Tvrtka bez menadžmenta najnoviji je poslovno-tehnološki hit. Naziva se DAO - skraćeno od decentralizirana autonomna organizacija - a u svibnju je crowdfundingom prikupila 120 milijuna dolara u virtualnoj valuti nazvanoj eth, koja je nasljednica bitcoina. Izvori se ne slažu je li riječ o najvećoj ili drugoj najvećoj crowdfunding kampanji u povijesti. Zapravo je riječ o investicijskom fondu, to jest onome što se kod nas naziva društvom za upravljanje fondovima (ulaganjem), no to društvo nema zaposlenih, nema menadžmenta, potpuno je automatizirano.
Tvrtku je osnovao Nijemac Christoph Jentzsch, a iza softvera koji "upravlja" poslovnim procesima njegov je brat Simon Jentzsch. Oduševljeni autori stranice Techcrunch vijest o da se DAO pokrenuo naslovili su igrom riječi u kojoj su iskoristili drevni kineski filozofski pojam tao, koji znači put, stazu, načelo. Tao se ponekad izgovara i dao. U svakom slučaju, tehnološki optimisti početak rada tvrtke DAO predstavljaju kao revoluciju u poslovanju, zato što smatraju da ona otvara put demokratizaciji biznisa. Po mojem sudu, prilično su naivni, no nije u redu razbijati iluzije i ne slaviti dok malo kome može štetiti.
Tvrtkom će putem softvera upravljati svi njezini vlasnici, a ne menadžeri, direktori, uprave i NO-i. To je, dakle, neko samoupravljanje vlasnika, razmjerno ulogu. Omogućuje to blockchain tehnologija koju je lansirao upravo bitcoin. U prvoj takvoj tvrtki bez direktora (i zaposlenih) nijedan ulagač nema više od 4 posto vlasništva. Blockchain tehnologija omogućava da se bilo koja odluka provede istog časa ako je potvrdi 51 posto uključenih u lanac. Zaobilazi se mogućnost zloupotrebe manjine nad većinom.
Osobito se sprečava manipuliranje informacijama kojima se on obilato koristio pa je problem asimetrije informacija između nadređenog i podređenog bio predmet beskrajnih matematičkih mozganja ekonomista. Očekuje se da će sve to riješiti ono što se u blockchain tehnologiji naziva smart contract, odnosno pametni ugovor.
Ali, nije DAO samo tvrtka bez direktora i zaposlenih, to je tvrtka bez adrese, bez grada i bez države. To je, dakle, softver. Ulagači u DAO za virtualni novac koji su u njega uložili dobili su glasačka prava (token). Po svemu, ističe Financial Times, ta glasačka prava stečena na osnovi ulaganja nalik su dioničkim pravima, a tokeni dionicama, ali osnivači DAO-a eksplicite ističu da to nisu dionice, a ulagači nisu dioničari. Razlog je, prema svemu sudeći, prozaičan. Dioničari imaju neka zakonom definirana prava, a ovdje se radi o kupoprodajnom ugovoru.
Uloženi novac plasirat će se dalje zajedničkim odlučivanjem svih ulagača. DAO ima procedure putem koje se njemu podnose projekti u koje potencijalno može ulagati. Vijesti se razlikuju postoji li i mogućnost ulaganja na otvorenom tržištu. Ako toga još i nema jer je DAO tek započeo, ne postoji prepreka da se razvije i taj dio poslovanja.
Tehnološki optimisti ideju decentralizirane autonomne organizacije vide kao revoluciju u poslovanju. No, tu je još brdo pitanja: što kad izbije spor između druge ugovorne strane koju je DAO financirao i same tvrtke. Financial Times podsjeća na sličan eksperiment, koji se naziva BitShares i susreće se s nizom teškoća. Glavna je nevolja što postoji nešto što se zove free riders problem. Naime, ljudi očekuju da netko za njih odradi odluke, da se oni samo šlepaju. Kako su ulagači u DAO ujedno i vlasnici 14 posto fonda virtualne valute ethereum (nasljednik bitcoina) to njihovi postupci mogu utjecati na tečaj etha pa udar može biti višestruk.