NEW YORK - Je li kod vas ima struje, mislim da moram pobjeći iz stana - javio mi se usred noći prijatelj koji živi u Kineskoj četvrti u južnom dijelu Manhattana koji je danas bio pod vodom jer je uragan Sandy stigao do New Yorka pa se razina vode podigla za rekordna četiri metra.
- Pokušat ću naći neki auto i ako je koji most otvoren, dolazim k tebi - nastavio je s primjetnom panikom.
On, kao i ostali milijuni ljudi koji žive u New Yorku, danas je shvatio da je ovaj grad zapravo niz povezanih otoka. Javni promet ne radi već dva dana, mostovi i tuneli zatvarali su se jedan za drugim i s mjesta na kojemu si se zatekao više nije bilo mogućnosti odlaska.
Nije bila šala
Pripreme za dolazak uragana počele su dovoljno rano. Upute što treba nabaviti i koji se dijelovi grada trebaju evakuirati bile su poznate još od prethodnog uragana koji nas je zaobišao prije samo godinu dana. Police s hranom, vodom, baterijama i svijećama u dućanima su većinom bile prazne. S punim vrećama ušli smo u stanove i čekali. Uragan se približavao sporo i pomalo smo svi očekivali da se ništa neće dogoditi. Ljudi su ponovno izašli na ulice, dućani i kafići ostajali su otvoreni. Upozorenja o evakuaciji građani su većinom poslušali, a oni koji nisu - kako je padao mrak, voda se počela dizati, a vjetar je puhao sve jače - počeli su sami zvati službe da im pomognu.
Predvečer je postalo jasno da Sandy neće biti šala. Neboder u kojemu radim ostat će zatvoren i drugi dan. Kolege s posla su javljali da kod njih nestaje struje i interneta. Škole, mostovi, tuneli, podzemna željeznica, aerodromi i brojni uredi do daljnjeg ostaju zatvoreni, a grad u potpunoj blokadi. Zatvoren u svom stanu mogao sam jedino na televiziji gledati kako jedan po jedan gradić u okolici nestaje pod vodom. Slike koje su dolazile iz jedne po jedne četvrti bile su zastrašujuće.
Zabrinjavajući prizori
Ulice po kojima smo hodali samo dan ranije izgledale su kao iz filmova katastrofe. Poplavljeni parkovi, tuneli ispunjeni vodom, po ulicama plutaju automobli i otpale grane, zgrade s kojih su u potpunosti nestale fasade, a donji dio Manhattana u potpunom mraku. Radili su telefoni i mobiteli, svi su izmjenjivali poruke “Kako je kod tebe?” E-mailovi su stizali svake minute.
- Je li ti se javio Arturo? Alphabet City je pod vodom i ne mogu ga dobiti - panično me pitao Trac.
- Sigurno je u redu, samo mu se ispraznio telefon - ohrabrivao sam ga. Još uvijek ga nismo uspjeli dobiti. Tijekom noći voda se malo povukla, ali novo podizanje oceana slijedi ujutro. Trebalo bi biti slabije od noćašnjeg, ali više nitko nije siguran.
Puste ulice
Ja sam već drugi dan zatvoren u stanu. Struju i internet još imam. Srećom sam na povišenom dijelu, iako sam desetak blokova s dvije strane okružen vodom. Ulice su prazne. Na rijetkim autima koji su ostali na cesti vide se tragovi oštećenja, vjetar puše cijelo vrijeme. Izašao sam na ulicu, inače prometnu i živu. Sad je potpuno prazna i tiha.
Noć je bila grozna, a izvještaji navode da je poginulo desetak osoba. Na Istočnoj obali je više od sedam milijuna ljudi bez struje, u New Yorku dva milijuna. Prijatelj Ivan u bolnici je u centru grada, podrum im je poplavljen.
Evakuirana bolnica
Nedaleko od njega druga je bolnica evakuirana jer su se pokvarili pomoćni generatori. Dijelovi dviju nuklearnih elektrana blizu grada su ugašeni, a u požaru je nestalo pedeset kuća u Queensu.
Strahovi gradskih vlasti i meteorologa su se ostvarili: sve što je moglo poći po zlu - pošlo je. Topla i hladna fronta su se spojile, puni Mjesec dodatno je pojačao plimu. Upozorenja da ne moramo strahovati od vjetra i da prava prijetnja dolazi od podizanja razine vode pokazala su se točna. I dalje nas upozoravaju da nije gotovo. Oluja je možda prošla, ali jutarnja plima prijeti. Nitko ne zna kad će se situacija u gradu normalizirati.