Tko god uokolo priča da zna kakva će biti sudbina Agrokora, najvjerojatnije ne zna što govori - komentar je to više vrhunskih stručnjaka te menadžera relativno dobro upućenih u trenutačno stanje odnosa između većinskog vlasnika Agrokora Ivice Todorića i njegovih ključnih kreditora. Zapravo, uopće nije čudno kako je zasad malo toga poznato.
Tek danas, otkrivaju Jutarnjem listu dobro upućeni, ključni vjerovnici bit će upoznati s planom održavanja likvidnosti i procjenom realne bilance Agrokora. Te dvije informacije nužne su za procjenu a) koliko novca i kojim tempom treba osigurati Agrokoru za plaćanje dobavljača, poreza i kamata i b) kojim putem krenuti u restrukturiranje duga te poslovnog modela cijele kompanije. Uz to, doznajemo da su ključni ruski vjerovnici poklonili povjerenje najjačim igračima hrvatskog financijskog sektora (najvećim bankama) u traženju kandidata za CFO-a (chief financial officera) tj. budućeg glavnog financijaša Agrokora. Završnu riječ u izboru budućeg člana Uprave koncerna za financije, koji bi trebao zamijeniti Ivana Crnjca, imat će prije svih Sberbank kao dominantni kreditor.
Valja naglasiti da su svi scenariji dok se ne postigne prvi dogovor vjerovnika s Ivicom Todorićem, pa i ovaj o izboru novoga glavnog financijaša kako bi vjerovnici operativno preuzeli financije Agrokora, zapravo račun bez krčmara. Bilo kako bilo, dobro upućeni govore da je u selekciji kandidata za CFO-a brzo nastala velika gužva u šesnaestercu.
Oprezno
Budući da se radi o nizu vrlo uglednih bivših ili sadašnjih predsjednika uprava i CFO-a iz Hrvatske i regije, neozbiljno je spekulirati s imenima. Radi se o vrlo osjetljivim osobnim informacijama, a ima tu velikih imena iz regionalnog retail (maloprodajnog) sektora i investicijskog bankarstva. Zasad se javnosti može otkriti da se niz kandidata, pogotovo onih bivših predsjednika uprava i CFO-a, sam ponudio jer, očigledno, restrukturiranje Agrokora doživljavaju kao veliki osobni izazov, pa i priliku.
No, to ne znači da će bilo koga u Agrokoru čekati lak posao. Za to postoje najmanje tri razloga.
Prvo, priča ima izuzetno osjetljivu osobnu razinu. Ivica Todorić je, s jedne strane, čovjek koji se pokazao kao jedan od najvećih hrvatskih poslovnih vizionara koji je imao peh susreta sa svojevrsnim, recimo, europskim kreditnim šovinizmom: da je netko u zapadnoj Europi tijekom niza godina demonstrirao takvu sposobnost stvaranja i razvoja biznisa, cijeli zapadni financijski sektor častio bi ga izrazito niskim kamatama, a Todorić je vrlo dugo morao plaćati reketarski visoke kamate kao da se radi o delinkventnom dužniku koji je ranije pokazivao isključivo poslovnu nesposobnost.
Kamate
A prava je istina da su na kamatama u financijskom sektoru zgrtali bogatstva, što je mukom plaćao Todorićev Agrokor prenoseći presiju na svoje dobavljače. Stoga ne bi bilo čudno da Ivica Todorić svoj problem s financijskim sektorom doživi izrazito osobno. Pri tome valja znati da bez izrazito racionalnog Ivice Todorića priča o restrukturiranju može postati nemoguća misija.
Drugo, dužničko i vlasničko restrukturiranje Agrokora, kao usporedni procesi, bit će izrazito teška zadaća zbog toga što se dugovi i rizici koji proistječu iz dugova jednostavno ne mogu dezintegrirati. Agrokor ima vrijednu imovinu koja može biti osnova restrukturiranja, ali je prezaduženost očigledna te je neto vrijednost raznovrsnih Agrokorovih biznisa zapletenih u međusobne kolaterale vrlo nejasna. Sada se tako u domaćim investicijskim krugovima prepričava navodna Blackstoneova procjena, stara dvije godine, koja je govorila o vrijednosti koncerna između nula i 500 milijuna eura, odnosno nekoliko puta ispod najnižih aspiracija obitelji Todorić.
Dvojbe
Treće, cijeli posao vlasničkog i dužničkog restrukturiranja sa sobom će nositi duboke pravne neizvjesnosti. Jasno je da će trebati odraditi klasične mjere restrukturiranja; dokapitalizirati tvrtku, smanjiti kamate koje plaća Agrokor, ali ostaje niz zakučastih pitanja poput onog što će biti s malim dioničarima niza njegovih sastavnica. Vrlo je vjerojatno da za njih neće biti dovoljno preostale tzv. rezidualne vrijednosti te bi mogli biti istisnuti. Lako je to reći, a nešto je sasvim drugo to pravno provesti. Pravno gledano vrlo kompleksna bit će i priča o odnosu s dobavljačima, koji moraju osigurati poslovni kontinuitet ne samo Konzuma nego i niza drugih Todorićevih tvrtki. Ako sada Ledo, primjerice, ne proizvede dovoljne količine sladoleda, pitanje je što će prodavati kad stigne ljeto. Ledo, dakle, upravo sada treba sirovine. Slična je priča i s ostatkom Agrokorove prehrambene industrije.
Zaključno, valja naglasiti da je jučer tijekom jutarnjih sati tek usvojen Poslovnik za rad Odbora kreditora Agrokora. Radi se o temeljnom dokumentu koji će definirati ključne odnose i način rada ponajvećih vjerovnika. Još nije poznato (pred)određuje li i kako taj poslovnik položaj manjih vjerovnika i dobavljača. To što ima nepoznanica, nipošto nije čudno. Nema "case studyja" .
Rasplet?
Presudni razgovori Ivice Todorića i ruskih investitora tek predstoje. Navodno bi se trebali dogoditi tijekom ovog tjedna. Manevarski prostor im je u situaciji Agrokorova negativnog kapitala poprilično sužen. Razgovorima ne pogoduje ni klima među špekulantima na sekundarnom tržištu: dvije Agrokorove obveznice jučer su u trenutku pisanja ovog teksta tonule više od 7 posto. Vrijeme istječe, Agrokorov sat otkucava za značajan dio hrvatskog gospodarstva.