Info:
Takenoko japanski & fusion restoran
Masarykova 22, 10000 Zagreb
Vlasnik: Hokkaido 1000 d.o.o.
Chef: Motohiko Mochizuki/ Mario Obrovac
Tel.: 01/6463385
www.takenoko. hr
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Otvoren od 12 do 01 (nedjeljom do 18)
Njihov je wok daleko bolji od ostalih azijskih restorana u Zagrebu. (Posebno mi je draga grdobina spravljena u woku.) Ono što je bespogovorno odskakalo u kvaliteti uvijek su im bili sushiji i sashimiji. Kako je posljednjih godina Zagrebom zavladala prava sushimanija, lako ih se može usporediti u kompeticiji. Nitko im se nije ozbiljno približio. Nešto manje od godinu dana otkako su na uglu Masarykove i Gundulićeve ulice, ovi planetarno popularni smotuljci i dalje su najbolje što sam jeo kod njih prvi put na toj njihovoj novoj adresi. Prošli sam tjedan jeo tu čak tri puta. Dvaput sam bio pozvan na večeru, a treći sam put želio probati neko od glavnih jela koje još nisam.
Velik prostor
Novi Takenoko na mjestu je koje itekako povijesno obvezuje. U razizemlju su prvog zagrebačkog nebodera slavnog arhitekta Slavka Lowyja koji je ovu deveterokatnicu sagradio 1934. i do poznih godina u njoj i živio. Sada u mnogo većem prostoru od svojeg bivšeg bio bi mi puno draži da je imao malo više autorskih, a manje trendovskih ideja. Bilo bi to i u suglasju s idejom zgrade. No, stolcima im se nema što zamjeriti. Jako su udobne. Blagujući u društvu obje večere započeo sam s njihovim odličnim sushijima. Uvijek su to bili uramakiji, dakle u amerikaniziranom stilu.
Probao sam ih gotovo sve, a najdraža mi je bila San Diego, pileća teriyaki rolica s krastavcima i majonezom. Kako su bile još mlake, očito je da su ih motali taj čas jer su ponestale. U žurbi su ih smotali kao da su kandidati kakvog kuharskog natjecanja i sasvim sam siguran da to nije djelo chefa, nego njegovih šegrta. Gyoze punjene povrćem blage u okusu bile su jako dobro izvedene. Spring rolls s usitnjenom smjesom piletine i kozica, servirane sa slatko-ljutim umakom, nikako me se nisu dojmile i daleko je najgore jelo koje sam ikad probao u svojoj Takenoko karijeri. Tory teriyaki sporo pečen pa na komadiće razrezan pileći zabatak s mladim lukom posut sezamom bio mi je jako dobar.
Tanjuri
Da u kuhinji nema chefa vidjelo se i u izgledu tanjura. Ni- šta od poznate japanske strogosti i preciznosti, već dva pera salate i tri niti vlasca koje su se ponavljale uz svako jelo, pa još u pratnji polusparušene salate rezane na rezance. Sasvim drugačije, upravo onako kako valja za japanski stil kuhanja i serviranja, bilo je na objedu kad su u kuhinji bila oba šefa koja su mi spravili pačja prsa prelivena s “tradicionalnim japanskim umakom”. Odlično pečenu pačetinu pratile su jako ukusne šljive. “Tradicionalni umak”, ma koji bio, previše je opor i slanost sam mu osjećao još dugo poslije objeda. Još sam jeo black tiger kozice pohane u kataifi tjestenini - jako dobre i bespogovorno odličan tuna tataki, vjerujem od najbolje domaće tune koja se tog dana mogla naći na ribarnicama. U svemu, bez obzira na primjedbe, Takenoko je i dalje među najboljim restoranima u gradu.
Odabir vina
Pažljivo izbalansiran odabir vina: 13 etiketa šampanjca od 620 do 2900 kn; 6 etiketa pjenušca od 160 do 250 kn, koje rastaču i na čaše (32 do 50 kn); 37 butelja bijelih vina (Hrvatska, Europa, Australija i Japana), od 160 do 790 kn, 5 rastaču na čaše (od 32 do 62 kn); 41 butelja crvenih vina (Hrvatska, Europa, Australija) od 180 do 2400 kn, 5 rastaču na čaše (od 36 do 50 kn); 6 butelja rozea (Hrvatska, Europa), od 180 do 250; 8 etiketa desertnih vina (Hrvatska, Europa) od 160 do 640 kn.
Cijene
San Diego sushi menu 150 kn; uramaki sushi 55 i 62 kn; spring rolls 78 kn; gyoza 62 kn, tuna tataki 75 kn; kataifi kozice 98 kn; tori teriyaki pileći zabatak 87 kn; biwa pačja prsa marinirana u tradicionalnom japanskom umaku 138 kn; japanska riža 20 kn.