon 4-5 sati skine s kompjutera, treba posumnjati na ovisnost. Uzroke treba tražiti u obiteljskoj situaciji. Roditelji, naime, rade sve više, rijetko su kod kuće, a kada dođu, umorni su i neraspoloženi za komunikaciju s djecom.
Čini im se najjednostavnije kupiti djetetu računalo, TV, mobitel, ne shvaćajući da mu treba ljubavi i pažnje. Kupuju privid obiteljskog mira. Posebno su opasne agresivne igrice u kojima krv curi na sve strane, a za hladnokrvna ubojstva prelazi se na viši nivo, jer mali igrači više ne razlikuju stvarni i virtualni svijet i pravila iz igrica prenose u život - objašnjava dr. Kušmić i dodaje da liječenje od ovisnosti traje od šest mjeseci do tri godine.
Taj psihijatar ističe da nije protiv kompjutora, ali upozorava da njegovu upotrebu treba ograničiti na sat vremena dnevno. Naveo je tri postulata za roditelje: strpljenje i vrijeme za dijete, ograničiti vrijeme za kompjuterom i ispred TV-a i obavezno znati što dijete gleda i kakve igrice igra.
Vremena je sve manje
Nije lako držati se ovih, naoko jednostavnih savjeta jer se djecom treba baviti, vremena je sve manje, ona su sve zahtjevnija... Pokušat ćemo navesti niz prijedloga kako dijete otrgnuti od višesatnog gledanja TV-a ili igranja na kompjutoru. U obzir ćemo uzeti činjenicu da rijetki roditelji dolaze kući prije 16.30 sati, dakle nakon brzinskog ručka preostaju dva i pol sata do pripreme i prihvatljivog odlaska na spavanje.
Stare, dobre društvene igre
Bitno je da ste djecom i samo s djecom, jer oni vide i zanju kada im se ne posvećujete. Ako je lijepo vrijeme, cijela obitelj može se provozati biciklima, rolama ili umjesto već dosadnog igranja u parku, svi zajedno odigrajte partiju skrivača, graničara, badmintona... Prošetajte, igrajte se igara riječima, nekad popularnog “kalodonta”, pogađajte zamišljene riječi i predmete. Tko pobijedi, može birati što ćete pripremiti za večeru. Ugasite TV, kompjutor i mobitel, igrajte dobre stare društvene igre. Možete čitati, slušati glazbu i plesati, slušati priče na CD-u pa zajedno glumiti i, naravno, zajednički pogledati zanimljiv crtić ili film, prepričati ga. Vikendi, pak, mogu biti vrijeme za piknik u prirodi, odlazak vlakom u susjedno mjesto, spavanje u planinarskom domu, šetnja po brdima, dvorcima, seoskim imanjima...
Roditeljska pravila za TV i kompjutor:
1. Preuzmite odgovornost i donesite pravila kada se, koliko i što gleda
2. Ne stavljajte televizor u dječju sobu
3. Gledajte televiziju s djetetom
4. Ugasite TV kad ga nitko ne gleda
5. Izbjegavajte koristiti TV i kompjutor kao dadilju
6. Potrudite se i sami što manje gledati TV
7. Razmišljajte o televiziji kao o povlastici (kao što ne treba pretjerivati sa šećerom i mastima)
Poražavajući podaci
- dijete gleda televiziju 3 sata dnevno, a s roditeljima razgovara 38,5 minuta
- u 64 posto kućanstava televizor je uključen tijekom obroka
- u 45 posto kućanstava uključen je cijeli dan, čak i kada ga nitko ne gleda
- 71 posto djece ima televizor u svojoj sobi
- 50 posto djece ima konzole za igrice
- 28 posto roditelja postavlja pravila za gledanje televizije
- 30 posto postavlja ograničenja za igranje videoigrica
- 36 posto ograničava djeci vrijeme provedeno za računalom
Alana Vrvišćar - od mame je naučila da se na računalu ne ‘visi’ satima: Ima laptop od šeste godine, ali najviše voli društvene igre
Osmogodišnja Alana Vrvišćar obožava slušati priče, bajke, igrati razne društvene igre, crtati, a od kada ide u školu svaku večer uspavljuje se čitanjem knjiga. Iako joj je mama Ivana već sa šest godina kupila laptop, on djevojčici do sada nije postao glavni interes i na njemu, kada ide u školu, provede svega sat-dva tjedno.
- Alana se odmalena dugo sama znala igrati i zabavljati. Rano je pokazala interes za slikovnice, naučila je lijepo crtati i naravno gledala je crtiće.
Budući da smo dosta u autu, stalno je slušala CD-e s raznim dječjim pjesmama, a kada joj je to malo dosadilo kupila sam joj laptop da na njemu gleda crtiće.
Sada sama zna staviti DVD i naći crtić, ali sve je to u granicama, jer joj ja svojim primjerom pokazujem da se kompjutor koristi samo kada trebaš nešto obaviti, a ne da na njemu “visimo” satima. Kompjutor se gasi i igramo se.
Alana obožava društvene igre i satima znamo igrati sve moguće, od raznih igara s kartama, pictionary, memory, twister.
To joj je definitivno draže od kompjutera - kaže Alanina mama Ivana Vrvišćar.