INTERVJU

JELENA ŠIMIĆ VALENTIĆ: Vlasnica vinskog bara Pupitres govori o počecima i planovima za budućnost!

    AUTOR:
    • Mateja Domitrović

  • OBJAVLJENO:
  • 19.09.2017. u 09:39

Kaže se da rad, trud i ustrajnost uvijek urode plodom. Ima takvih uspješnih primjera puno, sve su to ljudi koji se daju za ono što vole, koji imaju ciljeve zbog kojih su spremni podnijeti sve eventualne prepreke koje se nađu na njihovu profesionalnom te životnom putu.

Takva je i Jelena Šimić Valentić, mlada sommelierka i poslovna žena koja je upravo nevjerojatnom predanošću ostvarila još jedan svoj san - otvorila je vinski bar u centru Zagreba imena Pupitres. Samo ime ima smisla jer Jelena obožava mjehuriće i šampanjac joj je omiljeno piće. Naime, ova francuska riječ označava stalke za šampanjac u koje se grlo boce polaže pod kutem od 30 stupnjeva kako bi se spustio sav talog.

 

Pupitres bar zapravo je logičan slijed onoga što je Jelena zapo- čela prije tri godine. Naime, upravo je pod tim imenom pokrenula svoju misiju kojoj je glavni cilj razvijanje kulture vina kroz brojne radionice. One će se sada nastaviti održavati u Pupitres baru i kroz njih će Jelena i dalje educirati sve one koji žele učiti o vinima, od samih osnova pa do, nazovimo to, visoke vinske amaterske naobrazbe.

 

Pupitres trenutačno nudi 248 vinskih etiketa, od toga 21 šampanjac, ali i male zalogaje sa selekcijom domaćih sireva i pršuta. Tu je i doručak, odabrani čajevi i kava, sirove torte Mihaele Devescovi te peciva i ostali proizvodi pekarnice Korica. I ono što je važno napomenuti, sva vina koja se nalaze na njihovoj vinskoj karti toče se na čaše, a vinska karta će se povremeno i osvježavati. Za početak ono što bi Jelena svakome preporučila je da dan počne i završi gutljajem pjenušca jer, kako zna reći, tako svijet postaje puno veselije mjesto. A to nekako i Jelena želi u svojem baru. Želi da se dragi ljudi okupe oko stola uz čašu vrhunskog vina, da to bude mjesto u kojem će vladati takva atmosfera koja mami i koja se želi što češće doživjeti.

Što se sve krije iza imena Pupitres?

Pupitres je pravi mali vinski raj. Inspirativni boutique vinske kulture. Moja najveća želja je da pod okriljem Pupitresa, bilo kroz naš bar ili Vinske škole, povećam prepoznatljivost Hrvatske kao zemlje visoko razvijene vinske kulture, pridonesem njezinu razvoju te da probudim u ljudima svijest te žar i ljubav prema vinu. Kroz tri godine postojanja Vinske škole održano je 268 vinskih radionica koje je pohodilo više od 8000 ljudi diljem Hrvatske. Za mene nema veće radosti nego kada osjetim i vidim da su naši polaznici i gosti opušteni, zadovoljni i sretni. To je moja snaga.

Velik naglasak u ponudi stavili ste i na pjenušava vina. Što biste izdvojili i preporučili za prvu čašu?

Upravo je sinoć bila vinska radionica “Šampanjci”. Ne možete vjerovati kako taj čudesni napitak djeluje pozitivno na ljude. Predlažem da uvijek dan započnemo s čašom pjenušavog vina i da ga završimo s njime. Volim oduvijek mjehuriće jer su zaigrani, veseli, osvježavaju vas, a nemaju visok postotak alkohola.

 

Kako se postaje vinski učitelj? Je li Vaš prvi susret s vinom bio ljubav na prvi pogled, odnosno gutljaj?

Prvi put kada sam probala jedno divno talijansko vino, bila sam potpuno oduševljena i to je bio uistinu gutljaj ljubavi na prvi pogled. Radeći u restoranima, na upite gostiju koje vino da im preporučim uz određeno jelo uvijek sam osjetila oduševljenje s njihove strane. Uvijek kažem da su oni bili okidač, da su mi dali snagu da ono što znam i da iskustvo koje sam stekla posljednjih 12 godina pretočim kroz jedan neformalni obrazovni program u obliku vinske škole. I od prve radionice, pa i sada, uvijek osjetim isti zanos i strast kad predajem.

Što za Vas znači vino?

Oh! Koliko ja volim vino. Vino za mene nije samo proizvod, vino je za mene sva radost, sreća i ljubav u jednom. Ono u meni budi emocije, povezuje me s divnim ljudima, opušta me, budi radoznalost. Živim vino svakodnevno. Ne mogu zamisliti dan a da se ne nagradim čašom vina. Sinoć sam nakon 17 sati rada i stajanja na nogama sjela i natočila si čašu šampanjca za kraj divnog dana. Taj osjećaj zadovoljstva i uživanja u vinu koje su stoljećima stvarali i usavršavali vinari vinogradari i pretočili ga u čašu u meni budi beskrajnu zahvalnost prema svemu. Vino je čovjek. Vino je ljubav, vino je prijateljstvo. Vino je priroda. Vino je rad. Vino je izvor velike radosti.

