Globalna ekonomska kriza prouzročila je mnogo toga bizarnog, pa i jedan novi filmski trend: holivudske antikapitalističke filmove za mlade.
Prošlog tjedna, u hrvatska je kina krenuo film “Igre gladi” po romanu Suzanne Collins koji pripovijeda o distopijskom svijetu budućnosti u kojem blazirana, bogata manjina eksploatira rudarske kolonije i uzima im danak u krvi. Samo tjedan dana kasnije, u kina nam stiže još jedan film koji se kroz žanr distopije bavi pogubnošću korporacijskog kapitalizma. I ovaj film namijenjen je maloljetnicima, no ovaj put doista - mališanima.
Slikovnice Dr. Seussa
“Lorax: zaštitnik šume” animirana je 3D adaptacija istoimene slikovnice Theodora Geisela, autora koji je pod pseudonimom Dr. Seuss između tridesetih i osamdesetih objavio desetke popularnih slikovnica u kojima je bio autor stihova i crteža. Seussove slikovnice često su u Hollywoodu ekranizirane (Kako je Grinch ukrao Božić, Cat ih the Hat), da bi se posljednjih godina s razvojem nediznijevske animacije holivudski Seuss “preselio” u kino crtić. Takav je slučaj i s “Loraxom” koji je režirao redatelj Chris Renaud , a producirao studio Illumination film - animacijska tvrtka Universala.
Junak Seussove slikovnice je dječak Ted koji živi u distopijskom gradu budućnosti u kojem nema stabala ni bilja, čisti zrak se kupuje u bocama, javni su servisi privatizirani i sve ih nadzire moćna korporacija O’Hare.
Zaljubljeni dječak
Junak crtića udvara se curici koja je opsjednuta stablima, pa se unatoč zabrani odluči iskrasti iz grada u potragu za stablom. Tako naiđe na starca koji živi u osami i koji mu ispriča kako je upravo on skrivio da na svijetu više nema stabala: vođen lakomošću sva ih je posjekao da bi dobio sirovinu za “Štvar”: čupavu stvarčicu od koje je sazdano potrošačko društvo Štvarograda. Dječaku na koncu daje posljednju sadnicu stabla, koju ovaj pokušava posaditi u prkos protivljenju zločestih kapitalista iz O’Hare.
Ono što je zanimljivo jest da je Dr. Seuss slikovnicu napisao - 1971!
Studio Illumination svoju je tržišnu nišu u prezasićenom prostoru 3D animacije našao u proizvodnji animacije za niži dobni uzrast i za relativno jeftinu cijenu (naglasak na “relativno”: “Lorax” je ipak koštao 70 milijuna dolara).
Poput Baltazara
Takav je slučaj i s ovim filmom: gledatelji “Loraxa” ne trebaju očekivati kulturalne aluzije i dvosmislice namijenjene roditeljima, niti fascinantnu, prvorazrednu tehničku izvedbu Dreamworksa ili Pixara. “Lorax” je film jednostavne geometrijske vizualizacije, šarenih boja, jednostavnih tekstura koji po dramaturgiji pomalo podsjeća na Profesora Baltazara, a po šarenoj jednostavnosti ambijenta na Teletubbiese. Utoliko je zanimljivo što se i u takvom filmu - namijenjenom očito sasvim maloj djeci - tematiziraju ozbiljna globalna pitanja: održivi razvoj, kolonijalizam, javno-privatno partnerstvo, globalno zagrijavanje, zaštita privatnosti. Komentator Fox Newsa “Lorax” je napao kao holivudsku komunističku podvalu i indoktrinaciju američke djece. Sam Seuss - koji je bio lijevi liberal - u tome bi nesumnjivo uživao!