Čuj, gdje ti nabavljaš pomidore? Ovi na placu su skupi i ‘plastični‘. Ne želim plaćati 20 kuna za kilogram nečega što uopće nema okus i miris! - obratila sam se ljetos našoj fotografkinji Berislavi Picek, koja je zaluđena pravim domaćim povrćem i ritualno radi šalšu svake godine. "Javi se Neduhalima, utorkom šalju svoj newsletter na mail, a krajem tjedna dostavljaju u Zagreb svoja dobra i teško da ćeš naći bolje!" odgovorila mi je Beri bez razmišljanja.
Pridjevi dobro, kvalitetno, starinski i domaće uopće više nemaju istu konotaciju kao nekad jer ih lijepimo uz sve i svašta i, jednostavno, više nemamo povjerenja u "domaći" proizvod. Ipak, odlučila sam riskirati prvu narudžbu, ne očekujući previše. Ubrzo je narudžba potvrđena i mogla sam je preuzeti na jednoj od četiri adrese u Zagrebu na kojima obitelj Neduhal dostavlja svoje proizvode. Stigla sam na poluprazan parking na Trgu Francuske Republike, a u daljini uočila šušur oko prtljažnika jednog auta. Ljudi su stajali u redu, drugi su raznosili kašete, još jednom zahvaljivali, treći nosili vrećice po nekoliko puta do svojih automobila i odlazili s velikim osmijehom na licu. Cijeli auto zamirisao je po ljetu i zrelim pomidorima čim sam unijela kašetu u auto. Od tada, već mjesecima naručujem od Neduhala sve što mi je potrebno, od povrća i voća do zimnice. Sve.
Ipak, zašto su toliko posebni? Imanje OPG-a Mirjana Neduhal udaljeno je pedesetak kilometara od Zagreba i nalazi se u Dubravi kraj Vrbovca. Uzgajaju pedesetak kultura, što voća, što povrća, kojeg vam god padne na pamet - od mišance, pak choija, čičoke, raznih vrsta tikve, feferona, graha, graška, cikle, crne rotkve, lubenica, patlidžana, rajčica (jabučara, volovskog srca i onih žutih cherry rajčica), izgledom neuglednih vinogradarskih breskvica slatkih kao med... I tako možete nastaviti nizati do broja pedeset. Sav uzgoj temelji se na principima organske i biodinamičke poljoprivrede. Imaju i kokoši za jaja, patke koje likvidiraju puževe, čak i svinje.
Rad, trud i podrška
Njihova priča nije započela jučer niti je splet slučajnih okolnosti. Mirjana Neduhal, vlasnica istoimenog OPG-a, završila je Poljoprivrednu školu u Križevcima, smjer vrtlarski tehničar. Kasnije joj je Zlata Nanić pružila životnu šansu i posao na ekološkom imanju Bio-Zrno, a Mirjana Neduhal je tijekom godina dogurala do rukovodećih pozicija. U međuvremenu je završila i tečaj makrobiotičke kuhinje u centru Makronova. Ipak, prije desetak godina, nakon odlaska Zlate Nanić iz Zrna, Mirjana se svjetonazorski razišla s matičnom tvrtkom i krenula sa svojom obitelji u vlastiti posao.
"Može se reći da smo počeli, takoreći, bez motike. Kako sam izgradila veliku mrežu kontakata, kupci su pronašli nas i dali nam važan vjetar u leđa. Prije desetak godina Zlata Nanić nas je spojila s Grupom solidarne razmjene u Zagrebu koja je od nas uzimala razna dobra. Možete li vjerovati da su nam prvi plastenik kupili kupci? A najljepše je što su bez razmišljanja pristali na povrat svog novca u povrću!" govori nam Mirjana Neduhal dok šećemo njihovim imanjem.
Povjerenje kupaca i u kupce
Neduhali svoje proizvode prodaju na četiri lokacije u Zagrebu: na parkingu kod benzinske pumpe u Sigetu, kraj ljekarne u Dubravi, u blizini Trga Francuske Republike i pokraj Maksimirskog stadiona - u točno zakazano vrijeme koje je naznačeno u potvrđenoj narudžbi. Plaćate u gotovini prilikom preuzimanja ili internet bankarstvom. Ipak, pitamo ih jesu li kad imali problema zbog takvog načina prodaje.
