Je li privatizacija državnih poduzeća nužan uvjet njihovog uspješnog poslovanja u Hrvatskoj, pitaju se Velimir Šonje i Siniša Petrović - jedan ekonomist, drugi pravnik – u analizi koji su objavili u najnovijem broju časopisa Privredna kretanja i ekonomska politika (izdavač Ekonomski institut Zagreb).
Odgovor koji nude: za većinu da, ali depolitizacija i profesionalizacija upravljanja su apsolutno nužni za sve, i to odmah. Dali su i preporuke za reformu DUUDI-ja (Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom) jer smatraju da država napokon treba početi bolje gospodariti svojim vlasništvom, te su pobrojali što sve treba učiniti da se profesionalno upravlja objedinjenim portfeljem dionica i udjela.
Zašto je to iznimno bitno? Iako se u Hrvatskoj stalno govori o privatizaciji, a neki trube i o 'rasprodaji obiteljskog srebra', sektor hrvatskih državnih poduzeća i dalje je nerazmjerno velik u odnosu na usporedive zemlje, da o slučajevima korupcije i nepotizma ne govorimo.
Također, autori naglašavaju: „To je osobito važno jer se država u ulozi vlasnika pojavljuje 'u ime i za račun' građana. Stoga način upravljanja i raspolaganja imovinom države predstavlja važno političko pitanje, a javnost je po prirodi stvari zainteresirana za to da se imovina koristi racionalno, transparentno i za ostvarivanje javnih, a ne privatnih i partikularnih interesa.“
Siniša Petrović, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Preporuke kako to učiniti pobrojali su u 10 točaka, a mi ih donosimo u skraćenom obliku:
1. Jasno artikulirati javni interes: Mora biti razvidno kako, i prema kojim kriterijima, vladini strateški ciljevi utječu na sustav državnih poduzeća. Javni interes je jedini kriterij za odstupanje od načina upravljanja, nadzora i vrednovanja rezultata koji je uobičajen u drugim trgovačkim društvima.
2. DUUDI mora testirati može li se javni interes bolje ostvariti kroz regulaciju ili kroz državno vlasništvo nad poduzećem. Ovo znači da će se status poduzeća od strateškog i posebnog državnog interesa temeljito revidirati prema transparentnim kriterijima, bez obzira na to ima li država u njima većinski ili manjinski vlasnički udjel. Više neće biti moguće da neko poduzeće zasluži poseban ili strateški status samo zato što je nekada imalo dominantan položaj na tržištu ili bilo važno za neku vladinu aktivnost.
3. Profesionalno upravljanje objedinjenim portfeljem dionica i udjela: u mandatu i organizaciji DUUDI-ja mora biti jasno da postoji organizacijska cjelina ili fond (i unutar toga nezavisni profesionalci) koji u zadanim zakonskim okvirima upravljaju portfeljem udjela i dionica, te čine to kao što je uobičajeno u holding kompanijama ili fondovima koji drže udjele u trgovačkim društvima. U tom kontekstu, privatizacija tj. prodaja, jedna je od opcija razboritog upravljanja portfeljem. O tome se donosi isključivo profesionalna odluka kada je riječ o poduzećima koja nakon revizije neće imati strateški ili poseban status. Odluka o prodaji – trenutku i metodi prodaje – tako neće biti rukovođena proračunskim ciljevima nego ciljem maksimiziranja vrijednosti nacionalnog kapitala. Adekvatno nagrađivanje profesionalaca u ovom odjelu osigurat će primjenu najbolje i najtransparentnije privatizacijske prakse. Ovo zahtijeva potpunu isključenost organizacije iz sustava državne uprave te objedinjavanje portfelja DUUDI-ja i CERP-a u jednom portfelju pod jedinstvenom upravom.
4. Briga za ravnopravno tržišno natjecanje: portfeljem državnih poduzeća treba upravljati tako da se stalno analiziraju učinci na ravnopravno tržišno natjecanje i korigiraju distorzije i ugroze konkurencije koje nemaju opravdanje u javnom interesu.
5. Upravljanje na temelju mjerljivih kriterija: DUUDI će provesti dubinsku analizu poslovanja svih državnih poduzeća koristeći pri tome metodu usporedbe sa srodnim poduzećima i standarde industrije. Otud će proizaći kriteriji (benchmarking) dobrog poslovanja za čiju će provedbu biti zadužene uprave, a za kontrolu nadzorni odbori i skupštine državnih poduzeća.
6. Politika plaća i nagrađivanje prema mjerljivim kriterijima: sustavi nagrađivanja zasnovat će se na jasnim, mjerljivim kriterijima određenima pod točkom (4). U poduzećima koja nakon revizije više neće imati status poduzeća od strateškog i posebnog interesa, politika plaća će biti u isključivoj nadležnosti vlasnika – DUUDI-ja. Određena ograničenja mogu se zadržati u poduzećima koja nakon revizije ostanu u statusu poduzeća od strateškog i posebnog interesa, no i ta ograničenja treba relaksirati kako bi se i u ta poduzeća privukli kvalitetni menadžeri, a ne politički kadrovi.
7. Isključivanje politike iz tekućih poslovnih odluka: Vladu i resorna ministarstva potpuno isključiti od mogućnosti utjecaja na tekuće poslovanje. Sektor će stvoriti jedinstvenu bazu potencijalnih članova nadzornih odbora, uprava i izvršnih direktora tako što će proširiti moguće načine predodabira kandidata (javni natječaji, specijalizirane agencije, preporuke, samoinicijativno javljanje kandidata) i pooštriti selekcijske kriterije kako bi se primijenili filtri koji su uobičajeni u velikim i uspješnim modernim korporacijama.
8. DUUDI može poduzećima ponuditi i druge oblike operativne potpore kao što su edukacijski programi za menadžere, uvid u moderna poslovna i IT rješenja, projekte i prakse restrukturiranja kako bi ubrzao prilagodbu i poslovnu modernizaciju sustava državnih poduzeća.
9. Postupak odabira članova nadzornih odbora i uprava mora postati otvoren prema javnosti, ali treba izbjeći da javnost odnosno mediji budu ti koji pritiskom zapravo biraju ključne osobe. Ukratko, postupak izbora i opoziva treba što više uskladiti ili izjednačiti s postupkom koji se inače primjenjuje u privatnim poduzećima, uz veću razvidnost kriterija izbora. Osim uvida u kriterije imenovanja, javnosti treba ponuditi i puno detaljnije te frekventnije financijske i poslovne izvještaje, minimalno prema standardu koji se primjenjuje na javne kompanije čije su dionice uvrštene na burzi.
10. Financijska, personalna i operativna nezavisnost DUUDI-ja. Neće se financirati iz proračuna nego iz ostvarene dobiti pri upravljanju portfeljem.