.jpg)
Kako bi automobil imao što bolja vozna svojstva, od velike je važnosti pravilan raspored mase, odnosno podjednako opterećenje po osovinama, pa se sve češće u prtljažnik ugrađuje i akumulator. Akumulator je naime, vrlo težak - najmanje deset, a u pravilu oko 15 kilograma! Stoga je bitno da tako težak element u vozilu bude postavljen što bliže osovini i što niže, da što manje utječe na vozne osobine, no oba ta zahtjeva u skučenom motornom prostoru vrlo je teško izvesti. Posebno ako se želi da akomulator pritom bude i lako dostupan za zamjenu ili provjeru.
Uz to kod automobila sa stražnjim pogonom dodatna težina na stražnjoj osovini može poboljšati i prianjanje stražnjih kotača, a baš se položajem akumulatora može lako izbalansirati i težina diferencijala i ispušnog sustava... Sljedeći razlog za premještanje akumulatora u prtljažnik je i to da je on u motornom prostoru izložen vrlo visokim temperaturama koje razvija sam motor, a to mu šteti i smanjuje kapacitet. Stoga danas sve veći broj proizvođača, naročito kod automobila sa stražnjim pogonom poput, primjerice, BMW-a, Mazde u MX-5 ili Alfe Romea u novoj Giuliji, akumulatore ugrađuje u prtljažnik. A zajedno s njima onda tamo završi i dosta elektronike.
Što nas dovodi do problema vode ili vlage u prtljažniku. Naime, vlaga u prtljažniku nije nešto neuobičajeno - iskusni su majstori oduvijek savjetovali da se prilikom pregleda rabljenog vozila podigne tepih i provjeri je li dno prtljažnika vlažno te ima li korozije. Prtljažnik je, naime, zatvorena posuda poput kade, a voda u njega može dospjeti s više strana - kroz lošu brtvu poklopca prtljažnika, brtve stražnjih svjetala, sama svjetla, pa čak i loše zabrtvljeno stražnje staklo. Problem je što se tamo i skuplja, kao u kakvom bazenu.
– Voda uvijek pronađe put, kaže Robert Kurpes iz autolakirerske radionice Zagi, dok nam na jednom BMW-u pokazuje pukotinu na stražnjem svjetlu kroz koju je voda curila u prtljažnik i dodaje: – Naročito ako je auto, poput ovog, često bio na pranju, jer kad se auto ispire mlazom vode pod visokim tlakom voda ulazi u njega i kroz najmanje pukotine. Problem je što voda kad uđe u prtljažnik nema iz njega kamo, pa će je se, čak i kad je propuštanje minimalno, s vremenom skupiti sve više i više. A skuplja se naravno, tamo gdje ju je najteže primijetiti, na dnu prtljažnika. Tako da auto možete voziti mjesecima i pritom biti posve nesvjesni da je u vašem prtljažniku sve više vode.
A čak i ako s vremena na vrijeme otvorite prtljažnik, teško ćete ju zamijetiti. A ona ispod tapecirunga napada kablove, žice i, što je najgore, vrlo osjetljivu i preciznu elektroniku, što može dovesti do njenog neispravnog rada, krivih očitanja, loše provodljivosti i korozije, pa i kratkog spoja. Auto tako može završiti sa skupim kvarom elektronike, kojem je pravi problem koji ga je izazvao zapravo limarski! Da se to izbjegne pri limarskom popravku najvažnije je otkriti odakle voda cura i na koji način prodire u prtljažnik te temeljito sanirati oštećenja, a pri tom vlasnik auta ne bi trebao nikad zanemariti ni ona najmanja, naoko nevažna oštećenja na stražnjem dijelu auta...
Ukratko Voda može naći svoj put u unutrašnjost čak i kroz naizgled bezazlenu pukotinu na stražnjem svjetlu, naročito ako se automobil često pere vodom pod visokim tlakom Da bi se ustanovilo od kuda voda dolazi, često je potrebno demontirati čitav prtljažni prostor. Srećom, u slučaju našeg BMW-a, najviše se vode, prava mala lokvica, skupilo u plastičnoj posudi u prtljažniku koja služi za odlaganje trokuta i sličnih sitnica. Odstranivši tapecirung prtljažnika majstori su otkrili da je zapravo vlažno čitavo dno prtljažnika te da vlaga natapa žice, konektore i - što je najgore - osjetljivu elektroniku... |