Francuski pekar Michel Flamant duguje svoj život beskućniku koji je prosio ispred njegove pekarnice. Kako bi pokazao svoju zahvalnost, Flemant je odlučio svoju pekarnicu prodati g. Jerome Aucantu za simboličan 1 euro. Kurpulentni Flamant, koji svakog dana nosi potkošulju i kratke hlače na posao kako bi lakše podnio vrućinu pećnica u kojima peče kruh, kaže kako je oduvijek želio napraviti dobru stvar.
Priča ide ovako!
Puno prije kobnog dana kada je gotovo umro od trovanja ugljičnim monoksidom, pozdravljao bi g. Aucanta svako jutro te mu donio šalicu kave i kroasan. Flamant kaže: ''Da Jerome nije bio u blizini tog dana mene danas ne bi bilo.'', prisjećajući se dana kada je peć u kojoj je pekao kruh počela curiti i ispuštati smrtonosni plin. Kada je g. Aucant primijetio da se g. Flamant počeo gušiti, odmah je pozvao hitnu pomoć. Flamant je u bolnici zbog trovanja proveo 12 dana. Kada se dovoljno oporavio, ponudio je posao Jeromeu i učio ga svom zanatu.
Drugačiji snovi
Flamant je cijeli život mislio da će biti vozač kamiona, ali otac ga je zaposlio u obiteljskoj pekarnici kad je navršio 14 i shvatio je da to voli raditi. Od tada, u podrumu pekarnice, radi kruh, kroasane i slastice od ponoći do podneva, šest dana u tjednu.
Cijeli sam život pekao kruh, sada želim odmor!
Flamant, čije tri kćeri nisu zainteresirane za preuzimanje obiteljskog posla, je pokušavao prodati pekarnicu posljednje dvije godine. Flamant nije bogat, ali za novac niti ne mari. Samo želi biti slobodan i raditi ono što voli.
Novi vlasnik pekarnice
U rujnu će Flamant Aucantu predati ključeve svoje pekarnice i poći u mirovinu. Flamant je siguran da će Jerome uspjeti jer je radnik i želi uspjeti. Potpuno je svjestan odgovornosti koju će preuzeti i smatra kako mu je Flamant dao pravi dar kojeg želi biti dostojan.