Rajčica iz Turske, Španjolske, Nizozemske, Makedonije i Poljske. Paprika iz Srbije i BiH. Mladi kupus iz Makedonije i Albanije. Mladi krumpir iz Egipta, Cipra i Tunisa. Patlidžani iz Italije i Nizozemske. Lubenice iz Grčke, dinja iz Italije...
Ovo je popis povrća i voća koje, kao i na svakom početku ljeta, ovih dana preplavljuje naše tržnice i trgovačke centre uoči berbe domaćeg voća i povrća.
Borba s državom
Kao i donedavno na primjeru jagoda, kada su potrošači bili tjednima zasićeni uvoznim proizvodima po nižim cijenama, potrošači sada ostaju šokirani domaćim koji imaju veću cijenu. A domaće proizvođače još više uništava niža cijena koju im trgovci diktiraju pod tom uvoznom konkurencijom. Taj već toliko viđeni apsurdni zatvoreni krug u kojem se domaći proizvođači žale na nelojalnu konkurenciju uvoza iz europskih zemalja završi svake godine bankrotom nekoliko tisuća OPG-ova koji se bave proizvodnjom hrane. O nemoći domaće proizvodnje voća i povrća najbolje svjedoče pokazatelji Ministarstva poljoprivrede o uvozu i izvozu. Voća smo uvezli u vrijednosti 194 milijuna eura, a izvezli za 31 milijun, dok povrća uvozimo za 111 milijuna, a izvozimo tek za 17.
Zašto je tako?
Hrvoje Gregurić, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara, kaže da proizvođači povrća nemaju problema s proizvodnjom, nego se nemaju snage boriti s državom koja ne štiti male proizvođače nego uvoznike.
- Hrvatski poljoprivrednici propadaju zbog nelojalne konkurencije, zbog uvoza robe u najmanju ruku sumnjive kvalitete. Hrvatski građani osuđeni su na kupnju takve robe jer je državi, očito, primarni cilj uvoz, a ne domaća proizvodnja. U trenutku dok proizvodimo dovoljne količine paprike, rajčice, krastavaca, lubenica, dinja, krumpira, veletrgovci uvoze povrće iz trećih zemalja koji ima jedan jedini cilj, a to je srušiti cijenu domaćeg proizvoda - kaže Gregurić.
Nedostatak potpora
Dodaje kako se nada da će se prijedlogom Zakona o poštenoj poljoprivrednoj praksi stvari konačno mijenjati i da će trgovački lanci prestati “guliti” proizvođače maržama koje su ponekad i 100 posto veće od nabavne cijene.
- Volio bih znati zašto se dopušta uvoz paprike iz Srbije, kupusa, rajčice i lubenica iz Makedonije i Albanije, krumpira iz Egipta, Cipra i Tunisa dok proizvodimo dovoljno za naše potrebe? Kome je u interesu poticati poljoprivredu u tim državama? Hrvatskoj su hitno potrebne reforme ne samo u poljoprivredi, nego i u poreznoj politici jer proizvođači ne mogu konkurirati zemljama članicama Europske unije, kao i onim državama koje nisu članice EU, a imaju PDV na hranu 4-13 posto - zaključio je.
Bandićeve povoljnosti
I u dolini Neretve razmišljaju slično. Nerealni tečaj kune, smanjenje poreznih davanja i nedostatak državnih potpora neki su od glavnih razloga problema proizvođača.
Strahimir Filipović, vlasnik tvrtke Mandarinko iz Opuzena, kaže nam da se i on kao veći proizvođač rajčice danas mora prilagoditi tržišnim uvjetima.
- Patlidžana još nema iz domaće proizvodnje, a njih i inače zbog slabog interesa proizvodimo samo pet posto potreba. Domaćoj rajčici i onoj iz uvoza sada je izjednačena cijena i mi se bez obzira na naše troškove moramo takvim uvjetima prilagoditi ili... Drugi nam je izlaz baciti urod u Neretvu - kaže Filipović koji ima hidroponski uzgoj rajčice.
Voćarima iz doline Neretve godinama je kamen smutnje nemogućnost da u Zagrebu koriste povoljnosti koje je gradonačelnik Milan Bandić dao proizvođačima iz Zagrebačke županije.
Primjer maraske
- Pisali smo dopise i tražili da nam se omogući prodaja u vrijeme kada to nikome ne smeta i kada u Zagrebu nema tih domaćih proizvoda, ali nitko nije uslišio naše zahtjeve. Lubenice su sljedeća dva tjedna najukusnije i ne vidim nikakvog razloga zašto ih naši proizvođači ne bi prodavali na štandovima u našoj metropoli - predlaže Strahimir Filipović.
Najžalosniji primjer neorganiziranosti domaće proizvodnje voća upravo se događa u Škabrnji, gdje su otkupljivači višnje maraske (Maraska i Dona) uoči berbe obavijestili proizvođače da i ove godine neće otkupljivati njihove višnje. Maraska ne otkupljuje, Done više nema, a proizvođači su prisiljeni po niskim cijenama prodati višnju za tvornicu u Austriju. Načelnik Škabrnje Nediljko Bubnjar kaže kako su se jučer uspjeli dogovoriti da se maraska ipak obere iako nemaju kvalitetan transport do kupca. A cijena? Budimo sretni da prodamo inače će propasti.