Postao je, kaže, gotovo vegetarijanac, a alkohol je gotovo izbacio iz svojih navika, kao i sve konzervanse. Pršut, kobasice, ombolo i teran za njega su na kraju ostali samo stihovi u pjesmama po kojima je poznat u Istri i široj okolici. - Nažalost, ništa više od toga ne smijem jesti. Tako sam i toga se pridržavam jer se ni na jedan drugi način nisam mogao riješiti problema s alergijama. Bio sam kod raznih liječnika, koji mi nisu mogli pomoći i na kraju su mi pomogli isključivo promjena prehrane, čajevi koje sam sam ubrao na Ćićariji te život bez dodatnog stresa. Danas imam krvnu sliku kao mala beba, nemam kolesterol i skinuo sam se s tableta za visok tlak - priča nam Pisak u svojem domu, iz kojeg se pruža predivan pogled na pitoreskni Buzet i okolna brda. Živi usred zelenila i prirode, pa je u skladu s time počeo i živjeti.
Bez stresa
- Ovaj posao nosi mnogo stresa, a nekad toga niste ni svjesni. Ja sam se odlučio zbog zdravlja od svega maknuti i okrenuti se sebi i prirodi. Prije za to nisam imao vremena, ali sada si ga priuštim. Maknem se od mobitela i svega i odem u šumu. Dakle, redovito idem ‘u gljive’, čija je sada sezona, i poznajem više od stotinu vrsta te njihova staništa na Buzeštini i Ćićariji. Prepoznajem gljivu na desetak metara i to me vrlo raduje. To me sve naučio susjed koji je dobar poznavatelj gljiva, ali i drugog ljekovitog bilja, koje također sakupljam za čajeve. On mi je rekao kada sam počeo pješačiti i šetati po prirodi da to ne radim uzaludno. Kazao mi je: ‘Idi Elio i traži gljive’. I tako je krenulo. On mi je pokazao desetak vrsta, a ostale sam naučio sam prepoznavati. To je zarazno, možda poput lova - priča nam ovaj glazbenik, koji nije ljubitelj pušaki.
Za njega je, kaže, adrenalin vidjeti velik broj gljiva na jednome mjestu. - Nije fora ubrati gljivu, nego ju pronaći. Ja ih berem radi vlastitog gušta i kada ih više uberem, onda podijelim prijateljima - objašnjava istarski glazbenik, koji je za svoj nedjeljni ručak odlučio pripremiti upravo nešto iz šume: gljive sunčanice. Sada im je sezona, a ove je Elio ubrao taman prije nego što smo mi došli. Njih i gljive grabov djed, jednu vrstu vrganja. - One možda ne pripadaju u skupinu kvalitetnih gljiva kao što su, primjerice, vrganji, ali ja ih jako volim. Imaju izvrstan okus i mogu se pripremati na nekoliko načina - priča nam Elio dok u kuću unosi velik pladanj sa šumskim blagom. Odlučio ih je pripremiti na jedan od najjednostavnijih načina, što je za gljive i najbolje. - Gljive nikad ne perem pod vodom, samo ih obrišem kuhinjskim papirom.
Tada im maknem peteljke i poslažem na lim za pečenje ili u pekač. Stavim malo maslinova ili običnog ulja, ovisno o raspoloženju, ispod i na njih. Potom nasjeckam malo domaćeg češnjaka, jer mi gljive s njime odlično idu, te ih na kraju pospem sjeckanim peršinom i posolim. Ne stavljam druge začine - govori glazbenik dok priprema sunčanice. One se peku kojih 20-ak minuta na umjerenoj temperaturi i gotove su kada se stisnu. Tada su spremne za sljubljivanje s lokalnim teranom.
Lov na tartufe
- Sunčanice, koje su inače vrlo osjetljive gljive, pripremam i na druge načine, primjerice na kriš- kice, u rižotu, na žaru, a ljudi ih znaju i panirati u brašnu i jajima. Jako volim spremati jela s gljivama, a i zbog svojeg načina prehrane sam si kuham - ističe. Pitamo ga što je s tartufima, po kojima je Buzet nadaleko poznat i o kojima Elio rado pjeva i govori. - Znam da je Buzet podneblje i grad tartufa, ali te gljive još nisam počeo brati. Doduše, dvaput sam išao u lov na tartufe kada sam bio dječak. Jednom sam se, kada sam imao 12 godina, i izgubio u Motovunskoj šumi. Zvao sam da me pronađu i tamo me dočekala noć. Nije mi bilo svejedno. Ali, znam da je to zarazno poput kocke - priča nam kroz smijeh.
Istodobno s gljivama Elio priprema za nedjeljni ručak tipičnu istarsku proteinsku bombicu okusa - fritaju sa šparogama. Pa, iako nije njihova sezona, one se uvijek nađu u svačijem zamrzivaču, već spremne za upotrebu. - Kao i gljive, jako volim brati i šparoge. To me opušta. Naberem ih dovoljno za svoje potrebe, a ono što odmah ne mogu pojesti svježe, obarim i stavim u zamrzivač, pa ih mogu jesti kada god poželim. Ova fritaja je istarski klasik i ne znam tko je u Istri ne jede. Priprema ne može biti jednostavnija. Na vruću tavu stavite malo ulja, dodate šparoge koje se malo popirjaju te onda umućena jaja. Naravno, miješate dok se jaja ne ispeku i to je to - priča nam Elio, koji uz gljive poslužuje i fritaju.
Elio svoj jelovnik obogaćuje i domaćim povrćem iz vlastitog malog vrta uz samu kuću. - Sada imam blitve, rajčice su na kraju vegetacije, još imam patlidžana te broskvu, odnosno jednu vrstu raštike. To volim jako jesti. Sve to povrće koristim za maneštrice - priča nam Elio. Ipak, jedna je prehrambena namirnica, iako je on ne jede, neizostavna na njegovu obiteljskom stolu kad je nedjeljni ručak - pršut ili, kako ga on zove, “vijulin”. - Kupujem uvijek domaći pršut i onda ga sam doma režem. Znam se nekada počastiti, ali to je danas rijetko. Ipak, volim ga rezati, a nekada mi kažu da režem predebele fete, ali svatko po svom guštu - smije se Elio dok nam reže pršut i nazdravlja čašom vode.