Kakvi Vas osjećaji preplave kad kušate neko novo sjajno vino?

Doslovno poludim od sreće ako me osvoji. Gladna sam (ups žedna) novih saznanja o vinu. Vino je kompleksna materija i cijeli život morate posvetiti učenju i otkrivanju. Ne skrivam osjećaj zadovoljstva kada kušam novo vino, jedva čekam čuti priču koja se krije iza njega, upoznati obitelj koja ga proizvodi... Obuzme me radost, sve mi brige svijeta nestanu, rasplešem se, raspjevam...

 

Najbolji spoj hrane i vina. Na što ste Vi slabi?

Čokolada i porto. Svaki dan otkrivam neke nove okuse. I kad se dogodi moment idealnog spoja, nitko sretniji od mene. Znam uživati u trenutku i znam si ga napraviti.

Može li se u Vašu vinsku školu prijaviti i totalni neznalica?

Apsolutno. Vinska škola je namijenjena širokom krugu građanstva. Za sve one koji vole vino i koji žele naučiti više o njemu. Zna mi se dogoditi da se polaznici prijave na naprednu razinu Vinske škole i onda nakon predavanja žele polaziti osnovnu razinu.

Prema Vašem iskustvu, je li cijena nekog vina i mjerilo njegove kvalitete?

Ne. Nikad se nemojte voditi za tim. Vi najbolje znate što vam odgovara. Svi smo mi različiti. Ne mora nužno značiti ako je neko vino skupo da je dobro i obrnuto. Zato je potrebno kušati jako puno vina kako biste mogli prepoznati njegovu kvalitetu i naučiti što je to što vino čini vrhunskim. Nedavno sam ku- šala vino od 30 kn i ostala potpuno očarana njime.

 

Uvijek ste vedri, veseli i zračite nevjerojatno dobrom energijom, ima li to veze i s vinom?

Vedrinu sam naslijedila od svoje mame Ruže. I mama Ruža i tata Mato su vesele osobe po prirodi, kao i sva moja braća i sestre. Nas je, naime, petero. Kuća je bila uvijek puna smijeha, dobre energije, svaki dan se kuhalo, išlo u vrt, s bakom se navečer molila krunica. Moje djetinjstvo, iako nije bilo lako zbog rata, bilo je ispunjeno ljubavlju i toplinom koju nosim i dandanas u sebi. Mene ispunjavaju ljudi. Volim njihove osmijehe, promatram ih. Kad vidim kako netko uživa i kako je ispunjen, onda sam i ja. Na prvi radni dan Pupitresa je došao gospodin sa svojom kćeri i unukom. Uživali su u svakom trenutku. Naručili su šampanjac za početak, zatim čašu bijelog vina pa divan rum za kraj večeri. Stol im je bio ispunjen smijehom. Unuci je davao da istražuje mirise u čaši. Uživali su u pršutu i siru... Tad sam bila na šanku, prala sam čaše i s njima sam proživjela taj trenutak. Kad su ljudi oko mene sretni, moja baterija je napunjena.

Koju biste bocu željeli otvoriti, a još niste imali priliku?

Sve i jednu koju nisam još kušala.

 

Ima li nešto što Vas veseli, uzbuđuje i interesira iole jednako kao vino?

Veseli me moja obitelj. Moj suprug Darko i moj uskoro četverogodišnji sin Luka. Oni su moja najveća podrška i moje najveće ljubavi na svijetu. Kao i moji roditelji, braća, sestre i prijatelji. Svoje slobodne trenutke dijelim s njima, dijelim tugu i radost, volim im kuhati, pomagati, biti prijatelj... To mi hrani dušu.

Imate li još kakvih želja i je li Pupitres ostvarenje Vaših snova?

Ja sam velika sanjarica. Svaki dan sanjam. Svaki dan imam neku ludu ideju. Pupitres je ono što je moje srce oduvijek željelo i ne mogu vam opisati riječima koju radost i beskrajnu zahvalnost osjećam da sam tu gdje jesam. Ali, isto tako svjesna sam i znam da mi je samo nebo granica. Divan je osjećaj kad znamo da možemo imati sve što po- želimo. Biti sve što želimo. Raditi ono što volimo...

Gdje se vidite u nekoj bližoj budućnosti?

Sljedećih deset godina u Frankopanskoj 1 u svom Pupitresu. Možda na još nekoj adresi u centru u Pupitres restoranu. I tako dalje... Voljela bih puno putovati i voljela bih da za to imam više vremena. To me ispunjava i bogati mi duh.

Tagovi

Iz drugih medija

Izdvajamo