- Bio sam tamo dvije i pol godine, nisam dobio šansu, pogotovo u Freiburgu. Ništa. Nešto je, kao, bilo bolje u Duisburgu, ali ni tu nisam bio prezadovoljan. Došla je ponuda Dinama i evo me ovdje - započeo je svoju priču mladi Pamić te pokušao objasniti zašto nije uspio u njemačkoj avanturi.
Većina misli da je razlog što naši mladi igrači odu van i zadovolje se time, opuste se i onda ispadnu iz konkurencije. Zašto, dakle, nije dobio šansu u Njemačkoj, Leverkusen ga sigurno nije doveo da bi bio samo prolaznik?
- Nisam se opustio, stvarno nisam, dao sam i više no dotad, išao sam 100 posto na svakom treningu. Nema opuštanja, možda bih se, da imam 35 godina, i opusti. Došao sam tamo sa 18, možda je bilo prerano, možda sam trebao odmah doći u Dinamo, možda bi bilo bolje, pričalo se već ranije da ću doći... Ali, ispalo je ovako, što se može.
Kad mladi igrač ne igra dvije i pol godine na razini na kojoj i sam očekuje vjerojatno to 'udara’ na samopouzdanje, može ga pogoditi?
- Je li me pogodilo? Što ja znam, nije. Što ću, ja sam mlad, moram dalje. Ali da vam kažem, kad vidiš da oni koji igraju umjesto tebe nisu bolji od tebe, možda ti je i lakše, jer vidiš da nije problem u tebi.
U svakom slučaju nije kasno, Dinamo je u nekoliko navrata već 'rehabilitirao’ igrače, zadnji je primjer Domagoja Vide, koji je ostvario odličan transfer.
- Dinamo već toliko godina stvara igrače, i radi transfere, u ova dva dana koliko sam ovdje, već se vidi koliko je to veliki klub. Ma, neću kriti, radi se puno bolje nego u Duisburgu!
Pamić je polivalentan igrač u veznom redu, gdje ga možemo očekivati? S obzirom da Jurčić preferira igru u rombu, gdje se tu vidi?
- Mogu igrati zadnjeg veznog, u rombu mogu i ona dva sa strane i polušpicu. Ma, sve u vezi, iako, nisam ja neko krilo...
Naravno, veliki zagovornik njegova dolaska u Dinamo bio je otac Igor. On je bivši igrač, ali i veliki navijač Dinama, logično je da je i Zvonko od malih nogu zavolio plavu boju.
- Tata je prvi javio da me Dinamo želi dovesti, preko njega je to išlo. I ljetos se, kažem, pričalo, čuli su se i tada sa 'starim’, ali nije došlo do realizacije. Sad mi je tata javio, sve smo se brzo dogovorili. Od malih nogu uvijek mi je u Hrvatskoj najdraži Dinamo, nitko drugi. Imao sam ugovor s Rijekom, ali je Dinamo bio najdraži. Dok je tata igrao u Dinamu, živjeli smo u Zagrebu, bio sam tada mali, ali gledao sam više puta snimke njegovih utakmica. Čuo sam da su ga navijači u Dinamu voljeli, valjda će i mene zavoljeti.