Procjenjuje se da Hrvati godišnje u trgovačkim centrima potroše između 12 i 15 milijardi kuna. Hrvatska ima 260 kvadrata trgovačkih centara na tisuću stanovnika. Europski je prosjek oko 250 kvadrata. Samo u tri velika trgovačka centra - dva City Centra one u Zagrebu i jednom u Splitu, Hrvati su lani napravili promet od 360 milijuna eura. Najveći dio tog prometa, 160 milijuna eura i 7,2 milijuna posjetitelja, zabilježio je City Center West. Sven Vorih, generalni direktor CC Reala, tvrtke koja upravlja sa sva tri City Centra one, otkriva podatke o prometu koje ostali trgovci taje.
Dojam je da su Hrvati za protekle blagdane trošili manje nego ranijih godina. Je li to točno ili smo opet potrošili 11 milijardi kuna?
- Prosinac je počeo nešto lošije nego ranijih godina, ali mi smo do kraja mjeseca nadoknadili sve rezultate. S obzirom na okolnosti u kojima živimo imali smo dosta dobre rezultate. U City Centru one West imali smo u prosincu iste rezultate kao i 2011.godine te rast u odnosu na 2010. godinu.
Ogroman novac
Dakle, građani su trošili bez obzira na krizu. Koliko?
- Mi smo u našem splitskom centru u prosincu imali 770.000 posjetitelja što je rast od 10 posto. Promet je u tom centru porastao s 13,5 u prosincu 2011. na 15,5 milijuna eura u prosincu 2012. U Zagrebu je City Center one West ostvario promet od oko 18,5 milijuna eura. Mi nismo osjetili pad potrošnje, ali smo svjesni da je došlo do pada na razini cijele Hrvatske.
Kako je moguće da usred krize i s gotovo 370.000 nezaposlenih Hrvati samo u vaša tri centra potroše 360 milijuna eura? Pa to je ogroman novac.
- Ogromna brojka je relativna. Hrvati su uvijek trošili novac, samo je pitanje gdje. Prije sedam, osam godina svi smo išli u Austriju, Mađarsku i Italiju jer je tamo bio veći izbor nego u Hrvatskoj. Na tržištu nije bilo niza brandova koji su danas tu, pa su uzeli novac i potrošili ga u inozemstvu. Više od 360 milijuna eura jest velik novac, ali Hrvatska nije tako mala.
U kojoj trgovini ostaje najviše novca? Jesu li računi najveći u prehrani?
- Prosječan račun u City centrima one je oko 30 eura. U knjižari je prosječan račun 15 eura, u trgovini odjećom 50 eura, a u trgovini obućom 55 eura. U trgovini robom široke potrošnje iznos prosječnog računa je nešto manji, oko 15 eura, ali u njima je daleko veći broj računa nego u ostalim trgovinama. Slično je i s drogerijama, u kojima je prosječan iznos računa oko 20 eura, ali kupci u tu trgovinu dolaze puno češće.
Marže dosta pale
Zašto trgovci taje podatke o prometu?
- Ne znam. Mi smo vodeći trgovački centar i nemamo razloge tajiti te podatke.
Koja je formula za uspjeh trgovačkog centra?
- Uvijek će kvaliteta opstati, kao i u svakom drugom poslu. Da bi neki trgovački centar uspio, mora se sve poklopiti: dobra pozicija, infrastruktura, dobra ponuda zakupaca, a zatim i menadžment koji uspješno upravljanja centrom. Posljednje postaje sve važniji faktor u uspješnosti jednog trgovačkog centra.
S ozbirom na krizu, u koliko se godina isplati ulaganje u trgovački centar? Kakva vam je u konačnici dobit kad ni vi niste 100 posto popunjeni?
