PROFIL CHEFA

OGNJEN VUKELIĆ: "Budi sam svoj majstor! Potrebno je voljeti ono što radiš i biti predan tome!"

Dvorana Leksikografskog zavoda pretvara se u pravu valentinovsku oazu. Pričali smo sa chefom koji stoji iza toga.
 Neja Markičević / CROPIX

Ognjen Vukelić jedan je od glavih odgovornih za posebnu valentinovsku večeru koja će se odviti u dvorani Leksikografskog muzeja. Kulinarska je priča složena u šest poglavlja, od zapleta u prvim zalogajima, do kulminacije u finalu sireva i slastica. Iako je interes velik, Ognjen nam je otkrio kako još uvijek ima nešto slobodnih mjesta. Ova ideja sljubljivanja jela, vina i tanga rađala se nekoliko mjeseci, a sad nas je zanimalo što mu je inače najvažnije u kuhinji i zašto je odabrao baš kuhanje za svoju profesiju

Ognjene, preko 25 godina ste u ovom poslu, koliko je bilo teško naći inspiraciju za valentinovsku večer?

Volim kuhati od kad znam za sebe. To je uvijek bilo jedino što sam htio raditi iako mi nije uvijek glatko išlo. Odlučili smo se ukompnirati i glazbu u cijelu priču jer je važna. Zajedno smo davali ideje, na samom kraju finalizirali neke preinake i sada mogu reći kako mislim da je cijela večer lijepo zamišljena i da vrijedi prisustvovati.

Zagreb, 080217. 
Ognjen Vukelic, chef restorana Udruguga Kulturni spektar.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX

Što najviše volite kuhati?

Ne mogu se odlučiti. Zaista sve volim! Evo, recimo ako nešto moram izdvojiti to su deserti. Privatno ih baš ne ljubim pa smatram ako nešto privatno ne voliš da ne možeš to iznjeti onako dobro kao nešto što nosiš u sebi.

Zagreb, 080217. 
Ognjen Vukelic, chef restorana Udruguga Kulturni spektar.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX

Što je najteže u kuhinji?

Najteže je posložiti tim. Posebno u ovom poslu bitno je da uz sebe imate ljude od povjerenja. Nekog na koga se možete osloniti.

Kakvi su danas mladi kuhari, kakav kadar nam izlazi iz ugostiteljskih škola?

Osnovni je problem što većina tih mladih ljudi za sebe odmah misle da su chefovi. Evo recimo mogu reći iz osobno iskustva kako sam prošao cijelu hjerarhijsku ljestvicu. Dobar kuhar mora znati osnove, oguliti krumpire, počistiti kuhinju, a mladima je često to ispod časti. Jednom sam jednom mladom dečku dao da napravi carbonaru. Naime, carbonara je puno kompleksnija nego što se misli. To nije samo panceta, jaje i tjestenina. Koju pancetu koristiti? Izvorno je to guancale, dio svinjske obrazine, a u nedostatku nje u redu je i sušena panceta. Da li se ona samo reže na kockice, pa prži, dodaju li se jaja i začini u vruću tjesteninu bez zagrijavanja na vatri ili ne? Sve su to detalji koji čine dobru carbonaru od prosječne.

Što je najvažnije ponijeti kao neku misao vodilju u ovom poslu?

Budi sam svoj majstor! Potrebno je voljeti ono što radiš i biti predan tome, na kraju krajeva kao i u svakom poslu!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. svibanj 2024 20:26