Graševina (welschriesling, laški rizling, olasz rizling, grašica, talijanski rizling, itd.)
Omiljena u samostalnom izadnju kao i u gemištima, te nezamjenjiva na druženjima pogotovo kad je riječ o kotlovini. Masovno se uzgaja u bregovitoj Hrvatskoj, ali je vrlo prisutna i u slavonskim vinogradima. Od 2010. godine proživljava svoje zlatno doba, a hrvatski vinari posebno rade na njezinoj emancipaciji i traženju mjesta pod suncem.
Pušipel (moslavac, šipon, furmint)
Službeno je moslavac. Međutim, staro lokalno ime Pušipel kao naziv robne marke uveli su očajni Međimurci nakon što im je državna vlast krajem devedesetih zabranila koristiti dugogodišnji tradicionalni naziv šipon. Naravno, birokratski mozak nije mario što je tržište za tu nesretnu sortu odjednom nestalo, što je desetkovalo prodaju i ugrozilo nečiju egzistenciju. Međutim, kako ponekad loša vijest ima i dobru stranu, i u slučaju ovog nepromišljenog poteza je tako. U želji da vrate zanimanje lokalnog tržišta, a potom i šireg, vinari su uveli kontrolu kvalitete za vina pod nazivom Pušipel, pa je zapravo samo ime jamstvo za minimum kvalitete. Ako ne zadovoljava kriterije, vino ne može nositi taj naziv. Od ove sorte se rade neki od najboljih predikata Međimurja, ali je najčešće suho ili polusuho blago kiselkasto, s naglašenom svježinom i ponekad dodirom slatkoće. (Saša Špiranec)
Kraljevina
Autohtona je sorta koja se pronalazi u cijelom Prigorju, a povremeno i u drugim regijama bregovite Hrvatske. Oduvijek daje vina diskretna mirisa, nižih alkohola i povišenih kiselina, zbog čega se smatra kraljicom gemišta i špricera. Posljednjih godina neke vinarije poput Puhelek-Purek iz Zeline ili Prigora iz Bedenice su joj našli znatno glamurozniju ulogu u kojoj se jako dobro snalazi. Naime, kraljevina se pokazala kao izvanredna baza za pjenušac. Nema oštrinu i intenzitet Champagne, ali opet ima više okusa i svježine od Prosecca ili Cave, pa se nudi kao sjajno rješenje za aperitiv ili piće dobrodošlice. (Saša Špiranec)
Portugizec (portugieser)
Nije autohtona sorta. Njemačkog je porijekla navodno, gdje je u međuvremenu izumrla. Nalazimo je u Austriji te dominantno u Mađarskoj. Na Plešivici se toliko udomaćila da danas spomen ove sorte obično podrazumijeva da dolazi s Plešivice. Kao najranija sorta prva proizvede vino tako da se na prvim jesenskim kestenijadama purtugizec toči u velikim količinama. Kiselkast, sočan, blagih tanina, višnjasto voćan, vrlo je ugodan par upravo toplim kestenima, no treba paziti da ga se potroši do sredine proljeća. Kasnije izgubi voćnost i kiselina ostane usamljena.
Škrlet
Skriveni biser Moslavine. Upravo proživljava procvat jer udruženi vinari surađuju i pomažu si pri postizanju što bolje kvalitete. Nekad, lagašno vino diskretna mirisa, poznato samo lokalnoj vinskoj publici, zahvaljujući klonskoj selekciji agronomskog fakulteta postalo je jedna od vrućih stvari. Novi škrlet je vino profinjenih aroma i solidna tijela. Popularnost mu raste eksponencijalno i u nadolazećim ćemo godinama o njemu čuti još puno dobrih vijesti. Novi se škrlet stilski smjestio negdje između slavonske graševine i međimurskog silvanca. Dakle s više tijela nego ranije, ali i dalje s atraktivnim aromama svježih agruma, te koštunjičavog i tropskog voća.
Frankovka (blaufrankisch, kekfrankos)
Živahnnost, blagi tanini, sočnost i lakoća. Poznata još iz vremena Habsburške Monarhije, izvrsno se prilagodila našim prostorima te je ovdje strukturom puno kompleksnija nego u matičnoj Austriji. Lijepo će zaokružiti cijeli dijapazon okusa koji kotlovina posjeduje.
Traminac (gewürtztraminer, traminer)
Osim kod nas, vrlo je popularan u francuskom Alzasu te talijanskom Alto Adigeu. Kod nas su traminci zreli i snažni, a osim za suha vina, ova sorta se rabi i za proizvodnju slatkih vina. Traminac je vino s kojim možete podlijevati kotlovinu, a zatim ga degustirati i uz gotovo jelo.