RECENZIJA RESTORANA

ZAGREBAČKI RESTORAN BALON: Puno pogrešaka, slijepo slijeđenje trendova, ali korektno pripremljena tuna!

Naš stručni suradnik, Radovan Marčić posjetio je Balon, ali nije bio previše oduševljen, zapravo baš naprotiv..
 Mario Kučera / HANZA MEDIA
Naš stručni suradnik, Radovan Marčić posjetio je Balon, ali nije bio previše oduševljen, zapravo baš naprotiv..

Dugo nisam bio u Balonu, a sad mi se činio nekako turoban. U svakom slučaju, dobro bi mu došlo malo svjetla, no to je zadanost koju i tako određuje vlasnik, no ono što bi sigurno bilo lakše napraviti jest malo podići razinu kuhanja.

"Uglavnom sve što sam jeo bilo je «pristojno», ali nikako da te po nečemu razgali i privuče na ponovni dolazak."

Nedostaje mu žara i koliko se god konobari trudili, oni teško da mu mogu nadomjestiti manjak energije. Objed sam počeo tatarskim od tune. Ljubazni konobar mi je bez okolišanja rekao da je iz uvoza, dakle točno sam znao što očekivati. Chef ju je lijepo začinio limunovim sokom i maslinovim uljem te malo zaljutio i tako sasvim definirao njezin okus. Sasvim svježe meso bez imalo okusa «friškine» , bilo bi bolje servirati uz dodatne umake i začine, pa da si po svom nahođenju možeš korigirati okus (baš kao kad mesnog tatarskog.) Tanjur je bio ukrašen tankom crtom reduciranog aceta s tri zrna šipka i malo sitno sjeckanog vlasca na početku tog ukrasa.

Zagreb, 190716 
Bocarski dom, Restoran Balon.
Prezentacija vina Benvenutti u restoranu Balon.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Šuvar / HANZA MEDIA

Zapečeni crni rižot punjen mozzarellom na podlozi od kajmaka! O, kako to gordo zvuči, međutim ovo toplo predjelo kao drugo što sam jeo veliki je nesporazum. Osim što se kajmak s jelovnika pretvorio u obično kiselo vrhnje na tanjuru (valjda je u kuhinji ponestalo kajmaka), tu više nije bila riječ o gastronomiji, nego o gastroenterologiji. Naime, toliko koncentrirane mliječne masti, k tome masnih kiselina, teško da bez posljedice može podnijeti ijedna probava. Vrlo ukusna zapečena tortica crnog rižota obavijena hrustom od mrvica s puno mozzarele bila bi sasvim dovoljna.

Na kraju sam se za glavno jelo opet vratio tuni. Pečena jako dobro, baš kako sam dogovorio s konobarom. Međutim, kako tumačiti da je tanjur opet, kao i prethodna dva bi aranžiran istim potpisom - crta aceta, zrna šipka i vlasac? Pa zar sve tanjure, kada dođu na posao, u kuhinji ovako ukrase, pa tjeraj sve po istom ili je to neka posebna chefova poruka?

Veći je problem bio to što su mi za dodatno začinjanje nudili gorko istarsko ulje od bjelice. Drugo nisu imali. Gorčina je samo unakazila okus tune, što sam i znao da će se dogoditi, pa sam ga probao samo na komadiću tunina mesa. I ovdje se, kao u većini restorana, maslinovo ulje tretira po modi, a ne po tome koje kojemu jelu bolje odgovara. Krajnje je vrijeme da se tom ugostiteljskom teroru s gorkim uljima suprotstavimo

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. prosinac 2025 04:45