Zapadni dio Zagreba u dobrom dijelu bio je lišen šarmantnih mjesta gdje možete popiti čašu i pojesti neko zanimljivo jelo. Ponuda se uglavnom svodila na kultna mjesta za roštilj i dobru pizzu, ali jedan bistro poput Alegrije svakako je dobrodošao.
Bili smo ondje na prvoj u nizu degustacijskih večera koju su pratila vinske etikete sve zvučnije vinarije Kolarić s Plešivice. U prijevodu s talijanskog allegria je radost pa je u tom tonu ambijent razigran, prepun detalja, ali vrlo romantičan. Tek što je počeo padati mrak na stolovima su osvanule svjećice u staklenim teglicama, dok interijerom dominira cigla koja provjereno daje dojam topline ali kad je ukomponirana s živopisnim muralima dobivate dojam da ste u nekom španjolskom baru.
Inače, Alegria je san Tulužanke Nadege Pache Tihava i supruga Alena koja je postala stvarnost, a u suradnji s chefom Nikolom Bilandžijom za kulinarskim kormilom žele predstaviti koncept bistroa koji podjednako koketira s talijanskom i francuskom kuhinjom ali u suradnji s hrvatskim OPG-ovima.
Pojam bistroa potječe iz francuske kulture, točnije, po nekoj teoriji razvili su se iz kuhinja smještenih u podrumu pariških zgrada gdje su stanoprimci plaćali za stan i hranu. Također, sama riječ bistro dolazi od ruske riječi „bystro“ što znači brzo, a ušla je u francuski jezik za vrijeme bitke 1814. kad su ruski vojnici željeli biti čim prije posluženi. Jela koja se vezuju uz bistroe usko su vezana za područje gdje se nalaze tako su to u francuskom slučaju bile različite terine, pačji confiti, salate, jednostavne salate, juhe i variva pripremljena od namirnica lokalnih proizvođača. U Britaniji su se tako bistroi pretvorili u pubove, dok su Talijani razvili tratorije.
Tako ćete kod njih naći primjerice strozaprette, vrstu tjestenine tipične za regiju Emiglie-Romane, Toskane i Umbrije. Salade Landaise koja je vezana za jugoistok Francuske , nešto južnije od Bordeauxa, gdje se patka vrlo često nalazi na meniju pa čak i u vrlo jednostavnim jelima poput salata. Zanimljivo je da služe i francuski doručak Croque Madame što je sendvič s topljenim sirom (najčešće Gruyerom, dok ovdje poslužuju ementhal), bešamelom, jajem i Dijon senfom. Cijene su uglavnom između 30 i 85 kuna, a vinska karta broji koji pedesetak etiketa.
Zanimljiva jela i dobro sljubljena vina
Budući da je Nikola već dobro poznat po svojim prijašnjim angažmanima u Prascu, Bistro Apetitu, Boškincu i Pod zidom nismo dvojili kako će večera biti zanimljiva. Tako smo uživali u lososu obogaćenom Ginom i Tonicom s majonezom od kopra i gelom od limuna i tonica sa bazgom i krastavcima iz vakuuma koji je bio sljubljen s zelenim silvancem.
Zatim je uslijedila svilenkasta kajgana od gusjih jaja s kremom od šparoga i crostinima od sordough kruha koju su uspješno spojili s starom plešivičkom sortom žutog plaveca visokih kiselina koji je vrlo dobro prijao. Kao treće jelo poslužena je skuša u vodi od rajčica s ukiseljeni cherry, lardom i burattom, a sljubljeno uz Kolarićev rose s kojim je uz sivi pinot i vinar Franjo Kolarić osobno vrlo zadovoljan.
Pinot sivi sljubljen je uz pačji rillettes, pačja prsa i foie gras. Zanimljivo je istaknuti kako Kolarić radi uz klasičan pinot sivi radi i „maceriranu“varijantu odnosno Pinot sivi Selection dobiven hladnom maceracijom tijekom 18 sati koji će se sasvim sigurno isprofilirati kao jedan od glavnih aduta vinarije Kolarić. Millefeuille s kremom od limuna i limete pripremila je Marija Gudelj, inače poznata hrvatska slastičarka o kojoj smo već imali prilike pisati koji je sljubljen pjenušcem Colett Prestige brut.
Inače, vinski dio priče pametno, a opet izazovno složio je Hrvoje Petrić što se posebno vidi u dijelu prezentacije stare plešivičke sorte žutog plaveca, koja je posebno za ovu priliku punjena u boce, na čiji okus ljudi nisu baš navikli, ali koja je jako dobro funkcionirala s kajganom. Vrlo zanimljiv spoj ića i pića, šarmantno mjesto i vino s potencijalom.