"Najvažnije u svakom odnosu je povjerenje. Naši kupci to znaju pa valjda zato nismo imali takvih problema. Svatko može doći na imanje i pogledati odakle sve to dolazi. Posebno nam je drago kad su mladi ljudi zainteresirani za naše proizvode", odgovara nam Velimir Neduhal, Mirjanin suprug.
Osim preostalog svježeg voća i povrća Neduhali proizvode svoju zimnicu. Razlog je vrlo jednostavan. Iz goleme zahvalnosti prema prirodi koja im je odškolovala djecu na fakultetima i životu koji žive smatraju da je nedopušteno bacati hranu i zato iskoriste baš sve. Teško je izdvojiti što je najbolje, ali ajvar govori sve jezike svijeta.
Uza sve to, rade svoj tofu, sejtan, ali i kobasice, krvavice i svinjsku mast. Eto, baš su početkom veljače imali kolinje. Nije li to malo kasno za kolinje, pitamo ih.
"Uvijek smo imali kolinje u siječnju, ali jedna gospođa koja je naš redoviti kupac uplatila nam je odmor u Opatiji. Nije ovo prvi put, uplatili su nam i odmor u Crikvenici, ali nismo mogli otići jer smo imali previše posla. Ovog puta su nas podsjećali i kontaktirali da se ne bismo ponovno zakopali u posao i zapostavili odmor. Nikad nismo bili na moru u ovo doba godine i baš smo uživali!" otkrivaju nam Mirjana i Velimir.
Pitali smo ih i kako su svjetonazorski pomirili kolinje i proizvodnju tofua i sejtana. Ljudi su obično vrlo isključivi, pogotovo oni posvećeni jednoj vrsti prehrane.
"Mi volimo dobro jesti. Ne pravimo razliku i poštujemo svačiji izbor. Mi smo vam na kolinju za gablec imali zagrebački s tofuom i sejtanom. Lijepo napravite ‘šnicle‘ od sejtana, premažete senfom, možda malo krastavaca, dodate dimljenog tofua, panirate, i eto zagrebačkog odreska bez mesa", otkriva nam Mirjana, koja je strastvena kuharica.
I tofu i sejtan rade od nule, a Mirjana je svoje znanje prenijela na kćer Valeriju, koja je sad zadužena za proizvodnju.
"Kad radite tofu, najbitnija je kvaliteta i porijeklo soje. Mi za svoje potrebe nabavljamo od ujaka koji se također bavi poljoprivredom, ali nema toga mnogo. Prvo soju treba dobro oprati jer se ipak radi o mahunarki. Zatim je namočite preko noći, a sljedećeg jutra ponovno dobro isperete. Od toga radite mlijeko. Morate imati dobre miksere pomoću kojih miksate soju s malo mlake vode. Tako pripremljenu smjesu stavljate u gazu koju stišćete i cijedite. Trebali biste imati dobru prešu da što više toga iskoristite. Nusproizvod je tekućina koja neodoljivo podsjeća na kravlje mlijeko - ma netko tko ne zna da se radi o soji, lako bi pogriješio! Ovo je tek pola posla. Meni je prošli tjedan samo za ovaj proces trebalo četiri sata za šest kilograma soje. Zatim to mlijeko ide na kuhanje i prije nego što zakipi šokirate ga s malo hladne vode. Nakon još jednog takvog ponovljenog postupka dodajete magnezijev klorid i tada se stvori taj sir. U tom trenu odlučujete želite li svježi tofu ili ćete ga dimiti - tada se postupak dodatno produžuje. Mi ga, naravno, i dimimo", kaže Valerija Neduhal.
Dva dana za tofu i sejtan
Proces izrade tofua i sejtana traje dva dana, oni koji kažu da je skupo platiti sto kuna za kilogram nikad nisu pokušali sami napraviti nešto slično. Da imaju više ruku, organizirali bi i kojekakve kulinarske i vrtlarske radionice - još razmišljaju o tome kako ih realizirati. Svake godine osim posljednje dvije pandemijske, u rujnu kad je vrijeme obilja, na imanju organiziraju veliku feštu za sve svoje kupce. Bude tu i žive glazbe, pečenog mesa i cijeli niz vegetarijanskih jela koje priprema Mirjana Neduhal.
"Osjećamo golemu zahvalnost prema našim kupcima koji su nas stvorili u pravom smislu te riječi, a te fešta je mali znak pažnje, naš način da im se odužimo."