Zaboravite Stradun, zaboravite more, idemo svi u Konavoske dvore…”, govorilo se i pjevalo oduvijek u dubrovačkom kraju, a svakome tko je ikada posjetio tamošnji restoran jasno je i zašto. Čim se iz Dubrovnika krene put Konavla, na sam krajnji jug Hrvatske, čim se ugleda taj splet brda, gorja, dolina i krša, ili kako domaći kažu Gornje i Donje bande, čim se upozna konavoska povijest, tradicija, način života i, prije svega, tamošnji ljudi, može se razumjeti zašto su se pjevali i još se pjevaju stihovi s početka teksta.
Sam naziv ove najjužnije regije dolazi od riječi konali, odnosno kanali koja, pak, potječe od latinske riječi canale, canalis, a odnosi se na vodovod kojim je u rimsko doba voda iz izvora u selu Vodovađe stizala u današnji Cavtat. Sve u tom kraju vezano je uz vodu, ona je bila i ostala najvažniji element za život ovih ljudi i razvoja konavoskih sela.
Njome se napajaju plodna, zelena konavoska polja na kojima uspijeva cijelo bogatstvo povrća i voća. I Konavoski dvori dio svoje ljepote svakako duguju rijeci Ljutoj, ponornici koja izvire tek nekih 400 metara od samog restorana. Ona je njihov zaštitni znak jer sjediti u šumi borova, čempresa i lovora podno planine Snježnice, hladiti se uz Ljutu koja je pravi prirodni klima-uređaj, koji i za najvrućih dana ima uvijek istu temperaturu, od osam Celzijevih stupnjeva, zaista je čisti užitak. Osim toga, Ljuta je jedna od najčišćih rijeka u Hrvatskoj i prava je divota i privilegij u današnje vrijeme popiti čašu takve vode, a za one koji shvaćaju tu vrijednost upravo ta voda predstavlja i najbolju moguću dobrodošlicu u ovom restoranu. Uz Ljutu je nekada bilo smješteno devet mlinova, a na mjestu jednoga od njih nalaze se i Dvori.
I zbog svega toga malo koji restoran ima takav položaj i to ga čini posebnim i drugačijim. No, posebnim ga čini još mnogo toga. Hrana koja se ovdje poslužuje bazirana je na pripremi domaćih specijaliteta kao što su sir iz ulja, pršut, jela ispod sača iliti peke, nezaobilazna janjetina i pašticada, juha s orzom, slanutkom i povrćem, zelena menestra s kaštardinom, pancetom i kobasicama, ali i neretvanski brudet i sva ostala jela lokalne kuhinje. Ovdje se kruh mijesi svakodnevno, a sami rade i tjesteninu, njoke i slastice.
Ništa od toga se ne kupuje, ovdje nema mjesta industrijskim proizvodima, sve što se servira domaćeg je porijekla i priprema se kao nekada, što je danas već pomalo rijetkost. Takav stav imaju i takav put odabiru samo oni koji svojem poslu pristupaju ozbiljno i predano, koji svojeg gosta cijene i poštuju kao i svaku namirnicu i prirodu od koje žive. U tome nema kompromisa, ili se radi tako ili se radi napola, to gost odmah prepoznaje i osjeti. Tim ovog restorana po tom pitanju funkcionira kao jedno, potpuno su jedinstveni u svojem cilju da Konavoske dvore i svoje proizvode predstave na najbolji mogući način, u što ulažu mnogo truda i, najvažnije od svega, mnogo ljubavi. Jer, hrana koja se ovdje jede poslužuje se s osmijehom.
U gastro-ponudi Konavoski dvori posebni su i po tome što nastoje pokazati i približiti ne samo kuhinju svojeg kraja, nego i ostalih regija Hrvatske pa ih se može nazvati hrvatskim nacionalnim restoranom. Svojom raznolikom i bogatom ponudom gosti - ma nude ono najbolje iz svih krajeva Hrvatske pa se u Dvorima takoreći može proputovati veći dio lijepe naše. - Željeli smo turistima omogućiti upoznavanje i ostalih krajeva naše zemlje, svaki od njih po nečemu je zanimljiv i osobit, a turiste, pogotovo one strane, sve to zanima. Baziramo se na ponudi domaćih, lokalnih jela, no nudimo i nacionalna jela karakteristična za ostale dijelove Hrvatske. Sve namirnice nabavljaju se od lokalnih proizvođača jer na plodnim konavoskim poljima sve uspijeva.
