U jeku krize regionalnog diva prehrambene industrije razgovaramo s Borisom Teškim, vlasnikom tvrtke Instar, poslovnim savjetnikom i stručnjakom za prehrambeni sektorom, o potencijalnim rješenjima i budućem poslovanju Agrokora.
Što je, prema vašem mišljenju, za Agrokor izlaz iz trenutačne situacije?
- Agrokor se mora i može spasiti kao sustav. Na kraju krajeva, i kreditori i rejting agencije pokazuju da je to samo trenutačno stanje i da su stvorene nepotrebno prevelike tenzije u javnosti iako to, naravno, ne umanjuje težinu problema.
Menadžment kompanije ovih je dana objavio da s ključnim investitorima radi na repozicioniranju sustava i poslovnom modelu. Kako bi se sustav trebao repozicionirati?
- Radi se na pronalaženju izlaza iz trenutačne situacije i jasno je da se to čini sa Sberbankom kao najvećim pojedinačnim kreditorom. To je i logično. Vjerojatno idu u smjeru financijskog restrukturiranja, što je prioritet u ovom trenutku, i pronalasku modela po kojem bi koncern u budućnosti mogao funkcionirati.
Koji bi to i kakav trebao biti model poslovanja u budućnosti?
- To je na njima da odluče. U ovom je trenutku ‘ključ’ u financijskom restrukturiranju i dugova i kompanije. Slično je bilo i s Mercatorom kad ga je Agrokor preuzimao. Oni koji donose novac, i upravljaju kompanijom. I određuju strategiju, uza sve ostalo.
Trenutačno su sve opcije na stolu, a među brojnim nagađanjima i scenarijima za rasplet krize u Agrokoru spominje se mogućnost da ruske banke preuzmu 80 posto koncerna, a 20 posto ostalo bi u vlasništvu Ivice Todorića. Što mislite o tome?
- Jesu li to Rusi ili netko drugi, sasvim je svejedno. Kreditori su ti koji su najzainteresiraniji da se nastavi normalno poslovanje, a u kojem omjeru tko ostaje, stvar je vlasničkih pregovora. Postoci su na razini spekulacija. To je proces, vjerojatno će se model s vremenom i mijenjati, no za sada su sve opcije otvorene, pa i ona da se dobije još kredita. Jedino što je bitno u tome i što je najizgledanija opcija jest da se dug mora smanjiti svježim kapitalom.
Što nam ruski kreditori mogu donijeti, osim što će vjerojatno prodati dijelove kompanije? Kad smo već toga, čega bi se mogli ili trebali riješiti?
- Mislim da je prerano o tome govoriti. Model restrukturiranja tek treba napraviti i kreirati. Nešto će sigurno biti na prodaju, a što, to će vrijeme pokazati. U takvim se situacijama nikada ne prodaju najbolji dijelovi kompanije, nego problematični i oni koji ne donose novac.
Dakle, non core biznis.
- Upravo tako. Ne ide se na štetu temeljnog biznisa kompanije.
Dakle, svi modeli koji su se spominjali - od prodaje udjela u matičnoj kompaniji do prodaje Jamnice - u ovom trenutku, zapravo, padaju u vodu.
- Ja to ne bih radio u ovom trenutku, što ne znači da se u nekom srednjoročnom periodu to neće raditi.
Dobavljači potražuju oko 16 milijardi kuna od Agrokora i ne kriju nezadovoljstvo jer pune police bez jamstava da će roba biti plaćena. Što treba napraviti da se očuva stabilnost dobavljača te da police ne ostanu prazne?
- Bez dobavljača, budućnost koncerna tj. budućnost poslovanja znatno je rizičnija, stoga će sva rješenja zasigurno uključivati i njih. Kao što su banke kreditori, tako su i dobavljači svojevrsni kreditori i sudjelovat će u rješavanju budućnosti kompanije. Utjecaj Agrokora na njihovo poslovanje dovoljno je velik da se svi ponašaju krajnje profesionalno i rade na rješenju koje će omogućiti nastavak poslovne suradnje.
Kako bi se trebali postaviti? Koje bi im trebalo biti zajedničko polazište? Navodno nemaju namjeru biti ti koji će podnijeti najveću žrtvu.
- Moguće je da će morati čekati da se dio duga riješi u jednom kratkoročnom periodu i mislim da će morati nešto takvo napraviti. Bitno je da se suradnja nastavi i interesi zaštite, a u tom pristupu moguće je i sudjelovanje u vlasničkoj strukturi, kao jedan od modela.
Kako vi vidite budućnost i razvoj Agrokora, pa i u tom kontekstu prehrambeni sektor u Hrvatskoj?
- Agrokor je kao sustav bitan za cjelokupnu prehrambenu industriju Hrvatske te strukturu trgovine i zato je itekako važno da nastavi normalno poslovati. U budućnosti mora i može rasti samo na tenelju poslovnih i operativnih rezultata koje će ostvarivati na tržištu. Tržišna pozicija i kvaliteta kompanija u koncernu je ta kva da za to postoje realne osnove.
Bankari nisu vlasnici kompanije, tražit će strateškog ulagača
Ruse, navodno, Agrokor zanima zbog njegove pozicije u proizvodnji i prodaji hrane, koja je strateška sirovina, pa to vide kao polugu jačanja utjecaja u regiji, ali i da im je primarni interes energetski sektor, pri čemu se spominje Ina. Mislite li da bi u tom kontekstu Vlada mogla napraviti neki “deal” s njima, pa na taj način pomoći i Ini i Agrokoru?
- Mislim da je njima kao bankarima prioritet dovesti svog dužnika u optimalan položaj za nastavak poslovanja. Oni će kao takvi tražiti stateškog investitora jer banke nisu vlasnici kompanije, a to će biti onaj tko da više novca i osigura stabilan nastavak poslovanja. Kreditori će učiniti sve da zaštite svoj novac. U kontekstu Agrokora, mislim da je spominjanje Ine pretjerano.