- Trenutačno je velika kriza na tržištu nekretnina. Cijene najma su pale. Naš centar na Jankomiru je popunjen 99 posto, centar na Žitnjaku 90 posto, a u Splitu 95 posto. Tu nam fali mali prihod, ali još uvijek poslujemo tako da možemo ispunjavati sve svoje obveze prema bankama i investitorima. Ja bih trenutačno rekao da se ulaganje ne vraća nikada jer je tu stalni ciklus novih ulaganja ako želite opstati na tržištu. Naravno, uvijek postoji opcija prodaje cijele nekretnine, ali trenutačno je situacija na tržištu takva da se to ne isplati.
Očito je trgovina i u krizi jedan od profitabilnijih biznisa?
- Ne bih rekao. Veliki su problemi, a marže su manje no ikada. U borbi za svakog kupca trgovci češće spuštaju cijene, stalno imaju akcijske prodaje. Prosječna marža je dosta pala. Dobro zarađuju oni koji imaju direktnu distribuciju i veliki igrači. Mali franšizeri gube maržu i oni trebaju nekako preživjeti još ovu godinu.
Nelojalna konkurencija
Kolika je prosječna cijena najma kod vas?
- Dvadesetak eura.
Jeste li spuštali tu cijenu u krizi?
- Spuštali smo, ali ne linearno. Nije isto iznajmljivati prostor danas ili 2008. godine. Pokušavamo partnerima pomoći kratkoročnim akcijama, ali u načelu pokušavamo održati cijene. Nažalost, imamo problem jer neki centri koji lošije stoje spuštaju cijene na nulu i to je nelojalna konkurencija.
Postoje li velike razlike u najmovima pa nekom jakom brandu dajete najam od jednog eura samo da biste ga imali u centru?
- Kod nas nitko nema najam za jedan euro. Činjenica je da kada jedan zakupac uzme 5000 kvadrata, dobije bolje uvjete od nekog tko je uzeo 50 kvadrata. U svakom poslu je tako. Najam u trgovačkim centrima u prvom redu se obračunava na osnovi prometa. Kod većih brandova prometi su takvi da u konačnici imaju veću najamninu po kvadratnom metru od nekog malog zakupca. Čak imamo različite ugovore s istim najmoprimcima u različitim centrima jer to ovisi o poziciji, veličini, kvaliteti, trenutku.
Individualni pregovori
Što ako neka mala trgovina ne može platiti najam. Leti odmah van?
- Mi ne želimo nikoga otjerati. Ugovore smo sklopili u dobrim vremenima, na pet ili čak deset godina i nije se pitalo za cijenu. Neki su upali u probleme i danas to ne mogu plaćati. Međutim, morali su napraviti dugoročniji poslovni plan. Pokušavamo svima pomoći, čak tražimo i najmoprimce za zamjenu, ali ne možemo teret krize preuzeti samo na svoja leđa. Na osnovi tih ugovora i mi smo potpisali ugovore s bankama i nitko nam neće oprostiti ratu kredita. Pustili smo neke najmoprimce van i bez penala čim smo uspjemo naći zamjenu. Nekada to traje 15 dana, nekad tri mjeseca, a nekada nikada. To su individualni pregovori, ali pokušavamo zajedno rješavati situaciju.
Treći dom
Jesu li trgovački centri doista postali mjesto društvenog života?
- Trgovački centri su doista postali treći dom i to se u Americi dogodilo prije 40 godina, u Europi prije 25, a u Hrvatskoj prije 10. Trgovački centri pružaju ugodu boravljenja izvan vlastitog doma jer tu imate sve, od kave i zabave do jela i trgovina.
Ipak, dojam je da je puno više šetača nego kupaca.
- Mi ne očekujemo od naših kupaca da svaki dan uđu i potroše po 50 eura. Ne volim govoriti o šetačima, sve su to potencijalni kupci. Oni će se vratiti sutra, idući tjedan ili čekati rasprodaju da bi kupili nešto što im se sviđa. Ako je netko popio samo kavu, već je nešto kupio.