Jedna od najljepših terasa u cijeloj zemlji zasigurno je ona zadarskog restorana Foša. Za one koji još nisu imali prilike sjediti na prostranom platou koji doslovce uranja u more, vrijedno je spomenuti kako se radi o iznimnoj lokaciji s koje vam pogled puca na otočiće zadarskog arhipelaga dok vam u čaši perlaju mjehurići dobro ohlađenog pjenušca. U našem slučaju bio je to rose pjenušac zadarske vinarije Degarra.
U prijevodu s talijanskog riječ foša (fosso) znači jarak, u ovom slučaju onaj koji je lokalno stanovništvo sagradilo tijekom opsade Turaka u 16. stoljeću kako bi se obranio grad. Nakon opsade podignuta su impozantna Carinska vrata, jarak je zatrpan, a šarmantna lučica i dan-danas egzistira u neposrednoj blizini gradskih bedema.
Foša se, budući da posluje već desetljećima, etablirala kao restoran za "klasičare" koji ovdje dolaze na konkretan tuna steak ili uživati u jadranskim teškašima, plemenitoj ribi veće kilaže s gradela. Ipak, stvari se ovdje mijenjaju. Dugogodišnji chef Foše i jedan od njegovih zaštitnih znakova bio je Damir Tomljenović, koji je ovdje proveo više od deset godina, s tim da je sedam godina njegova desna ruka bio Saša Began, koji je 2016. preuzeo glavnu riječ u kuhinji. Od tog trenutka Saša pokušava unijeti svježinu i promijeniti ustaljenu percepciju Foše kao mjesta gdje se isključivo naručuje riba s gradela.
Četiri godina kasnije, u ovom je zadarskom restoranu napredak zamjetan. Naravno, spomenuti amblemi i dalje su na meniju, kad već postoji lojalan broj gostiju koji dolazi u Fošu samo radi ribe i tune. Ipak, ako pomnije pogledate meni, shvatit ćete da je bitno razigraniji nego prije nekoliko godina. Primjerice, njihov carpaccio od škampa (140 kuna) u kombinaciji s naribanom kamenicom, gelom od zelene jabuke, uljem kopra te čipsom aromatizirane riže. Zanimljiva kombinacija različitih tekstura gdje vam pod zubima čas pucaju perlice kavijara, čas osjetite slatkast okus škampa, pa hrskavi element čipsa. Onima koji vole moćne, intenzivnije okuse mogao bi se svidjeti tartar od tune i foie gras mariniran u sojinu umaku, s emulzijom jabučnog octa iz barriquea i majoneze od wasabija (120 kuna).
Chef Began ispričao nam je kako su se u većoj mjeri okrenuli lokalnim malim proizvođačima i vinarima, što je evidentno i iz njihove vinske karte, gdje su zastupljene manje poznate vinarije Sjeverne Dalmacije poput Brigo vina, Vinarije Fiolić, Škaulj i Poljak, uz etablirane Matoševića, Adžića, Koraka ili Tomca.
Što se tiče deserata, poslužena nam je kombinacija kreme od ličke buše i manga, no voljeli bismo ovdje vidjeti lokalnu namirnicu umjesto tropskog voća pa samim time postoji velik prostor za napredak slatkog programa.
Degustacijski meni od tri slijeda stoji 350 kuna, koliko iz vegetarijanski, dok ćete za sedam sljedova izdvojiti 750 kuna.