Svi znamo da je med zdrav, no nije svaki med "pravi" med. Danas smo, nažalost, prepravljeni patvorenim proizvodima pa tako i lažnim vrstama meda za čiju proizvodnju nisu zaslužne pčele. Zato med treba kupovati kod pčelara jer to su ljudi koji su povezani s prirodom, ljudi koji brinuti o pčelinjim zajednicima i rade proizvod vrijedan poštovanja.
Pčelama i proizvodnji meda posvetio se i pčelar i medar Ante Marinić iz Otočca koji se ovim poslom samostalno bavi od svoje 20. godine. Njegov velebitski med zaista je nešto posebno, a on i njegove pčele zajedno proizvode: gorsku livadu, šumu, medljikovac i medun te cvjetni prah, propolis i mednu mješavinu (livadni med, cvjetni prah i propolis).
- Moja majka je bila pčelarica, a i mene su od djetinjstva zanimale pčele. No, i moj stric je bio napredan pčelar koji mi je i oporučno ostavio 40 košnica. Ja sam u to vrijeme nabavio još deset i tako je sve počelo. I danas raspolažem istim brojem košnica, no do rata sam ih imao 120 - kaže Ante Marinić.
- O pčelama treba skrbiti, treba znati da su one glavne u cijeloj proizvodnji. I iako su i mene puno puta ugrizle, uz njih sam najsretniji. One rade u prirodi pa ih na prirodan način treba i liječiti, na primjer mliječnom ili mravljom kiselinom, a ne kemijskim sredstvima koji su čisti otrov.
Nadalje, treba znati da se pčelama ne ide kad je ružno vrijeme, kad je loš tlak zraka jer su i one kao i mi ljudi podložne promjenama raspoloženja. A treba biti i oprezan s mirisima, poput parfema ili laka za kosu, jer oni ih prilično iritiraju - objašnjava. - Trenutno počinje glavna livadna paša u koju spada sve livadno bilje, a najviše će biti lipice. Nakon toga na redu je medljikovac, med koji kapa s bjelogorice ili crnogorice, a taj slatki sok pčele skupljaju i dalje prerađuju u košnici. Medljikovac može biti od vrbe, hrasta ili klena, a najbolji je onaj koji u sebi ima 14 do 19 posto vlage i takav može stajati i do deset godina. U suprotnom, ako je vlaga, odnosno količina vode u medu iznad ili ispod tog postotka, med može prokisnuti, tj. zakipjeti - kaže.
A tu je i medun, kralj svih medova! Riječ je o šumskom medu koji se dobiva od crnogorice, no u njemu može biti i lipe, lipice i bagrema, a za njegovo nastajanje nisu zaslužne samo pčele nego i zelene i crvene uši pa je ovisno o vrsti ušiju i boja meda zelenkasta ili crvena. Naime, do soka koji biljke ispuštaju pčele ne mogu doći, ali njega piju uši koje velik dio tog soka (medne rose) ispuštaju. Pčele kupe sok i u košnici stvaraju medun.
- To je med broj jedan jer u njemu ima petnaest puta više mineralnih tvari nego, na primjer, u cvjetnom medu. Njega pčelari očekuju pa zato idu brojati uši zbog kojih pčele sele gdje im je najveća koncentracija - kaže pčelar Marinić. - Zadovoljan pčelar je onaj koji po košnici dobije 20 kg meda! No, meda treba biti i za pčele zimi, i to 15 do 20 kg po pčelinjoj zajednici-dodaje Marinić. A na proljeće opet sve ispočetka kad ove vrijednice ponovno izlaze na ličke livade i šume.