Vinski sortiment Hercegovine dugo je bio prilično jednostavan. Slično kao što su u Istri glavnu riječ vodili malvazija i teran, u Hercegovini su glavninu vinskog posla nosile bijela žilavka i crna blatina. Moglo se tu naći ponešto i drugih sorti, poput uvijek popularnih merlota i caberneta, ali dobro se znalo tko vodi kolo. I danas je situacija vrlo slična, no neke nove sorte i novi trendovi pokazuju jako zanimljive rezultate i upućuju na promjene. Vinari pažljivo promatraju pokuse s novim sortimentom i novim tehnologijama ne bi li pravodobno reagirali kad tržište da svoju presudu. Čini se da bi prvi značajan rezultat mogla ostvariti još jednom domaća sorta - trnjak, inače, vjekovni stanovnik Dalmatinske zagore.
Santorini, Grčka - Osim netaknutih voda i legendarnih plavo-bijelih kuća, postoji još jedan razlog da posjetite ovaj veličanstveni mediteranski otok: vino. Vulkanska klima zemlji daje posebnu mineralnost, a Santorini predstavlja kombinaciju lijepog mjesta i fantastičnih vina.
Trnjak nije potpuni novitet ni u Hercegovini jer se i tamo dugo uzgaja, ali je uglavnom završavao u kupaži s blatinom. Nije bio uzgajan zbog svojih performansi kao gotovo vino, nego mu je glavni zadatak bio igrati ulogu oprašivača inače funkcionalno ženskog cvijeta blatine, a kad je svoje odigrao, trebalo je nešto napraviti s grožđem, pa ga se obično umiješalo s onim blatine. Nije trnjak jedini imao takvu ulogu u vinogradima blatine. “Casanovu” su još igrali alicante bouchet, gamay i vranac, međutim, od svih četvorice zavodnika hercegovačkih vinograda, jedino se trnjak uspio nametnuti kao monosortno vino s potencijalom. Zapanjujuće dobre rezultate uz trnjak, blatinu i žilavku pokazuje još syrah, osobito onaj iz vinarije Nuić, a od bijelih pošip, koji mnogo vinara ima u pokusnoj fazi. Za merlot je Hercegovina pretopla, kao i za cabernet, međutim, ako volite džemasta i visokoalkoholna vina, i te dvije sorte bi vam mogle pružiti užitak.
Izrael - Vino se ovdje radi od biblijskih vremena, ali veći dio svoje povijesti, Izrael je bio poznat po proizvodnji košer vina sumnjive kvalitete. Nova generacija vinara je odlučila to promijeniti, prihvaćajući moderne, nove tehnike i načela kvalitete vina. Male, boutique vinarije su počele klijati posvuda, osobito u Galileji i Golanskoj visoravni.
Ne eksperimentira se u Hercegovini danas samo sa sortama. Vinari ispituju i nove pristupe vinogradarenja i vinificiranja, osobito sa žilavkom. Prvi je s pokusima počeo Brkić, sa svojim biodinamičkim Mjesečarom, da bi ga potom slijedio Škegro sa Žilavkom Orange, plodom duge maceracije pri vinifikaciji. Danas žilavku nalazimo u svim licima osim kao desertno vino. Od laganog i lepršavog vina nižeg alkohola i živih kiselina iz inoksa, preko selekcija i rezervi punog tijela odležanih u drvu, do ekstrema poput maceriranih i obojenih primjerka kao što je Krš Orange. Možemo reći da je vinska slika Hercegovine živopisnija nego ikad. Po pitanju kvalitete vina, trendovi su također pozitivni. Vinarija Crnjac-Zadro ove je godine osvojila dva platinasta odličja na DWWA natjecanju u Londonu i time upisala Hercegovinu na mapu ozbiljnih vinskih regija, a nagrađene žilavku i blatinu uvrstila među najbolja vina svijeta.
Ipak, uza sve pluseve, hercegovačka vina bilježe i dva ozbiljna minusa. Prvi je slaba zastupljenost na tržištu Hrvatske. Tu ozbiljan posao rade jedino Crnjac-Zadro, Andrija, Nuić, Škegro i vinarija Čitluk dok ostalih gotovo da nema, a među onima koji nedostaju su neka vrlo ozbiljna imena poput Brkića, Vukoje i Hercegovina produkta. Osim toga, vinari koji su tu često kaskaju s berbama i po nekoliko godina, pa im vina na policama trgovina klonu i izgube svježinu. Primjerice, nagrađena vina Crnjac-Zadre još se ne mogu kupiti u Hrvatskoj, nego samo ona starijih berbi. Drugi minus je nekonzistentnost kvalitete. Na posljednjem velikom kušanju svjedočili smo golemim razlikama u kvaliteti ovisno o berbi, proizvođaču i liniji vina. Bilo bi dobro ponuditi kupcima nekakav zaštitni znak kvalitete jer za isti novac možete dobiti neka od najfinijih hercegovačkih vina i neka od najgorih. Mi smo s tržišta izdvojili tri iz one prve skupine kako bismo vam olakšali izbor, a njihove recenzije možete vidjeti u nastavku.
NUIĆ TRNJAK 2015. Cijena: 215 kn (Vintesa)
Ocjena: 90/100
Već je prvim svojim trnjakom oduševio, a nova berba nastavlja istim putem. Jako bogata mirisa, začinskih aroma od bačve, pa zrelije šumsko voće, nešto džemastosti i šljive, zadimljeni toast. U ustima je blago pikantno, na crni papar, ugodno naglašenih kiselina, vrlo bogato i široko, a nakon ispijanja dugačko. Voćnost i čokolada na finišu. Čista slast. Pomalo grije, ali odlične ravnoteže. Podsjeća na jako dobar babić ili, još bolje, na blend babića i dingača.
KRŠ ŽILAVKA ORANGE 2015. Cijena 110 kn (Miva)
Ocjena: 91/100
Novitet iz Škegrina podruma. Krasan miris, krajnje neobičan i krajnje lijep. Svježi citrusi, pa arancini i druge kandirane korice, nešto cidera, tragovi cvijeća. Vrlo slojevito. U ustima je jednako lijepo, s dosta tanina, finom dozom slankastosti, odlično doziranih kiselina koje čuvaju svježinu, s puno aroma bijelog čaja, pa nekim začinima tipa klinčić i vanilija te sa sušenom koricom naranče na finišu. Na retrookusu se ponovno vraća okus cidera s početka priče. Veliko vino za visoku gastronomiju.
CARSUS BLATINA 2015. Cijena 100 kn (Miva)
Ocjena: 90/100
Možda i najbolja blatina na tržištu trenutno. Duboke i neprozirne crvene boje. Jako bogata mirisa koji obiluje slatkim začinima, zrelim i prezrelim voćem poput šljive, viš- njom maraskom i borovnicama. Okus je snažan i blago pikantan, obiluje zrelom voćnošću, živih je kiselina koje mu daju ravnotežu te zadimljenih začina na finišu koji sve to zaslađuju. Vino visoke koncentracije i jako visoke kvalitete. Ima potencijal za čuvanje od još pet do osam godina.