VLASNIK OBITELJSKE SIRANE

SIRAR SANDI ORBANIĆ: "Dobar sirar mora znati očistiti štalu, pomusti krave i oznojiti se na njivi!"

    AUTOR:
    • Mateja Domitrović

  • OBJAVLJENO:
  • 10.11.2017. u 09:20

Mario Kučera

Sandi Orbanić sa suprugom Majom vodi obiteljsku siranu u selu Gornji Orbanići u Istri, a u svojoj ponudi osim polutvrdih i tvrdih sireva imaju onaj svježi, vrhnje i jogurt.

Da je riječ o vrhunskim proizvodima dokazuju čak četiri zlata koje su osvojili na 12. Danima hrvatskih sireva, a njihova je Velog Jožu, tvrdi sir koji je kod kupaca najpopularniji, struka ponovno proglasila šampionom.

Što za vas znači prirodan proizvod?

Danas se sve može napraviti od svega ili ničega. Bombardirani smo šarenilom na policama supermarketa i deklaracijama prepunih slova E. Znate li da se sir može napraviti od mlijeka? Da jogurt može biti gust iako je od mlijeka? Ponekad je potrebno malo više truda, ulaganja u sebe i u ono što proizvodimo jer tako svojoj djeci možemo dati dio prirode na tanjuru. Naša djeca piju naše domaće mlijeko, jedu sir i skutu, dakle zdravu i ispravnu hranu, i to je najveći dokaz prirodnosti naših proizvoda.

Otkrijte nam što je najvažnije da bi se postalo dobar i uspješan sirar?

Da bi netko bio dobar sirar mora bar jednom u životu očistiti štalu, bar jednom pomusti krave i bar jednom mrtav umoran od posla na njivi reći da odustaje! Doista je jako važno znati sve od početka... od polja, košnje trave i pripreme hrane, štale... Nije lako, i dalje svakodnevno učimo.

Gdje su korijeni vaše ljubavi prema ovom poslu?

Nikada u našoj kući nije nedostajalo životinja! Ovce, koze, kokoši i krave još i danas čine dio našeg dvorišta. Mislim da je otac zapravo kriv za sve. On o kravama priča s toliko ljubavi da jednostavno ne možeš to ne osjetiti. Zavuče ti se pod kožu...

Koji je prvi sir koji ste proizveli?

Prvi, baš prvi, ako se i taj broji, onaj je koji smo moja nona i ja zajedno miješali. Davno je to bilo, ali dandanas ponekad se sjetim onog osjećaja mlakog mlijeka na rukama i ponosa, i to ne bilo kakvog. Bio sam strašno ponosan jer sam uspio sam pretvoriti mlijeko u sir. Nažalost, taj sir nitko nije probao, već prije soljenja sve sam strpao u usta! Kako je samo bio dobar! A prvi sir mljekare Latus bio je malo drukčiji. Prisiljeni da preradimo mlijeko kooperanata, jer ne možeš čovjeku koji se toliko trudi jednostavno ne otkupiti mlijeko, odlu- čili smo probati napraviti sir, proizvod koji "može stajati". Dotad je naša proizvodnja bila samo jogurt, mlijeko i svje- ži sir. I uspjelo nam je... iako ne iz prvog pokušaja. Problem je nastao kad smo shvatili da nemamo zrionu. Sir smo vakumirali, ostavili u komori... Dandanas po istom receptu i na isti način proizvodimo naš Žminjski sir.

Što selo ima, a grad ne, biste li ikada mijenjali vaš život u Gornjim Orbanićima za metropolu?

Kad pogledam da mi do centra grada treba samo desetak minuta više nego onima koji žive na periferiji, kad možete djecu ostaviti da se sami igraju u dvorištu, kad vas ujutro probudi susjedov pijetao ili vam u ljetnu večer cvrčci napune glavu, možete samo reći da ste blagoslovljeni iako ni selo nije što je nekada bilo...

Kakav ste kuhar?

Loš! Ali jako dobro znam što mi paše. Ostajem pri rezanju sira i pršuta!

Koja jela s mliječnim proizvodima volite, imate li neki svoj specijalitet?

Iako sam mišljenja da je sir dovoljan sam sebi uz čašu vina, dobar cheesecake ne bih nikad odbio.

Koji mirisi i okusi vas vraćaju u djetinjstvo?

 Skorup na kruhu posut šećerom! Ne da osjećam okus u ustima, nego vidim i nonu kako mi se smješka!

Ima li nešto što ne možete smisliti na tanjuru?

Mislim... da... nema! Nisam baš izbirljiv, ali tanjur s "broskvom" i janjetinom rado ću prepustiti nekome drugome.

Bez čega vam je dan nezamisliv?

Kava, mobitel, djeca. Imate li neostvarenih želja? Otići na godišnji odmor!

Tagovi

Iz drugih medija

Izdvajamo