Stigli su nam hladni dani, pa smo se prisjetili jednog starog, pomalo već zaboravljenog jela naših baka, a riječ je o krumpirovim ili bijelim žgancima, inače specijalitetu turopoljske kuhinje koji se pripremao i diljem kontinentalne Hrvatske. Naime, ovo sirotinjsko, jednostavno, ali vrlo ukusno jelo nekada se kuhalo težacima prije odlaska na njivu jer je vrlo hranjivo, a zanimljivo je i da se u njegovoj pripremi nikada nije koristila kukuruzna krupica već krumpir i bijelo brašno.
Iako po sastavu možda podsjećaju na njoke, okus bijelih žganaca potpuno je drugačiji, a ako ste imali prilike vidjeti bake kako su ih nekada radile zasigurno ste primijetili da su vrlo jednostavni za napraviti, ali zahtijevaju malo više snage kod pripreme. No, sa sigurnošću možemo reći da se isplati jer će ovaj starinski sirotinjski obrok povratiti svu uloženu energiju i trud.
Sam postupak je vrlo jednostavan, krumpir narezan na kockice se najprije treba skuhati u slanoj vodi, pa ga se u toj istoj vodi treba "stemfati" odnosno izgnječiti kao za pire krumpir, a onda mu se postepeno dodaje brašno i kuhačom se dugo tuče na laganoj vatri. Nakon što se krumpirovo tijesto ‘skuha‘ oblikuju se žličnjaci, a njihova daljnja priprema ovisi o ukusima. Žličnjaci se mogu preliti kiselim vrhnjem ili tropom, a mogu se i naknadno malo popržiti na svinjskoj masti s malo špeka ili luka. Bijeli žganci su vrlo zasitni, pa ih se poslužuje kao samostalno jelo, najčešće uz dodatak zelene salate.
Ako se u ove hladne dane odlučite napraviti ovo ukusno jelo, preporučujemo da koristite bijeli krumpir jer je, za razliku od crvenog krumpira, malo brašnatije teksture i bolje će se uklopiti u ovo jelo, a mi vam donosimo detaljan recept koji smo dobili u međimurskoj vinariji Dvanajščak-Kozol.
Ako iz nekog razloga izbjegavate bijelo brašno možete pokušati napraviti i palentu kompiricu. Naime, riječ je o vrlo sličnom jelu koje se priprema u okolici Rijeke i u dijelu Gorskog Kotara, a umjesto bijelog brašna koristi se bijela ili žuta kukuruzna krupica.