Zemljoradnja, stočarstvo i vinogradarstvo glavne su grane kojima se ljudi ovdje bave, pogotovo posljednjih godina kada se sve više vraćaju na selo, u polja, maslinike i vinograde i zahvaljujući njima nama u restoran sve dolazi direktno s izvora - kaže Pero Šilježar, voditelj restorana Konavoski dvori. Ovdje sve počiva na tradiciji i sve moderno bilo bi suvišno. Povijesno i eno-gastro naslijeđe u Konavoskim dvorima itekako se cijeni i promiče, ovdašnji ljudi drže do svojega i rade na očuvanju onoga što se ponekad zaboravlja. Tu se ne naručuju ćevapčići, ali ni kojekakve esencije, pjenice i dekonstrukcije poznatih jela koje su česti elementi moderne kuhinje.
Ovdje se jede prava domaća, jednostavna, iskrena hrana, hrana s okusom koji se ne zaboravlja. Kad se prođe i upozna ovaj kraj, definitivno se pobija ona poznata rečenica: što južnije, to tužnije. Sasvim suprotno, ovdje na krajnjem hrvatskom jugu nema ništa tužnog, ovdje sve vrvi od života i ljepote koja osvaja na prvu. Stoga se u Konavle i Konavoske dvore moraš zaljubiti. Ne samo zbog divne prirode i sjajne hrane, već i zbog tamošnjih ljudi bez kojih taj zajamčeni doživljaj sreće i ugode ne bi bio toliko intenzivan. Naime, ovdje vas dočekuju i ispraćaju toplo uz zaista kraljevski tretman. Kao na pravom dvoru.
Hladni riblji tanjur
Za predjelo, ali i za laganije glavno jelo može se naručiti tanjur pun riječnih i morskih divota. Na svježoj rukoli i pomama uzgojenim u konavoskim vrtovima serviraju se dimljena jegulja i pastrva, dimljeni losos, marinirani inćuni te jadranske kozice. Tu su i nezaobilazne masline, kapari i marinirane artičoke. Jelo koje će razveseliti svakog gurmana.
Teletina ispod peke
Peka je zahtjevna za pripremu, treba znati pripremiti pravi žar i stalno je obilaziti. Nasoljeni komadi janjetine i/ili teletine poslažu se u tepsiju, naulje se, podliju s malo vina, a zatim im se dodaju i krumpir te povrće. Peka se poklopi, zaspe se žarom, a jelo se peče ovisno o komadu od sat i pol do dva. Najvažnije je da sve skupa na kraju bude sočno.
Juha Dvori
Slanutak namočiti preko noći i skuhati. Što se slanutak dulje moči, kraće će se kuhati. Na maslinovu ulju zapržiti malo brašna dok ne porumeni pa podliti vodom ili povrtnim temeljcem i neprestano miješati da se ne stvore grudice. Dodati slanutak i kuhani kukuruz te ječam i lovorov list. Ostaviti da se kuha na laganoj vatri da se sve skupa lijepo spoji i malo zgusne. Juha nikako ne smije biti prerijetka. Na kraju začiniti solju i paprom, a prije posluživanja preliti maslinovim uljem.
Neretvanski brodet
Na maslinovu ulju pržiti grubo narezan luk, dodati malo pirea od rajčice, nasjeckane pelate, češnjak, lovorov list, ljute papričice, vino, začine po želji i pustiti da prokuha. Dodati potom jegulju isječenu na manje komade. Kad je jegulja gotovo kuhana, dodati žabe i nekoliko kapi vinskog octa. Ne miješati brodet, nego lagano protresti lonac tijekom kuhanja. Poslužiti s palentom.
Padišpanj s jabukama
Na četiri žumanjka tučena sa 200 g šećera dodati 100 g rastopljenog maslaca, 250 g brašna, 1 prašak za pecivo i na kraju tučene bjelanjke pa sve zajedno lagano izmiješati. Polovicu smjese izliti u kalup za pečenje i peći 15 minuta na 150 stupnjeva. Oguliti i naribati jabuke, dodati 100 g šećera, vanilin šećer, cimet i 100 g sjeckanih oraha. Na pečenu polovicu staviti izribane jabuke, poravnati pa preliti ostatkom smjese. Peći 40 minuta na 150 stupnjeva. Za preljev ukuhati maline sa šećerom i vanilin šećerom do željene gustoće, propasirati i preliti preko kolača.