ANALIZA ODLUKE EK

PORUKA IRSKOG EKONOMISTA Irska ne treba slušati EU, nego postati ono što je nekad bio Dubrovnik

Da nije bilo ulaganja multinacionalnih kompanija, Irska bi danas bila „Albanija s brutalnim vremenom“
David McWilliams, irski ekonomist, snimljen na predavanju za vrijeme Bug Future Showa u Zagrebu prošle godine, gdje je govorio o irskom high-tech gospodarskom modelu
 Srđan Vrančić / CROPIX

Kako god završio spor s Europskom komisijom zbog poreznih povlastica danih Appleu, Irska je na dobitku, smatra ugledni irski ekonomist i publicist David McWilliams u tekstu koji je u srijedu objavio u Irish Independent, gdje snažno kritizira odluku EK i opisuje takvo ponašanje osvetoljubivim.

Irska se žalila na odluku EK po kojoj od Applea mora naplatiti 13 milijardi eura, ali ako tu žalbu izgubi, veli McWilliams, u proračun će joj se sliti tih 13 milijardi eura ili 2600 eura po stanovniku. „To je dovoljno da obriše naš proračunski deficit i u idućih nekoliko godina, trošimo na što želimo ili koristimo novac na druge načine“, kaže.

Također, smatra, korporativna će ih Amerika vidjeti kao jedine prijatelje u Europi unatoč svemu tome. Mogu postati tzv. atlantska Irska, važan dio globalnog lanca nabave.

Ako pak uspiju sa svojom žalbom, izgubit će tih 13 milijardi eura ali će imati enormni kredit kod multinacionalki i američke vlade. „Imamo priliku resetirati odnose između Irske, nacionalne države, i tih korporacija koje će nas učiniti bogatima“, piše.

„Mi smo na pola puta između Amerike i Europe i trebamo staviti nogu u oba kampa. Zaista je stvar tako jednostavna. Mali irski biznisi mogu biti servis za te američke kompanije, stvarajući odnos simbioze. To je plan igre. Povijesno postoji presedan za to, srednjovjekovni jadranski gradovi-države poput Venecije ili Dubrovnika ili hanzeatski gradovi koji su živjeli od slobodne trgovine na Baltiku“, McWilliams, koji naglašava da bi Irska, da nije bilo ulaganja multinacionalnih kompanija, danas bila „Albanija s brutalnim vremenom“.

Naime, multinacionalke su transformirale kapitalnu osnovu zemlje, podigle razinu radne snage i karijera koje se u Irskoj mogu realizirati i uvukle zemlju u globalnu ekonomije „na načine koje je nemoguće kvantificirati“.

Ukratko, tvrdi, te su kompanije a ne EU ključ modernosti irske ekonomije. „Budućnost je pametni telefon, tehnologija i pogled na svijet kakav ima Silicijska dolina“, poručuje taj irski ekonomist, koji smatra da Irska zajedno s multinacionalkama može za svoje ljude osigurati pravo bogatstvo.

Priznaje da ono što se u Irsku uplaćuje kroz poreze skromno u odnosu na ono što dioničari tih kompanija ubiru kroz dividende i veće cijene dionica.

I tu je McWilliams došao do inovativnog, upravo fantastičnog rješenja za odnos s multinacionalkama: da Irska kao zemlja domaćin postane dioničar tih kompanija te zahvaljujući tome stvori državni fond, povezan s izvedbom najboljih kompanija na svijetu, od Applea i Googlea, preko Facebooka i Pfizera, do Intela, IBM-a ili Microsofta. To bi osiguralo budućnost generacijama.

„U 2012. su američke multinacionalke u Irskoj imale dobit od 100 milijardi dolara, a na to su trebale platiti 12,5% poreza, ili 12,5 milijardi dolara. Zapravo su platile 4 milijarde dolara. Zašto ih se ne bi ohrabrilo da razliku plate u dionicama? Dionice su trajna imovina, dok su porezi prolazni dohodak“, zaključuje McWilliams.

Znanstvena fantastika? Možda. Možda i ne. Jer, kako kaže taj irski ekonomist, multinacionalne kompanije već daju opcije na dionice svojim zaposlenicima, zašto ne bi i zemlji domaćinu?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. travanj 2024 01:08